Ma, nikoga ti ne mrziš. To što misliš da mrziš Srbe, Hrvate, Muslimane, Rome, to su samo tvoje unutarnje halucinacije, koje si dobio od pretjeranog slušanja političara, čitanja portala, na kojima pišu loši novinari. Ponešto su ti slagali tvoji najmiliji, napunili glavu predrasudama. Jer, kako možeš mrziti jedan cijeli narod.To se jednostavno ne može.To čak fizički nije izvodljivo.
Mržnja je poput osjećaja okusa. Ako jedeš nešto gorko, osjetit ćeš gorak okus, od baš tog gorkog jela, koje upravo jedeš. Ako jedeš jagodu, osjetit ćeš u ustima okus jagode.
Ti možeš reći da imaš problem s jednom čovjekom, ali samo zato što je on takav, što ti " smrdi" ili "miriše" , ali ne s cijelim njegovim narodom.
Kad netko kaže da mrzi Hrvate, ustaše, meni se povraća.
Pa, jebote, nisam ja ustaša samo zato sto sam Hrvatica. Nikad nikoga nisam ubila, ja mrzim oružje. Kako me onda netko može nazivati ustašom?
Ja nisam preostalih 4 milijuna Hrvata, nego samo jedna osoba, s imenom i prezimenom.
Potrudi se da upoznaš te koji misliš da mrziš.
Raspitaj se kako se oni osjećaju, misle, čim se bave, kakve probleme imaju. Možda čekaju donatora bubrega, baš kao i ti, a možda ti baš jedan Srbin, Hrvate ili Bošnjak, donira taj bubreg.
Da li bi odbio njihovu krv, ako bi ti trebala da preživiš?
Upoznaj te "druge", i uvjerit ćeš se da ti nikoga ne mrziš.
Hajdemo, sad uzmi papir i olovku, ispiši sva imena ljudi druge nacionalnosti s kojima imaš dobre odnose, koji su ti pomogli, nasmijali te, u čijem društvu se dobro osjećaš, s kojima dijeliš radno mjesto, istu sudbinu.
Možeš li mrziti te ljude?
Ma ne mrziš ti njih, nego sebe i svoju nemoć da ih voliš.
Mrziš svoje neuspjehe, loša primanja, loše vrijeme, nedostatke, bolesti i neraspoloženja.
Sve što mrziš ima veze samo, i isključivo, s tobom, a ne s onima koje mrziš.
Mani se ćorava posla.Od mržnje se nitko nije obogatio. Mržnja je čista korozija koja izjeda tvoju, jedinu dušu.
Pitaš se kako možeš voljeti one koje ne poznaš. Odgovor je jednostavan: Ako ih ne mrziš onda ih voliš. Ljubav ne iziskiva napor i koncentraciju, to je stav.
Odsustvo mržnje, to je ljubav.
Ako se baš ne možeš odreći mržnje, i tu ima rješenje:
Jedina opravdana mržnja je mržnja prema mržnji.
Za Posavinu.org piše Ružica Kopačević - Miličević