Susret s Australijom svaki dan donosi nova iznenađenja. Ne samo da sam ugodno iznenađen ljepotom ove zemlje, krajolika i snagom građana koji paze na urednost svakog komadića zemlje, nego još više sam zadivljen ljudima, običajima, snagom zajednica ljudi s kojima se susrećem. Svoju fasciniranost ovom zemljom teško mogu izreći riječima, ali ću ipak pokušati.
Piše: fra Joso Oršolić
HRVATSKI KLUB „KRALJ TOMISLAV“
Uz mnogobrojne koncerte i zabave koje su organizirane u lipnju a s velikim razlogom i povodom da se pomogne ljudima koji su stradali od poplava i klizišta u Bosni i Hercegovini, jedan od susreta tj. zabava i koncert dogodio se 21. lipnja u Hrvatskom klubu „Kralj Tomislav“. Dvorana je ispunjena sa tridesetak stolova i oko 250 gostiju. Svi su veseli i raspoloženi, uglavnom mlađi ljudi, a bilo je i starijih. No, to nikome ne smeta. Svi radosno očekuju početak susreta, zabave, koncerta, pjesme i igre na sreću-tombole!
Međutim, ovaj puta sve je počelo kratkim, ali strašnim filmom s poplavljernih područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Film u trajanju od tri minute je rad Posavske televizije i može se naći na svim stranicama Bosanske Posavine. Autor je zabilježio samo jedan mali dio strahota koje su poput tsunamija poklopile skoro cijelu Bosnu, Bosansku Posavinu i Slavoniju. Tek što je završio taj kratki horor, voditeljica Dijana me pozvala da pozdravim sve prisutne. Kao ravnatelj „Kruha sv. Ante“ i počasni gost ove divne večeri, jedva sam se odlijepio sa svog mjesta i došao na binu. Nakon što sam pozdravio nazočne, najprije sam se ispričao za kadrove koje su vidjeli kao i za fotografije koje su se dalje vrtile na dva pobočna zida. Dragi ljudi, kamo sreće da je ovo neki horor filmo kojega smo sad pogledali i gotovo. Međutim, ovo je zlo koje se dogodilo našem narodu, kao i drugim narodima Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije; ljudima koji žive na tim područjima. Još je gore što to zlo još uvijek traje! Po izrazima lica i tužnim uzdasima, shvatio sam da me svi potpuno razumiju. No, mi nismo slabići, nismo ni kukavice da bježimo od zla. Već sam se uvjerio, a to sa sigurnošću znam i na ovo zlo ćemo odgovoriti morem svoje ljubavi. Ona će sigurno pobijediti i ovu nevolju. Iskreno sam zahvalio domaćinima „Kralja Tomislava“ na prostoru te grupama, kako folklornim tako i sviračima na spremnosti za večerašnji nastup.
Te večeri nastupili su: hrvatske folklorne i glazbene skupine „Domovina“ i „Zagreb“ iz Wollogonga predvođena gospodinom Ivicom Karamatićem. Još se ne mogu otrgnuti prekrsnom dojmu djece koja su bez poteškoća izvela svoju točku, ali i odraslih s izvanredno uvježbanim nastupom, te tamburaški orkestar koji ih je pratio. Nakon foklnornih skupina zaredali su nastupi četiri glazbena sastava: AKCIJA, PLAVI, PRVA LIGA i STO NA SAT! Jednom riječju svi su bili prva liga. Krivo bi bilo kada bi bilo koga od njih posebno izdvojio. Jednako dobro su svirali i domoljubne i zabavne pjesme, i pop i rok, a kada je trebalo i kolo ili ples i to su znali. Publika je imala na izbor pjesmu, igru, zabavu za sve uzraste.
