Srednja Slatina-Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je u subotu, 6. listopada u župi Srednja Slatina u Bosanskoj Posavini - Šamački dekanat svečano Euharistijsko slavlje tijekom kojega je posvetio novu župnu crkvu sv. Franje Asiškog.
Toga je dana župa proslavljala i 40. obljetnicu od osnutka župe, dvadesetu obljetnicu rušenja prijeratne crkve te desetu obljetnicu od dolaska prvoga poslijeratnog župnika u tada potpuno porušenu župu. Uz domaćeg župnika vlč. Marka Stipića te prvog poslijeratnog župnika Iliju Orkića, sadašnjeg kancelara Vrhbosanske nadbiskupije na Misi je suslavilo dvadesetak svećenika.
Osvrnuvši se na svoj boravak u posjetu institucijama Europske unije rekao je kako je upozorio Europu da se neće umoriti govoriti o opstanku Hrvata u Bosni i Hercegovini, o kojima ovisi i opstanak Katoličke Crkve u BiH.
Naglasivši da se, u temi ove Godine vjere i na poseban način Sinodi o novoj evangelizacije, ugrađuje posveta te crkve, kao i sto ljeta od ustanovljenja ove župe, te 20 ljeta od mržnje koja je tu sve uništila, a ljubav izgradila, kardinal Puljić je rekao: „Dok ovu crkvu posvećujem, posvećujem vas i sebe. U toj vjeri Krist je temelj. Evanđelje nas saziđuje u živu Crkvu. Želim da upravo to bude poruka u ovim vremenima. Ponavljam ono što sam kroz cijelo vrijeme rata i poraća govorio, mogu kako hoće, al neće dokle hoće, Božja je zadnja. Mi vjerujemo u tu Božju koja se itekako zauzima za čovjeka. Zato je i meni glavna intencija u Europi i u Rimu bila čovjek otkupljeni, spašeni, njegovo dostojanstvo i njegova prava.
Ističući kako je radostan što se župljani s ljubavlju zauzimaju oko svoje župe poručio je: „Hrabrim vas u toj ljubavi, volite svoje, volite svoje korijene. Ova crkva neka predstavlja u svijetu vas, jer vi ste ta Crkva. Danas se radujemo, jer ova crva kao da kaže, opstat ćemo, živjet ćemo, bit ćemo ono što jesmo korijenom, Zato se radujem, jer je Bog naše utočište, naš oslonac, izvor naše radosti i nade“.
Pojašnjavajući značenje posvete oltara i ostalih dijelova crkve, posvjestio je da smo hram Božji i zato trebamo biti svjesniji sebe te na kraju poručio: „Ova posveta treba nas učiniti jačima u vjeri, sposobnijima, hrabrijima i ustrajnijima u traženjima i ostvarenjima svoga prava. Bog želi svoja djela izvoditi po nama. Zato vas hrabro pozivam, iz te vjere kročimo u budućnost. Neka sudbina budućnosti naše bude u Božjim i našim rukama. Nemojmo se bojati tražiti svoja prava, nemojmo se bojati zastupati ono što je pošteno i čestito. Biti čovjek poštenja, čovjek čestitosti, to treba plaćati cijenom za koju nikada ne žalite, jer što je Božje ne propada. S Božjom milošću gradimo hrabru vjeru za budućnost u ovome kraju. Amen!“.
Svim dobročiniteljima koji su pomogli izgradnju crkve poručio je da budu radosni, jer su svojim prilozima simbolično ugrađeni u taj doista lijepi hram Božji.
Moći bl. Marije Propetog Petković koje je u procesiji nosila s. Patricija Jurić, domaća kćer, članica družbe Kćeri Milosrđa ugrađene su u oltar.
Među više od tisuću vjernika na misi su sudjelovali, s. Jasminka Gašparević, provincijalna predstojnica Družbe Kćeri Milosrđa, kum crkve Juro Kuprešak, domaći sin, projektant Petar Lušo, predstavnici domaćih vlasti na čelu s načenikom općine Odžak Lukom Jurićem, predsjednikom za raseljene osobe u RS Davorom Čordašem kao i predstavnici vlasti RH. Nazočni su bili vjernici iz dviju partnerskih župa iz austrijske biskupije Graz – Sekau, župa St. Margarethen ander Raab i Pischelsdorf, koje duže godina pomažu obnovu crkve i toga kraja. Oni su zajedno sa zborom župe sv. Antuna Padovanskog iz Žepče, predvođeni s. Samuelom Markanović, animirali Misno slavlje, te su poslije Mise sudjelovali u kulturno-umjetničkom programu na kojem je nastupilo nekoliko KUD-a iz Bosne i Hrvatske. Slatinjane su pjesmom do kasnih večernjih sati zabavljali glazbenici, Željko Jurić i Plehanski odjeci.
Uz austrijske donatore uz izgradnji crkve najviše su pomogli domaći župljani, a svoj doprinos dali su i mještani toga kraja pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti.
Više o tijeku gradnje doznali smo od prvog poslijeratnog župnjika vlč. Orkića koji je u župu došao 2002.: „Kada sam prije deset godina došao na službu župnika na mjestu crkve i župnog doma bila je ruševina te sam u selu živio u jednoj obitelji. Kada su domaći župljani prikupili početna sredstva polako smo počeli gradnju župnog stana i crkve, a poslije su nam pomagale i austrijske župe. Tako je nacrte za vitraje besplatno izradio umjetnik iz austrijske župe, Emerick Polchamer. Kip Srca Isusova kao i križni put dar su jedne švicarske župe, a kip sv. Franje financirale su same župljanke. Radovi na crkvi gotovo su dovršeni, ostalo je izraditi još par vitraja i klupe. Najveći je problem, što oni ljudi koji se u Slatinu žele vratiti, a ima ih, nemaju dovoljno osobne sigurnosti da je BiH pravna država, nemaju radnoga mjesta, nesigurno je da li će država stati iza onih koji žele osnovati trvrtu, a problem je i zdravstvo i loša infrastruktura. No raduje me što su ljudi ponosni na svoju župu i mjesto. Iako ih se nije puno vratilo, ohrabruje što ne prodaju svoje, obnavljaju kuće i češće dolaze u Slatinu, a neki su čak pokrenuli i veće projekte. Vjerujem da će nove generacije biti skroz drukčije i da će povezanost s Crkvom opstati.“, rekao je vlč. Orkić.
Župa sv Franje prije rata brojila je tisuću vjernika, a do danas ih se vratil tek 50-ak, uglavnom starijih ljudi
Proslavi je prethodila trodnevna duhovna obnovu pod geslom „Pripravite put Gospodinu“, koju je od 3. do 5 listopada. predvodio don Nikica Jurić, domaći sin. On je svakoga dana predslavio Misu i održao prigodna predavanja na teme: prvoga dana“, "Gospodine, daj da progledam“, na sam blagdan sv. Franje,- "Gospodine, daj nam uvijek svoga kruha“, a u petak 5.listopada - "Hvalite Gospodina jer je dobar, vječna je ljubav Njegova!".
Preuzeto s (kta/b.l)