Od davnina mještani sela  Garevac proslavljaju sv. Marka evanđelistu kao svoga zaštitnika polja i njiva. Preko puta crkve postoji jedna mala kapelica oko koje se obavljao blagoslov dok Garevac nije postao samostalna župa. Nakon izgradnje župne crkve blagoslov polja obavljao se unutar crkvenog dvotišta.

Ne može čovjek ostati ravnodušan na pomisao da posavska gruda u vječnosti čuva premladog viteza. Viteza koji je tek ugledao svjetlo garevačkog jutra, svježe garevačke zore ispunjene cvrkutom slavuja, let razdraganih vrapčića, pčelicu na izbeharaloj ravnici, ljeskanje topola pored Bosne koja se razlijeva kao staklo i zrcali nebo.

GAREVAC - U plodnoj nizini Bosanske Posavine na desnoj strani rijeke Bosne smjestilo se ponosno naselje Garevac. Iznikao je iz gareži starog Gareva i u svojoj dugoj povijesti preživljavao rušenja, ratove, smrti i vojske, i sve to preživio i opstao...I evo danas je tu svoj na svome. Stoji i čeka. Čeka mene i tebe.

Prelijepo i veoma toplo proljetno vrijeme u Garevac i dragu nam Bosansku Posavinu dovelo je mnoge žitelje i vjernike posavskih župa u njihove rodne krajeve. Došli su tu da osjete kako blagdani Uskrsa u nama ljudima rađaju veliku radost i nepobjedivu nadu.

Garevac - Ako prođemo kroz Garevac u ovo proljetno vrijeme vidjet ćemo da stvari izgledaju malo drugačije. I ondje ima još uvijek razrušenih kuća. I ondje su sve bile opljačkane i devastirane. I ondje se pustoš još uvijek suvereno drži. Ali ipak: mjestimični novi sloj asfalta, manji broj srušenih kuća, određeni broj stalnih povratnika, novootvorena čitaonu preko puta obnovljene stare škole sada «Otvorene kuće», uređeno seosko igralište na kojem se redovito za Ilinu održaje nogometni turnir, prolaznika može navesti na pomisao da je rječ o sasvim uobičajenoj sredini, možda tek pomalo povučenoj ali ne i pospanoj.

Kako nam ovi proljetni dani dolaze svaki sa sobom nosi neku novinu. Vrijeme je lijepo, dan je produžio, pa se nekako slađe i radi. Posao kao posao svaki je težak, ali kad se radi s ljubavlju onda on sve pobjeđuje.