Vidik su s vremena na vrijeme zaklanjali konobari koji su neumorno služili goste, hranom, pićem, tombolama!Nakon što su podijeljeni listići najprije je krenula aukcija. Po tko zna koji puta poznati akademski umjetnik Charles Bilić je darovao nekoliko svojih slika za ovu priliku i pomoć ljudima u poplavama. Slike su vrlo brzo nestale s pozornice uz visoke cijene i veliku spremnost novih vlasnika. Iskreno i ja u ime Kruha sv. Ante zahvaljujem i darovatelju i kupcima. Nakon kraće stanke krenula je tombola s desetak vrijednih zgoditaka. I na kraju svi su bili sretni i zadovoljni. Kao zaključak večeri vlasnik kluba „Kralj Tomislav“ ne samo da je od sebe darovao prostor-dvoranu i poslugu, nego još i 5.000 AUD. Svakako treba naglasiti da je doprinos večeri, prilog darovatelja i besplatan nastup glazbenika urodio plodom od 17.000 AUD. Iskrena hvala svima koji su na bilo koji način pomogli i podržali zabavu i koncert u Hrvatskom klubu „Kralj Tomislav“.
ST. JOHN PARK I TIJELOVO-BRAŠANČEVO U SYDNEYU
Pored crkve sv. Nikole Tavelića, prvog hrvatskog sveca i mučenika nalazi se „CARDINAL STEPINAC „ VILLAGE. U petak sam se susreo s ravnateljem naselja kojem sam zahvalio na velikom daru za ljude koji su stradali u poplavama. Bio je to dar od preko 60.000 AUD. Međutim, kad sam ušao u prostore naselja onda sam tek shvatio o kakvim se ljudima. Radi. Ovi ljudi koji su pri kraju svog života prošli su sve nevolje ovoga svijeta. Preostale godine svoga života provode u zajednici kakva se samo može poželjeti. Okruženi su ljubavlju stručnih osoba, liječnika i medicinskih sestara, časnih sestara i svećenika. S njima smo slavili i svete mise, molili za zdravlje, za bolesne i nemoćne i za sve koji trpe na duši ili na tijelu, a na poseban način za one koji su stradali u poplavama u našoj domovini. Mi ljudi često i lako zaboravimo ljubav, dar i dobrotu drugih. Ali Bog svojih darovatelja, svojih miljenika nikada ne zaboravlja. Vjerujem da će mnogostruko nagraditi i ove dobre ljude kao i one koji su im svakodnevno na pomoći ili im barem ponekad navrate da ih posjete.
Na zajedničkom ručku uz riječi zahvale i proslavu dana državnosti Republike Hrvatske prisutnima sam otpjevao pjesme: „Tebi majko misli lete“ i „Moja je majka najljepši cvijet“! Nisam neki pjevač ali sam uvjeren da su me svi razumjeli i da će ustrajati u strpljivom podnošenju svojih životnih poteškoća.
Misno slavlje u crkvi sv. Nikole je najveći i najljepši doživljaj u St. John Parku. A svake nedjelje i svetkovina u ovu prelijepu crkvu-svetište dođe preko tisuću vjernika. Iako su iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, oni ipak dišu jednom vjerom i jednog su duha. Otvoreni su darovima Duha svetoga i to se vrlo lako uoči u susretu s njima. Otvoreno te gledaju u oči, srdačno stišću ruku i pitaju se za zdravlje, rodno mjesto, mjesto boravka života i rada. Ima se dojam kao da je to sada negdje u domovini.
Pod sv. misama u 8 i 30 i 10 i 30, crkva je bila do posljednjeg mjesta popunjena. Nešto malo manje bilo je vjernika na večernjoj sv. misi u subotu navečer kada su misno pjevanje predvodili mladi framaši. Ovo mjesto, svetište sv. Nikole i živa vjera probude mnoge osjećaje u čovjeku, a pogotovo svećeniku koji živi za vjeru. Htio ili ne ponese te radost zajednice koja se okupila i želja da s njima podijeliš što ljepše trenutke svog svećeničkog života. To se uistinu i dogodilo. U propovijedi sam uz Riječ Božju po kojoj nam sam Bog progovara naglasio veličinu Tijelova ili Brašančeva, tajnu Božje prisutnosti u Presvetom oltarskom sakramentu. Ukratko sam im ispričao događaj iz Lurda i čudo kojim nas naš Spasitelj tješi i pomaže u našim potrebama: Dok je Lurdom išla procesija s Presvetim nemožan i bolestan čovjek je ležao kraj ceste i vapio: „Isuse, pa ti mene ne vidiš! Molim te pomozi mi! Zašto me ne vidiš?Svećenik se okrenuo s Presvetim prema čovjeku koji je vapio. Načinio je znak križa nad njim i čovjek je ustao zdrav od svoje bolesti!“ Budimo uvjereni: uvijek kad Gospodinu iskreno zavapimo u svojim poteškoćama, bit ćemo izliječeni!
