Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
NAŠIMA U TUĐINI
Kad ćeš jednom ti čovječe
da usporiš tempo malo,
samo radiš kuće gradiš
do zdravlja ti nije stalo!
Sve je više lijepih kuća
svak se njima samo divi,
al uzalud kad su prazne
gazde nema da tu živi.
Svi čekaju mirovinu
pa će svojoj kući poći,
dok godine čine svoje
ništa više nećeš moći!
Dođe bolest i smrt čeka
nekog prije a nekog kasnije,
u grob idu prazne ruke
nitko ništa, još ponio nije!
Stihovi: Ilija Kovačević