Već ujutro svatovi se kupe,
sa svih strana skupljaju se grupe.
Pa ulaze momku u avliju,
da dovedu curu najmiliju.
Dolaze im odmah djeveruše.
nježne, lijepe djevojačke duše.
Obilaze cure plemenite,
svakog svata lijepo da okite.
Eh, što krasno ružmarin miriše,
kad djevojke svate okitiše.
Moram reći mladima da znadu,
S konjima se išlo tad po mladu.
Pa na konje po peškir se meće,
i polako po curu se kreće.
U putu se sve pjeva i pije,
tak’ se dođe mladoj do kapije.
Al’ ne možeš ući mili sine,
dogovor je oko placarine.
Kažu svadba da će da se vrati,
placarina ako se ne plati.
Običaj je tada svatko znao,
na kapiji ulaz se plaćao.
A kada se „čajo" pogodio,
mladoženjin otac to bi platio.
Tada za stol ide da se sjeda,
ali onda dobro to se gleda.
Prvo mjesto mladoženjin tata,
drugo mjesto mladoženja hvata.
Treće mjesto bira se za kuma,
te se bira za starog svata,
pa po redu sve se tako reda,
po važnosti sve se redom sjeda.
Za to vrijeme što nam cure rade,
one stoje ispred sobe mlade.
Pa pjevaju iz grla grlata,
ajde mlada otvori nam vrata.
Kad se vrata napokon otvore,
plati ulaz u njezine dvore.
Tad se mlada ukrašavat kreće,
I na glavu šlajer joj se meće.
Moram reći tko još važan ima,
nešto kao vođa svatovima.
To je «čajo» on se tako zove,
kupi, reda i vodi svatove.
A slušajte što se radi sada,
traže svati da se vidi mlada.
Kaže čajo u ime svatova,
sad želimo ja i družba ova.
Da se mlada na čelo dovede,
i da uz nas tu na čelo sjedne.
Tad mladenkin, brat po mladu ide,
dovodi je da svatovi vide.
Al’ obično prva nikad nije,
već se netko maskira i krije.
Tu se narod od srca nasmije,
kad brat mladin osobu otkrije.
Onda mu se nešto para plati,
pa po pravu mladu on se vrati.
Otkrije se curi duvak s lica,
ukaže se prava ljepotica!
Mladoženju, čajo pita tada,
Jel' to sada tvoja prava mlada?
Mladoženja svima kaže tada
jeste to je, ona prava mlada.
Zaori se pljesak na sve strane,
a ni pjesma tu ne izostane.
Sada slijedi ono najvažnije,
i to nitko propustit ne smije.
Jer svi žele to dobro da čuju,
kad od mlade svog zeta daruju.
Pa se kaže: Čujte i počujte
starješino, kume, stari svate,
punac zemlju, daje da svi znate!
Svome zetu dvadeset dunuma
deset zemlje a deset je šuma.
Onda ide redom familija,
tetka, strina ujna najmilija.
Daju deke, jastuke, jorgane,
netko novaca daruje sa strane.
Dok se sve to prikazuje, daje,
to ponekad i dva sata traje.
A za stolom jede se i pije,
ništa tada manjkati ne smije.
Pored svadbe aščije se kreću,
i što fali odmah novo meću.
Kada sve to darivanje stane,
završi se i sve to prestane.
Tad obično odmah pjesma krene,
a najčešće zapjevaju žene:
«Alaj su nas prije dočekale,
od kokoši nadguzak nam dale!
Kuharice skuhale kupusa
mjesto mesa ubacile rusa!
Prije naše kakva vam je kava,
nit je slatka nit miri k’o prava»!
Kad kod mlade sve se to odredi,
usta čajo polazak naredi.
Kaže ljudi ovak’o je stanje,
sad idemo s curom na vjenčanje.
Mlada ljubi svu svoju rodbinu,
oca, majku, baku pa i strinu.
A starija žena kad se kreće,
škropi svadbu, da imaju sreće.
Kad mladenka krene iz avlije,
zapjeva se strofa ili dvije.
Jao, jao svega mi je žao
najžalije tatine avlije...
Stihovi Mijo Vidaković