A kako je sv.misa u crkvi sv. Nikole Tavelića koji je 12 godina propovijedao u Bosni i u Sarajevu ima svoje svetište, prisutne sam upoznao i sa čudom sv. Nikole koje se dogodilo u naše vrijeme: U naše vrijeme sv. Nikoli Taveliću se dogodilo novo mučeništvo u Sarajevu. Naime, njego prvo i jedino svetište u Bosni i Hercegovini sagrađeno je 1938. godine u sklopu Franjevačke teologije za franjevce svih Provincija Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Međutim, već 1947.ta zgrada je oteta i pretvorena u poljoprivredni i šumarski fakultet. Crkva je pretvorena u učionicu za razne poljoprivredne vježbe. Jedan od profesora priča kako su se, s vremena na vrijeme iz boje na zidovima, pokazivali križevi. Oni bi ih ponovno prebojili, ali nakon nekog vremena križevi bi se opet pokazali. Nakon rata 92.-95.zgrada je teško stradala, crkva je bila zapaljena i poptpuno srušena. Kao ruševina vraćena je nama na upotrebu. Mi smo odmah pristupili obnovi. Crkvu amo prošle godine ponovno obnovili i sada imamo u njoj svake nedjelje svetu misu i pobožnost sv. Nikoli Taveliću. U istoj zgradi nalazi se studenstki dom, naš Franjevački provincijalat i uredi „Kruha sv. Ante“, Pučka kuhinja, te Svjetlo riječi.
Ovo je primjer neuništivosti onoga što je Božje i kako treba biti ustrajan, uz sve progone i stradanja u vjeri i Božjim zapovijedima!
TIJELOVSKA PROCESIJA ULICAMA SYDNEYA
Fra Marijan je na kraju misnog slavlja ponovno zamolio vjernike za darove i suosjećajnost s ljudima u poplavama. Uz sve priloge i darove koje su već dali kao nova zamolba jest kontejner koji organiziraju fra Ivo Tadić i č.s. Tereza. Naime, kontejner s osnovnim kućnim i higijenskim potrepštinama trebao bi već sredinom srpnja biti proslijeđen u domovinu. Vjerujemo da će tako i biti te iskreno zahvaljujemo svim darovateljima.
U ranim popodnevnim satima ispred crkve je krenuo autobus prema središtu Sydneya, tj. pred crkvu sv. Patrika. Tamo je već pristiglo veliko mnoštvo vjernika i svećenika. Procesija s Presvetim vrlo brzo je krenula ulicama grada. Po okolnim neboderima se razlijegao milozvučni glas predmolitelja i prekrasnih pjesama. Veličanstvenma procesija je skoro dva sata lagano išla ulicama: Grosvenor St., Pitt St., Hunter St., Macquarie St., sve do odredišta koje je bilo pred katedralom St. Marye's Chatedral. Pred katedralom je nastavljeno slavlje s podjelom svečanog blagoslova. U međuvremenu je pred Svetootajstvo doneseno mnoštvo bilježnica s molitvama vjernika svih župa biskupije. Svečani blagoslov podijelio je biskup Petar.
Na povratku u misiju putovanje sam ispunio svojim pričama-događajima iz svećeničkog života: Susret sa svećenikom i ispraćaj fra Zvjezdana Linića“, „Kako sam postao svečenik?“ i „Duhovna i materijalna obnova Hrvatske Tišine!“
Ovaj prekrasni tjedan u kojem smo slavili Tijelovo ili Brašančevo, sve se uistinu potvrdilo i u molitvama i u riječima ali i na djelu, jer vjera bez djela je uistinu mrtva. Dragi ljudi i vjernici Australije, dragi Hrvati vaša je vjera uistinu živa. To jasno potvrđuju Vaša djela. Neka Vam Gospodin podari mir, ustrajnost i svako dobro!
Fra Joso Oršolić, ravnatelj KSA, 22.6.2014.