Svadba

Krenuli su, svat'i uz pjevanje,
da obave crkveno vjenčanje!
A uz put ih, isto kao prije,
zaustave ,na gutljaj rakije!

Kad svatovi, ispred crkve dođu,
kum i kuma, te mladenci pođu.
Do oltara, ostali za njima,
svi svatovi, koliko ih ima!

Kad crkveni obred gotov bude,
čajo stane dozivati ljude,
da se sjeda u kola i kreće,
i nesmije nigdje da se skreće!
Ravno idu ka momačkoj kući,
iIsto kao, prije pjevajući.

Trče djeca i vika se diže,
evo svadbe dolazi i stiže.
Svako dijete, gleda gdje će stati,
da što više bombona uhvati!
Djeca znadu, gdje će stati mlada
pa položaj, dobar traže sada!

Kada mlada iz kola izađe,
i bombone u torbici nađe,
pobaca ih na četiri strane,
tad skupljanje bombona nastane!

Svako dijete, bori se i kupi,
da što više, bombona nakupi.
Pa se djeca negdje izgubiše,
I gledaju tko ih skupi više!

Zatim mlada ljubi svekrvicu,
onda kućni, direk i pražnicu!
Dok to mlada sve obavlja lako,
zapjeva se njoj pjesma ovako:

„Ljubi snao direke i vrata,
bit ćeš sretna uz našega brata!

Nova kuća i novo kućište,
sad su snao i tvoje ognjište“.

Potom stave, snajici u krilo,
malo dijete, umiljato, milo!

Moram reći još običaj šta je,
svekrvi se i marama daje.
To se daje, da zna svekrvica,
više nije sama gazdarica!

Sad ću reći, ovo da se znade,
što seljani za tu svadbu rade.
Dok su jedni na veselju bili,
drugi su tad prihod donosili!

Svi poštuju stare običaje,
pa se pomoć za troškove daje.
Gdje je svadba tamo ljudi nose,
Kruh, kolače, kokoši donose!
Dobro dođe što god se donese,
da domaćin trošak lakše snese.

Na redu je, čajo sada kaže,
prikazanje ako se tko slaže.
Svi se slažu, usta ljudi dreka,
jer sav narod samo to i čeka!

Čajo reče, krenut ću da znate,
od momkove, mame a i tate!
Djevojka se pobrinula njima,
da im brate ne bi bila zima.

Pa daruje jorgane i deku,
a daruje i njegovu seku!
Njoj daruje lančić oko vrata
pa daruje i muževa brata.

Tako ide sve dok toga ima,
što je ona, darovala njima.
Opet čajo viče da se čuje,
Sad će da se, djevojka daruje,

Kum i kuma te svekar se late,
pa daruju velike dukate!
Djever, sestra pa i stari svat,
dadnu barem po mali dukat!

Dok kum ide, darivao mladu,
ovako mu zapjevati znadu:

„Daruj kume ne žali dukata,
ajd’ razveži kesu ispod vrata“

Običaj je bio da se zove,
cijelo selo momku u svatove.
Al’ obično od tih što se zove,
ne sjedaju, baš svi za stolove!

Pa ih puno i da stoje ima,
zanimljivo gledati je svima.
Svi se oni, okupili sada,
vVidjet kako, daruje se mlada!

Koliko će, i što kum da baci,
kol’ko braća a kol’ko rođaci?
Po selu se sada pričat ima,
i danima pa i mjesecima!

Kada cura, sve svatove prođe,
tada kolo, igrati se pođe.
Tu se igra,  pjeva pa i skače,
Narod gleda, sve redom igrače.

Tko će bolje da igra u kolu,
najboljega oni traže lolu.
Tu se onda i pjesma razvije,
veće kolo već što biješe prije.

Svi igraju, i svi igrat znadu,
čajo zove u kolo i mladu.
Pa je kolo sve veće i veće,
igra narod i ciči od sreće.

Dok se pjeva, igra i poskače
počne pjesma tada za svirače,
svirajte nam brže i što jače!

Sviraj svirče, nemoj stati,
netko će ti nešto dati.
Neko dinar, neko dva,
nikad nećeš, svirat za badava!
Neko stoju, neko dvi,
Tvome džepu dobro bi!

Pa ujutro, i u sitne sate,
sve mladenci, goste svoje prate!
Požele im sreću, pa i dobro zdravlje,
što dođoše na njihovo slavlje!

I ovim smo, sada ljudi mili,
običaje naše stare završili.

Stihovi: Mijo Vidaković