BRATE MOJ

Tvoje hlače i košulje ja sam nosio,
moj veliki brat i uzor si mi bio.

U to vrijeme skupa smo iz iste zdjele jeli,
sto dobili sve na pola, mi smo djelili.

Oči nase majke od srece su caklile,
ruke njene za nas su se Bogu molile.

A otac se ko lav za sve borio,
da sto bolji zivot bi, za nas stvorio.

A život ko život,svuda nas je vodio
svako svojim putem svjetom hodio,

ponekad su moje u suzama vjeđe
jer vidjamo se brate,sve rjeđe i rjeđe.

Može mene život bilo kuda odvesti
u mislima ću tebe sa sa sobom povesti.
U srcu si mome,brate moj mili
isto kao nekad,kad smo djeca bili.

Uspomene iz djetinjstva i mladosti rane
i tugu i sreću mi, na lice izmame.

Bar na tren,u to vrijeme rado bih se vratio,
kada nisam imao ništa a sretan sam bio.