Još jedna iz niza pjesama našeg suradnika Ilije "Iće" Kovačević. Ilijini stihovi su iz duše pisani o Bosanskoj Posavini, njenim krajolicima, marljivim ljudima i njihovoj ljubavi. Pjesme su pisane za duše onih koji vole i cijene Posavinu kao i žitelje koji u njoj žive.
TEBI MOJ ODŽAKU
Gledam stare slike, uz to redom svaku,
ova pjesma tebi je, dragi moj Odžaku!
Svaka slika, vrati me, po godinu koju,
volim doći tebi, grade, u čaršiju tvoju.
Tad čaršijom starom, drvoreda je bilo,
ništa isto nije, sve se izmijenilo.
Svuda beton, asfalt, koga briga za to,
a korzo je bilo, daleko poznato.
Lijepe su to uspomene, i sretni smo bili,
na ulici sekretar, Redžo stari, i još kaže mili.
Mili jesi moderan..
Vrijeme leti tako brzo, sjećanja ostaše,
Meho Puzić a i Cole, legende su naše.
Kad ću grade doći, evo dane brojim,
popit kavu i popričat, s prijateljem svojim.
Da te volim iskreno, pričam svom djetetu
za mene ćeš ostati, naj ljepša čaršija u svijetu!
Stihovi: Ilija Kovačević