Promatrajući ovaj svijet, skloni smo povjerovati da su ga zaposjeli đavli, da vladaji s njim. Krvavi ratovi, zemljotresi, velike suše, poplave, velike društvene krize, ekonomske i moralne ...Ta sva događanja, nisu djela Božija, već djela zloga...
Svijet u kojem živimo dobro nas drma, razbuđuje i budi, traži odgovore na sadašnja pitanja, traži račune za naše stare odgovornosti. Ovaj naš svijet, je na neki način ogledalo dobra i zla, njiva na kojoj smo mukotrpno radili i koju smo zasijali, a urod ti plodovi i naši su plodovi. Ti plodovi su ponekad loši, neupotrebljivi, otrovni...
Teško je opisati podlost, zloću svijeta,(to jest ljudi). Nemože se reći da je takav postao svojom krivnjom. Ali, ako je on u tami, dali smo se trudili, da mi budemo svjetlo. Ako je svijet pokvaren, dali smo se trudili, da budemo sol zemlje...Ovakav svijet, kakav je, to je način i našeg djelovanja , to jest življenja.
Ovaj svijet, nam svojom zloćom i pokvarnošću, doziva u naše srce zloću, i pomaže nam da ispitamo svoju savjest...I zato budimo kritični i prema sebi.
Možemo lako doći do spoznaje, da je glavni grijeh i zloća svjeta u odbacivanju Boga Stvoritelja. Nepriznajemo njegovo postojanje,
"Njegovo savršeno Stvoriteljsko djelo"..."Čovjeka, remek djelo svoga stvaranja, na svoju sliku Bog stvori, svoj mu dah života udahnu, čovjek postade hram Duha svetoga".
Znastvenici dođoše do spoznaje da je čovjek sišao sa drveta. Oni ako jesu i ako su otkrili, neka im bude. Ja i moja kršćanska braća i sestre vjerujemo u našeg Stvoritelja Boga...."mi nismo sišli s drveta".
Mnogi među nama, do jučerašnji (nazovimo ih vjernicima) odoše u razne "sekte" odmetnuše se od Boga, ne priznaju Isusa Krista . Mnogi pronađoše svoga Boga i bogiće, njima se klanjaju i u njima vide svoj spas.
Naš Bog, kršćanski Bog nije jedna vizija, san, ideja: nego Bog koji je postao čovjekom, radi nas, kojega je nemoguće štovati, ako se ne poštuje čovjek, ni ljubiti ako se ne ljubi čovjek.
"Bog se ljubi toliko, koliko se ljubi čovjeka".
Ne vrijedi samo govoriti; Gospodine, Gospodine...nego treba činiti volju Božiju, koja je izražena zapovjedima ljubavi.
Boga treba tražiti i ljubiti u čovjeku, u bližnjemu. Na sudnjem danu neće se tražiti, što i kako smo učinili Bogu, već čovjeku, svom bližnjemu.
Koji budu činili dobro čovjeku, čut će; " Dđite, blagoslovljeni Oca mojega i primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta. Jer, bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah žedan i napojiste me. Bijah putnik, i primiste me, bijah go i obukoste me, bijah bolestan i pohodist me, bijah u tamnici i dođoste k meni....
Zaist kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće" (Mt25, 34-40).
Djela učinjena čovjeku, to je izraz prave vjere u Boga. Boga se ljubi toliko, koliko iskazujemo, to jest prakticiramo živimo bratsku ljubav.
Kako se odnosimo prema bližnjem, to je slika odnosa prema Bogu. " Lažac je tko kaže da ljubi Boga, a mrzi svog brata"( 1 Iv 4,20 ). Tko ne ljubi čovjeka; djeleći sa njim probleme, patnje i radosti , ne ljubi Bogočovjeka.
Svi koji otimaju, ranjavaju čovjeka u ljudskim pravima, bilo gdje i na kakvim se položajima nalazili, oni su protiv Boga.
Iskazati ljubav prema bližnjem, to je način da se Bog štuje....
Isuse, udjeli nam srce koje ljubi...