Ivo Lubina – planinar i istraživač

INTERVJU: Ivo Lubina – planinar i istraživač

Ivo Lubina rođen je u Vrbovcu 1964. godine. Poslije osnovne škole odlazi na školovanje u Sarajevo u Srednju vojnu školu. Od 1983. godine aktivno je vojno lice na službi u garnizonima Jastrebarsko i Zagreb. Aktivni je sudionik Domovinskog rata. U brak s Marijom Mihalj stupa 1987. godine i s njom ima troje djece: Andreu, Marka i Kristinu. Dugo godina bavi se istraživačkim radom. U knjizi  fra Grge Vilić „Podvučijak, zemlja i ljudi“ obrađuje Domovinski rat na prostoru općine Odžak. Autor je knjige „Škola u Vrbovcu“ koja obrađuje razvoj školstva u malom posavskom selu Vrbovcu. Iz tiska 2021. godine izlazi njegova druga knjiga „Rodoslovlje Vrbovca“ u kojoj obrađuje sve vrbovačke familije od živućih generacija pa sve do generacija rođenih u osamnaestom vijeku. Na gotovo 600 stranica spominje oko devet tisuća osoba iz Vrbovca i okolice. Osnivač je i od 2007. godine predsjednik Društva prijatelja prirode Lipa Odžak. Aktivno se bavi planinarenjem i ekologijom. Ispenjao je najviše vrhove Bosne i Hercegovine (Maglić – 2.386 m), Slovenije i bivše Jugoslavije (Triglav – 2.864 m), Makedonije i Albanije (Golem Korab – 2.764 m), Rumunije (Moldoveanu - 2.544 m), Bugarske i Balkana (Musala – 2.925 m), Grčke (Olimp, Mitikas – 2.918 m), Austrije (Grosglokner – 3.798 m), Španjolske (Pico de Teide – 3.715 m), Francuske i Europe (Mont Blanc – 4.810 m), talijanskih Dolomita – Marmoladu (Punta Penia – 3.342 m) i Grand Paradiso (4.061 m), švicarskog kantona Ticino (Adula – 3.403 m), sjeverne Afrike i Maroka (Veliki Atlas, Jebel Toubkal – 4.167m) i Turske (Ararat – 5.137 m), a zastavu Društva iznio je i na najviši vrh Afrike (Uhuru Pak – 5.895 m) na vulkanskom masivu – Kilimandžaro i na himalajski vrh Lobuche East (6.118 m). Certificirani je planinarski vodič  A, B i C kategorije, instruktor vodiča i učitelj planinarstva.

1. Mnogo je ljubavi u tvom životu; ljubav prema planinarenju, prema zavičaju, prema pisanju i prikupljanju narodne građe. Ljubav prema planinarenju se pojavila davno, još osamdesetih godina. Kako se to dogodilo i kako si osvojio Himalaje?

Još od dječačkih dana obožavao sam prirodu, šume, livade i brda. Odrastao sam na selu. U prirodi smo se igrali, brali šumske plodove, lutali, istraživali i tražili nove avanture, a planinarenje je samo očekivani slijed. S vremenom sam podizao ljestvicu izazova, tražio veće planine, više vrhove, jača uzbuđenja, nove puteve i nova putovanja, a nalazio prirodna okruženja koja su me očaravala i upoznavao dobre ljude, neopterećene svakidašnjim problemima i podjelama, politikom, nacijom i vjerom.

Obišao sam dosta planina u raznim krajevima svijeta, ispenjao mnoge vrhove, a Himalaje su destinacija o kojoj se sanja i mašta. One su za planinare visokogorce i alpiniste top destinacija. I moram Vas ispraviti, mi planinari ne osvajamo vrhove planina, oni su osvojili nas, napravile su od nas svoje robove. Neprestano nas zovu i izazivaju, plijene našu pažnju i interes.

2. Naš posavski kraj sa svojim krajolikom ima što ponuditi. Što bi od našeg krajolika posebno izdvojio?

Mnogi ljudi se rađaju, odrastaju i umiru u jednom urbanom okruženju, a da nisu ni svjesni koliko je prirodnih ljepota tu pored njih, na dohvat ruke. Nisu nikad vidjeli, posjetili, uživali u ljepotama koje ih okružuju.

