Božo i Slavica Benić planiraju primjer obrnute migracije pa umjesto iz Posavine ići prema zapadu - iz Švicarske se vratiti prema Osječku kod (Odžaka). Tri puta su kretali od nule, kada su gradili kuću, nakon posljednjeg rata, a poplave su ih još jednom vratile na početak.
Voda je prekrila i tvrtku od koje živi 20-ak obitelji. Ovih dana došli su u rodnom mjestu proslaviti Srebrni pir i opet neprijatno iznenađenje- lopovi su im za vrijeme slavlja ukrali 2 auta.
Autor: Nada Koturić
Osječak-Posavina se nakon poplave susrela sa novim iseljeničkim valom prema zapadu, cijelih obitelji, najviše mladih. Gotovo je nemoguće pronaći primjer obrnute migracije, od zapada prema Posavini.
Takav primjer ipak smo pronašli u malenom, živopisnom posavskom selu Osječak (Odžak). Govori o uspjehu, poslovnom i životnom, neobičnoj upornosti da u svojem rodnom kraju ostavi traga, i potvrdi da se ustrajnost isplati.
Božo Benić sa suprugom Slavicom već su u Švicarskoj postigli poslovni uspjeh, no ljubav prema rodnom kraju iznova ih vraća Posavini.
Upornost je doista ogromna jer čak tri puta kretali su od nule.
Rat je opustošio njihovo imanje, a onda je poplava vodom prekrila njihove domove i poslovnu zgradu sa skupocjenom računarskom tehnikom, biznis koji znači puno za maleni Osječak jer osigurava egzistenciju za 20-tak djelatnika.
Kratko je Božo razmišljao otići ili ostati a onda je skupa sa Andrejom Benićem, svojim nećakom ( dobitnik Večernjakovog pečata) donio odluku, ostaju u Osječku i nastavljaju biznis. Ovih dana Božo se ponovo vratio sa suprugom u Posavinu. Na istom mjestu gdje je rođen obnovio je bračni zavjet i proslavio Srebrni pir sa kumovima Ilijom i Anđelkom Ratkić iz Županje.
Čvrsta vezanost za svoje korijene
-Za 25 godina braka najljepše što nam se dogodilo jesu dvije kćerke, sada već odrasle Marina i Katarina. Za Osječak sam jako vezan jer tu su moji roditelji, rodna kuća i zato često dolazim, napunim baterije i krenem dalje.
Namjeravam završiti poslovnu karijeru u Švicarskoj, i za nešto više od godinu dana vraćam se svojim korijenima, otkriva nam Božo nakon svečanog misnog slavlja u župnoj crkvi u Gornjoj Dubici koju je predvodio fra Anto Tomas.
–Drago mi je vidjeti da ljubav prije 25.g. i danas traje, pogotovo u ovom vremenu kada se o obitelji puno govori u negativnom smislu. Ovo je pokazatelj kako je katolička obitelj utemeljena na snazi Božjoj i da bilo kakve filozofije i ideologije ne mogu to pomjeriti i skrenuti katoličku obitelj, ističe fra Anto.
Benićevi su u svojem kraju inače poznati ne samo kao poduzetnici koji su otvorili nova radna mjesta primamljiva za mlade iz Slavonije, već i kao veliki humanisti. Kompjutorska oprema je u zahvaljujući njima na adresama škola, udruga, potrebitih.
Opljačkani dok su slavili
Primjer Benićevih je ujedno primjer za druge obitelji kako se može bilo gdje otići u svijetu a da ostane vezanost prema zavičaju, smatra fra Anto i ističe.
-Dobro je kada se nastavi živjeti u okviru obitelji tamo gdje je ona stasala, jer se ekonomski može dobro živjeti i u Posavini.
Ja potičem iseljene diljem svijeta, kao što lastavice odlete u neke daleke krajeve pa se ponovno vrate u svoja gnijezda, tako bi trebali i naši posavljaci sve više uviđati da im je ovdje život zdrav, lijep, i od Boga blagoslovljen, poručio je tijekom mise fra Anto.
Župnik je darovao Benićima križ i poručio -Neka vas on i dalje prati i zapamtite, ništa nismo naučili ako ne naučimo govor križa.
Poplava istina nije otjerala Božu, no upitno je hoće li utjecati na njega nemio događaj u vrijeme dok je ispred kuće sa rodbinom i prijateljima slavio. Lopovi su prevrnuli cijelu kuću, pronašli ključeve i ukrali njegov i kćerkin auto.
-To je naša bh realnost i ružna svakodnevica u kojoj živimo. Prvi puta sam poželio otići u Švicarsku i odmoriti se od toga, ali prijatelji kažu, to će me držati još neko vrijeme, a onda ću ponovo doći, kaže umorno Božo.
Nadamo se da su prijatelji u pravu, jer i za uporne ovo je previše.
Slike: Srebrni pir su proslavili u rodnom kraju u crkvi u Gornjoj Dubici (zajednička fotografija)
Prva čestitanja od fra Ante Tomasa
Za GIP piše i fotografira Nada Koturić{jathumbnail off}