Proslava patrona i 60 godina postojanja župe Čardak

Otkud ime Gospa Žalosna?

U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić je istaknuo kako je narav blagdana Žalosne Gospe poprilično drukčija od svih drugih Marijinih svetkovina i spomendana. Na tragu toga posvijestio je kako se ostalim Gospinim blagdanima proslavljaju događaji iz njezina života ili oznake koje su je pratile u povijesti spasenja ljudskog roda. Spomenuo je tako neke od njih: Rođenje, Navještenje, Bezgrešno Začeće, Uznesenje na nebo... Istaknuo je da su to sve događaji, a na blagdan Gospe Žalosne "sjećamo se njezina osjećaja, ne više događaja ili oznaka koje smo još mogli nabrajati, nego njezina duboka osjećaja žalosti". Napomenuo je kako je taj osjećaj započeo kada je prikazala Isusa u hramu. "Tamo ih je dočekao Šimun starac koji je proročkim navještajem učinio veliku radost za BDM (...) te joj je prorekao da će bol probosti njezino srce. Od toga časa osim što je Šimun navijestio dolazak Spasitelja, također je navijestio dolazak njezine žalosti koji danas obilježavamo i zajedno s njom suosjećamo na putu spasenja koji je njezin sin radi nas učinio", kazao je nadbiskup te posvijestio kako se to proroštvo ostvarilo na Golgoti kada je prema evanđeoskim izvješćima ona stajala podno Isusova križa.

Potom je napomenuo kako kršćanstvo nije samo povijest, već i sadašnjost te budućnost, to jest, trajno življenje, trajna prisutnost Gospodina i Gospine materinosti. Naglasivši kako je Isus uskrsnuo te nema više Pilata, sudnica, lažnih svjedoka i ondašnjih nepravdi podcrtao je kako se, ipak, "proces" protiv Krista i danas vodi i vodio se kroz svu ljudsku povijest.

"Isus je stalno na optuženičkoj klupi i stalno izložen nepravdama. Stalno postoje lažni svjedoci, otpadi ali stalno postoje i njegovi svjedoci", kazao je te podsjetio da je Isus uskrsnuo, ali nije otišao. "Ostao je u životu svakoga, pogotovo, nezaštićenoga brata i sestre, ugroženoga na bilo koji način. Njegova braća i sestre su, također, duhovna djeca njegove majke koja postaje radosna kada se bolesnika pohodi, potrebnome pomogne, utamničenom ode i kada se pomogne bilo kome koji očekuje našu pomoć", kazao je i posvijestio "kako se Isus i Marija žaloste kada duhovna djeca nisu na pravi način viđena i kada o njima nije vođena briga".

Napomenuo je da Isus i dalje živi u svojoj Crkvi kroz sakramente, ali, dodao je, i "kroz način naših života u onoj mjeri koliko pristajemo živjeti uz njegova pravila". Pred kraj homilije naglasio je "kamo sreće da je Gospa završila sa svojom žalošću onoga časa kada je njezin sin uskrsnuo" te dodao kako ona "nastavlja biti žalosna s nama u mjeri u kojoj smo žalosni zbog naših grijeha i otpada", ali i neosjetljivi za svakog onoga koji treba našu pomoć.
Na kraju je zaželio "da nas Gospa Žalosna prati svojim zagovorom kako bismo uvijek uvjereni i puni radosti zbog Isusova uskrsnuća mogli donositi radost tamo gdje postoji žalost".

Na završetku misnog slavlja župnik Dragičević je zahvalio nadbiskupu, svećenicima i svima koji su sudjelovali u organiziranju proslave, kao i onima koji su ga uveličali svojim dolaskom. Zahvalio je Bogu na 120 godina djelovanja Družbe sestara Služavki Malog Isusa na ovoj grudi, za 60 godina postojanja župne zajednice i 10 godina od posvete crkve. Posebice je zahvalio svojim predšasnicima koji su prije njega djelovali na župi te časnim sestrama SMI-ja predvođenim vrhovnom glavaricom s. M. Marijom Banić te provincijskom glavaricom s. Anamarijom Kesten. Zahvalio je i svim političkim predstavnicima hrvatskoga naroda koji su sudjelovali na misi.

Potom su dvije župljanke, od kojih je jedna bila u narodnoj nošnji, mons. Vukšiću izrekle zahvalu te mu uručile cvijeće i prigodni dar. Nadbiskup je, također, uzvratio i njima darovao krunice.

60 godina župe, ali 120 godina pastorala

Za kraj dodajmo kako je jedna od brojnih vjerničkih koje su stradale u posljednjem ratu u Bosanskoj Posavini i župa Gospe Žalosne u Čardaku. Istoimeno selo na sjeveru Bosne i Hercegovine zajedno s Donjim Kladarima, Kornicom i Živkovim Poljem čini župu koja je nastala 1963. odvajanjem od vjerničkih zajednica Modriča i Gradačac. Međutim, crkva te samostan sestara SMI postoje od početka 20. st., od kada su u ovome kraju bile prisutne redovnice, ali i svećenici.
Naime, 1901. u Čardaku je sluga Božji Josip Stadler kupio veliko zemljište sa željom izgradnje centra koji bi bio nadbiskupijska ekonomija. Sedam godina kasnije sagradio je kuću u koju je doveo sestre Služavke Maloga Isusa. Uskoro je na tom mjestu podignut veliki samostanski kompleks s crkvom rađenom prema projektu austrougarskog projektanta Johanna Holza, koja je 1921. posvećena Gospi Žalosnoj.

Izvor nedjelja.ba, Ž.I.

{jathumbnail off}