Ljepote odžačkog kraja čini niz prirodnih i kulturno-istorijskih mjesta. Specifikum je spoj podvučijačkih brežuljaka i posavske ravnice kao i poriječja rijeka Bosne i Save. Sa naših visova, za lijepa dana, pogled puca po ravnoj Posavini i Slavoniji, mnogo je potoka i lijepih dolina, proplanaka u kojima čovjek može naći smiraj i uživati.

Kad me pitaš šta bih izdvojio, onda su to izletišta Radilj u Drenovcu i Švabe u Vrbovcu, a od kulturno-istorijskih: Dobor, Pivnica i Kadar.

3. Iz tvojih aktivnosti, možemo zaključiti da jako voliš svoj rodni kraj i život u svom Vrbovcu. Što je to što krasi Vrbovac zbog čega ga posebno voliš? S čim bi putnika koji prvi put posjećuje Vrbovac najprije upoznao?

Svjesni smo da ljubav ne bira, a jedna od iskonskih ljubavi je i ljubav prema rodnom kraju i mjestu u kojem si odrastao. Ne može se ne voljeti majka, otac, brat i sestra i teško je razumjeti da neko ne voli kraj iz kog su njegovi preci, iz kog je i sam potekao. Ne mislim da je Vrbovac poseban u onom smislu da je iznad ostalih mjesta u našem kraju, ali ima svoje posebnosti. Ima specifičan geografski položaj, spoj ravnice i brežuljaka, zaklonjen od hladnih sjeverozapadnih vjetrova, a okupan jutarnjim suncem. I Vrbovčani su bogatstvo Vrbovca, topli, srdačni i radišni.

4. Povijest naših krajeva vrlo je burna. Tijekom svojim istraživanja, što bi mogao izdvojiti što ti je posebno privuklo pozornost?

Kao i mnogim drugima, Drugi svjetski rat bio mi je prva preokupacija. Ostavio je veliki uticaj u našem kraju. Velika stradanja, počinjeni zločini i vječni biljeg razlog su vječne aktuelnosti Drugog svjetskog rata. Još kad se tu uplete jednostrano gledanje na njega, nemogućnost izdizanja iznad subjektivnog pristupa i opšteprisutnog revizionizma, onda ta tema dobiva prijepornost i postaje kamen spoticanja.

5. Tamo negdje 2007. godine pokrenuto je i Društvo prijatelja prirode „Lipa“. Unatoč svim poteškoćama koje se mogu pojaviti vremenom, ono je i danas aktivno. Možeš li navesti neke momente ovog društva koji su ti posebno ostali u sjećanju?

Društvo je osnovano na poticaj par entuzijasta koji su se ranije sretali sa sličnim aktivnostima. Svoje djelovanje bazira na radu sekcija: ekološka, biciklistička, botaničarska (i drugih), ali najaktivnija je planinarska. I svojevrsni je kuriozitet da u jednom malom posavskom mjestu postoji tako razvijeno planinarstvo.

Svakako je najznačajniji događaj u radu Društva organizacija Sleta planinara Federacije koji smo realizirali 2017. godine u Vrbovcu, a povodom desete godišnjice rada Društva. Na Sletu se okupilo preko hiljadu i po planinara iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Više godina je Društvo povodom Dana planete Zemlje organiziralo ulične utrke za sve uzraste, od djece iz vrtića preko školske djece do sportskih klubova.

6. Sklonost za prikupljanje građe o rodnom kraju rezultirala je knjigama „Škola u Vrbovcu“ i „Rodoslovlje Vrbovca“. Rad na knjigama zahtijeva puno truda, dosta zalaganja, istraživanja, prekopavanja po raznim izvorima, kreativnosti i vremena. Kad je materijal gotov, to je posebna radost, iako se sav uloženi trud ne može isplatiti ako to promatramo financijski. Međutim, ono što ostaje u tim knjigama je trajno. Možeš li opisati svoje iskustvo tijekom rada na svojim knjigama? Što te se posebno dojmilo, što je bilo najteže i jesu li se otvorili neki novi horizonti?

Moja prvotna namjera nije išla tako daleko, nije obuhvatala izradu i štampanje knjiga, već angažiranje na prikupljanju podataka kojima sam želio sebi i svojim bližnjim približiti jedno vrijeme o kojem smo malo znali. Htio sam otrgnuti od zaborava ljude koji su bili akteri moga života ili koji su moji preci.

