Oj šargijo drvo javorovo... Zagrebački strojovođa HŽ Carga, Pavo Babić, pjeva izvorne bosanskoposavske pjesme, a objavio je osam glazbenih CD-a. „Oj šargijo drvo javorovo, tko te sviro nikad ne bolovo“. To je stara izvorna pjesma Hrvata iz Bosanske Posavine.
Pjeva se uz šargiju i violinu, većinom kad je veselje u kući ili selu. Zagrebački strojovođa HŽ Carga, Pavo Babić, pjeva izvorne bosanskoposavske pjesme, a objavio je osam glazbenih CD-a. Ima pet desetljeća života, a šargiju svira od malena, jer je to tradicija u rodnoj Bosanskoj Posavini. Uz šargiju se pjevaju vesele pjesme, pa je naučio i pjevati.
„Šargiju me učio svirati pokojni otac Ivan i brat Mate. Šargiju su u BiH donijeli Turci, a violina ju prati u novije vrijeme. Rođen sam u Velikom Prnjavoru, u općini Doboj. Od 1987. Radim kao strojovođa na HŽ-u, a danas sam u HŽ Cargo Zagreb. Veliki uzor u pjevanju su mi bili braća Begići iz Dervente. Mogu kazati da se profesionalno tj aktivno bavim šargijanjem već dvadeset godina, kazuje strojovođa Pavo Babić.
Tako je 1993. nastala grupa „Posavski odjeci“, gdje Pavo i njegov prijatelj Majo pjevaju, a prati ih šargija i violina. Snimili su pet CD-a, a njihove pjesme vrte se po posavskim radio postajama i na Internetu. Posljednji CD-e snimili su prije dvije godine, pa su malo usporili, zbog recesije i da snime još bolji CD-e.
„Sa osam godina u sarajevskoj radio emisiji „Selo veselo“, 1971. godine, pjevao sam izvorne bosanskoposavske pjesme i od tada se ne razdvajam od šargije i pjesme. Sa „Posavskim odjecima“ za dva desetljeća prošli smo europske zemlje, nastupali smo za naše iseljenike po klubovima u Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji.
Privukli su me tradicija i druženje, no u posljednje vrijeme dosta manje nastupamo, kazuje Pavo Babić.
Njegov brat je također željezničar, prometnik u Lici, a sin Ivica je strojovođa u Putničkom prijevozu. Nažalost, ni sin, a niti kćerka nisu zainteresirani za šargiju i violinu, već su se okrenuli suvremenoj glazbi. Supruga mu daje potporu. Žive u Brdovcu kod Zaprešića. Pavo Babić je sudionik Domovinskog rata, godinu dana proveo je u obrani Hrvatske. Nažalost, veliki dio njegove Bosanske Posavine, nije se moglo obraniti od srpskog osvajanja . Prognano je oko stotinu i osamsto tisuća Hrvata.
Dva desetljeća nakon progonstva, u zavičaj se vratilo samo oko dva posto Hrvata. Rasuli su se diljem bijelog svijeta.
Što se tiče pjesama koje pjevaju Pavo i Majo, one su različitog karaktera.
Devedesetih godina su to bile domoljubne pjesme koje izgaraju u želji za povratkom u zavičaj. Kasnije, od zavičaja je Posavljacima ostala jedino zavičajna pjesma. Zato ju, ma gdje bili, nastoje sačuvati. Poslije slijede vesele ljubavne pjesme , a ima i onih iz svakodnevnog života. „Posavski odjeci“ nastupaju diljem Hrvatske i BiH, naravno u staroj pučkoj odori Hrvata iz Bosanske Posavine. Jer, bez izvorne odore ne ide i izvorna pjesma.
Na pitanje kako uskladi svoj posao strojovođe na teretnim vlakovima i nastupa, putovanja, Pavo Babić sa smješkom odgovara „Uskladi se sve“. Naravno, njegov posao strojovođe nikada nije trpio zbog šargijanja. U posljednje vrijeme, pošto manje putuju, „Posavski odjeci“ sastanu se i sviraju za svoju dušu. Možda vježbaju za neke bolje dane, kada će više ljudi pjevati...
Za Posavinu.org napisao i snimio: Boris ĆAVAR