Imaju li Dragan Čović i Milorad Dodik u sarajevskoj, da ne kažemo bošnjačkoj, javnosti status „domaćih izdajnika“, što je sintagma koju su u bivšoj, propaloj, državi komunisti koristili za ustaše i četnike. Znate ono, “trebamo uvijek biti budni jer domaći izdajnici i vanjski neprijatelji nikad ne spavaju”.
Piše: Milan Šutalo
Takvo što moglo bi se zaključiti iz upornog insistiranja Demokratske fronte i njezinih lidera Emira Suljagića i Željka Komšića da Federalno ministarstvo financija ni pod koju cijenu ne smije pripasti Čoviću.
– Dogodi li se to, Dodik i Čović će kroz sastav UO UNO i kroz Fiskalno vijeće kontrolirati cjelokupni financijski krvotok ove zemlje, jer je HDZ dobio ministarstvo financija na državnoj razini. Ako je to SDA prihvatljivo, to je njihovo pravo. Nama to nije prihvatljivo, zaključio je Komšić.
Komšić je, čini se, uočio mogućnost uspostave sprege dvojice “domaćih izdajnika”, koji su razumljivo povezani s vanjskim neprijateljima, kojima je Bosna okružena, kao nekada Jugoslavija BRIGAMA, pa se on kao bosanski patriota osjetio dužan prepoznati i razbit tu spregu, osovinu Dodik – Čović.
I time sarajevskoj javnosti pokazati i djelom dokazati bosanski patriotizam. Pokazati da je uvijek budan i da je spreman na obranu Bosne čim uoči spregu domaćih izdajnika, „razbijača Bosne“.
Komšić i komšići taj negativni stereotip poznat pod sintagmom „osovina Dodik- Čović“, sukladno komunističkim obrascima vjerojatno preslikavaju i na one koje predstavljaju dvojica lidera. I njima je to prihvatljivo, jer oni ne znaju drugačije voljeti Bosnu, osim kroz stalnu borbu protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja.
Preuzeto s Hrvatskog Medijskog Servisa