Vrijeme neupitno prolazi i sa sobom odnosi u zaborav mnoge događaje i ljude, a ja sam želio da imam dokaze o istim i time bar djelomično usporim taj tok vremena. U početku su bile dovoljne zajedničke fotografije pojedinih generacija vrbovačkih đaka, ali s vremenom sam sve dublje ulazio u problematiku, zainteresiranost je rasla, a ja sam se trudio upotpuniti stvorenu sliku jednog vremena. Izvora je u početku bilo malo, ali svaki je otvarao mogućnost nekog novog. Upornost i neopterećenost rokovima omogućila mi je da dublje i sistematičnije uđem u istraživanja. Kako su  istraživanja dobijala na zamahu, tako sam im i ja serioznije pristupao. Kad sam shvatio da baza prikupljenih podataka nadilazi moje familijarne okvire, nisam se zaustavljao, već sam nastavljao. Nisam se libio prikupljenu građu prezentirati svojim sumještanima i drugim zainteresiranim. Na internetskoj stranici sela Vrbovac (www.vrbovac.com) izložio sam svoja dostignuća i uvidio da imaju svoju vrijednost, da ima onih kojima znače.

Najteže mi je padao nedostatak znanja da dokumente do kojih sam došao mogu i istražiti. Nisam razumio latinski ili bosančicu i tu je do izražaja došao moj volonterski za razliku od naučnog pristupa. Sreća je što je uvaženi franjevac Grga Vilić u to vrijeme radio neke svoje projekte i bio uvijek raspoložen da mi priskoči u pomoć.

7. Knjiga „Rodoslovlje Vrbovca“ nešto je posebno i, po meni, neviđeno. Naime, pojedinci rade svoje „stablo“, no ti si za sve Vrbovčane složio stabla. Vrba do vrbe - Vrbovac, sve je tu na jednom mjestu. Jesu li Vrbovčani svjesni posebnosti koja ova knjiga nosi?

Ne mogu ti na ovo pitanje odgovoriti sa nekom sigurnošću. Mnogi su moje knjige uzeli, nadam se i čitali, ali procijeniti cijene li oni moje zalaganje i da li ga ispravno vrednuju, ne mogu.

8. Što reći za činjenicu da mi Posavci ponekad nismo dovoljno svjesni blaga kojeg imamo ili da se na njega slabo osvrćemo. Nedavno je postavljena ploča u centru grada koja upućuje na arheološki lokalitet Pivnicu. Mislim da puno ljudi još ne zna koliko kod nas ima arheoloških lokaliteta i ne pridaje tome poseban značaj. Što bi to bilo u našim ljudima da nisu pretjerano zainteresirani za povijest naših krajeva, iako vole svoju zemlju poput drevnih Egipćana?

Nije to odlika samo nas, opšte je poznato da oko nas nepovratno propadaju kulturno-istorijski spomenici, ne cijenimo ono što imamo, što su nam preci ostavili. Posebno boli što stradavaju vrijednosti koje su obilježile nas i ovaj kraj. Pravi je primjer stara utvrda braće Horvat, Dobor kula, koju zub vremena nagriza i uništava vijekovima.

9. Što misliš, postoji li način da se Posavci zainteresiraju za kulturu, povijest i drugu nematerijalnu baštinu svog kraja?

U životu sam optimista, ali kad je ovo područje u pitanju, nisam. Valjda je na to uticalo moje iskustvo i viđenje iz proteklih vremena. Neću dušu griješiti pa reći da nema pomaka, ima napretka, ali on je nedovoljan. Kroz projekte Društva prijatelje prirode Lipa uradili smo neke korake (zaštita Starače, označavanje arheoloških lokaliteta Pivnica i Kadar i slično) i nailazili smo na razumijevanje kod pojedinih odgovornih osoba. Mislim da treba daleko više raditi na svim nivoima da se širim slojevima stanovništva ovo područje ispravno prezentira i u njima nađe podrška za očuvanje nematerijalne baštine.

10. Na kraju, ono pitanje koje se ne može izbjeći: radiš li još na nekom projektu s kojim će javnost biti upoznata u dogledno vrijeme?

Zašto izbjegavati? Imam još mnogo sfera interesovanja i posvećujem im svoje slobodno vrijeme. Drugo je i daleko teže pitanje hoće li i kad će rezultati moga rada na tim područjima ugledati svjetlost dana i biti dostupni široj javnosti.

Zainteresirani knjige mogu nabaviti u Vrbovcu kod autora, u Odžaku u apoteci Bonus farm ili putem e-pošte: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.