U našem narodu ima kletva: »Dabogda imao pa ne imao«. Kroz život osjećamo potvrdu ove rečenice. Svako od nas postavlja svoje životne ciljeve i puteve kretanja, definira prioritete i pokušava svoj život prilagoditi
Neimaština ih prožima, ali oni iz nje izlaze vedri i nepokolebljivi. »Hakuna matata« (nema problema) je sveprisutna uzrečica. Ona oslikava njihov pristup rješavanju svake neugode. Ništa nije vrijedno njihove žuči.
Riječi koje sam najčešće slušao (posebno na usponu) su »pole pole« (polako). One govore ne samo o načinu kretanja, već i o nji- hovoj životnoj filozofiji.
Ljudi na ulici su u sveprisutnoj borbi za svoj komad sreće. Prometnice su do te mjere opterećene da je umjetnost iz Kisonga stići u centar grada. Tu se bore za protočni prostor, koji je ujedno i tržnica i radionica.
Na ulici i oko nje odvija se glavnina života u Arushi. Tu se trguje, kupuje i prodaje; tu se šiva, popravlja obuća, obavljaju bravarski poslovi. Gdje završava saobraćajnica, a gdje počinje trotoar nemoguće je odrediti.
Bezbroj dalladalla (kombija) krstari gradom i prevoze putnike. U jednu stane (natrpa se) i tridesetak ljudi, a prevoze i stvari i životinje.
Specifičnost prevoza su i piki-piki (taksimotoristi), a ima ih na svakom ćošku ili raskrsnici. Bagagi (trokolice) nisu tako česte kao u Dar es Salamu, a transport roba se vrši drvenim prikolicama na dva točka.
Teško je opisati njihov pogled na vrijeme i odgovornost. U pripremi za ekspediciju »Kilimandžaro 2013.« pročitao sam izjavu jednog Afrikanca: »Vi imate satove, a mi vrijeme«.
I baš je tako: u dogovoru s njima slobodno uračunajte dva sata kašnjenja.
Nema u njih žurbe i stresa. Njihova poznata poslovica kaže: »Haraka, haraka; haina baraka« (žurba ne donosi sreću). Zamislite sad kako se u toj sredini, sa takvim stepenom odgovornosti, osjeća neko profesionalno deformiran dugotrajnom vojnom službom!
Spoznaje o drugačijem životu afričkog čovjeka otvaraju mi nove vidike. Drugačije sad vidim naše probleme. Ne čini mi se više tako beznadežnim stanje u našoj državi. Svjestan da u Africi žive ljudi bez mnogih stvari koje su nama svakodnevno dostupne, više cijenim neke naše blagodati.
Neću da mislim kako bi se osjećao netko od njih poslije mjesec dana provedenih kod nas. Možda bi ga stigla kletva sa početka ovog teksta.
{phocadownload view=file|id=4|text=Preuzimanje kompletnoga Biltena u PDF- formatu|target=s}