Pružamo Vam mogućnost ponovnog čitanja jedne od pjesama iz zbirki našeg suradnika Mije Vidaković.
Zaplaka i kamen
Bio je lijep i mlad, sa divna oka dva
a zubi k'o biseri bijeli, momak kao iz sna.
Volio je ljude, pošten do boli,
da ga netko mrzi, on ga opet voli.
Čovjek može dati od onog što ima
a on je ljubav poklanjao svima.
Ali priča kaže za sve dobre ljude
na zemlji im nikad dug vijek ne bude
Zaplaka i kamen na kojemu piše
da ga više nema da ga nema više.
Pa hoće da pukne u tisuću komada
da nestanu slova toga momka mlada.
Bio je lijep i mlad, sa divna oka dva
a zubi k'o biseri bijeli, momak kao iz sna.
Volio je ljude, pošten do boli
Da ga netko mrzi, on ga opet voli.
Kad je kamen čuo što pričaju ljudi
i njega je stislo kao srce grudi.
Zaplaka i kamen na kojemu piše
da ga više nema da ga nema više.
Pa hoće da pukne u tisuću komada
Da nestanu slova toga momka mlada.
Stihovi Mijo Vidaković