Najnovije na portalu
Zašto pisati o smrti jedne obične žene i majke, skromne i nepoznate Hrvatica iz Bosanske Posavine? Nije imala nikakvu doktorsku titulu, niti zasluge u politici. Imala je četiri razreda osnovne škole, četvero djece, koje je kao udovica odgojila u čestite ljude.
Kada pitate za razloge odlaska mnogih iz Bosne i Hercegovine koji svoju budućnost vide u zapadnim zemljama, najčešće navode: “Ne vidimo perspektivu za svoju djecu”. Da ipak sve nije tako te da se i na svome ognjištu može pristojno živjeti, svjedoči primjer mlade obitelji iz Odžaka.
Raduju me saznanja kako među Domaljevčanima i Posavcima/ljacima raste zanimanje za "Svjetski kongres Domaljevčana" koji je planiran za kraj srpnja 2019. godine. Nije preuranjeno već sada načelno iznijeti neka promišljenija o tom događaju.
U 69. godini života i 42. godini svećeništva, 12. studenoga, preminuo je vlč. Filip Brajinović, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Vlč. Filip je rođen 1950. od roditelja Bariše i Antonije rođ. Jeleč u župi Gornja Dubica. Srednju školu je završio u Križevcima, a teološki studij u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 1977.
Važno je da se možemo kritizirati, da možemo jedni drugima otvoreno u lice reći ono što nije dobro, ali i ono što je dobro zajedno zgrabiti i gurati naprijed u cilju boljitka i onih koji dolaze poslije nas, jer prema njima imamo obvezu i imamo naslijeđe koje čuvamo 800 godina. Sinoć sam rekao da nam je to bilo lakše dok nismo imali državu, dok smo živjeli izvan Domovine i u Hrvatskoj i iseljeništvu.
Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju…
ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice…
Bila jednom jedna vrlo bolesna djevojka. Bila je član crkve. Jednoga dana je pala u zanos i dok je bila u tom stanju sanjala je da je umrla i stajala pred anđelom Gabrielom pred vratima Neba, dok je anđeo prelistavao stranice Knjige Života.
prateće vijesti
Sponzori Spomen park
-
promo video odžak
-
BRATE MOJ
Tvoje hlače i košulje ja sam nosio,
moj veliki brat i uzor si mi bio.U to vrijeme skupa smo iz iste zdjele jeli,
sto dobili sve na pola, mi smo djelili.Oči nase majke od srece su caklile,
ruke njene za nas su se Bogu molile.A otac se ko lav za sve borio,
da sto bolji zivot bi, za nas stvorio.A život ko život,svuda nas je vodio
svako svojim putem svjetom hodio,ponekad su moje u suzama vjeđe
jer vidjamo se brate,sve rjeđe i rjeđe.Može mene život bilo kuda odvesti
u mislima ću tebe sa sa sobom povesti.
U srcu si mome,brate moj mili
isto kao nekad,kad smo djeca bili.Uspomene iz djetinjstva i mladosti rane
i tugu i sreću mi, na lice izmame.Bar na tren,u to vrijeme rado bih se vratio,
kada nisam imao ništa a sretan sam bio. -
Promocija knjige u Novom Selu. Kulturno književni događaj koji je okupio velik broj posjetitelja. Knjigu predstavili i raščlanili: gos. prof. Ivan Stipić ravnatelj knjižnice u Slavonakom Brodu i gos. magistar prof. Božo Odobašić.
-
Adventsko i božićno vrijeme u malenom gradu u sjevernom dijelu Bosanske Posavine kojeg nazivaju Vratima Bosne
Adventsko i božićno vrijeme u malenom gradu u sjevernom dijelu Bosanske Posavine kojeg nazivaju Vratima Bosne, doista je nešto posebno, pogotovo za ljude koji dolaze iz većinski nekatoličkih sredina. Okićene su kuće i trgovine, pokoja petarda razbija tišinu iščekivanja, obitelji su većinom na okupu, zornice i velike ispovijedi vrve od ljudi... Nakon nekoliko sati provedenih u ovome kraju može se reći da, unatoč brojnim problemima koji tište čitav hrvatski narod, odžačka priča je ipak pozitivna. U šali ćemo reći, ovdje je i Daytonski sporazum pun pogodak.
Zašto pisati o smrti jedne obične žene i majke, skromne i nepoznate Hrvatica iz Bosanske Posavine? Nije imala nikakvu doktorsku titulu, niti zasluge u politici. Imala je četiri razreda osnovne škole, četvero djece, koje je kao udovica odgojila u čestite ljude.
Kada pitate za razloge odlaska mnogih iz Bosne i Hercegovine koji svoju budućnost vide u zapadnim zemljama, najčešće navode: “Ne vidimo perspektivu za svoju djecu”. Da ipak sve nije tako te da se i na svome ognjištu može pristojno živjeti, svjedoči primjer mlade obitelji iz Odžaka.
Raduju me saznanja kako među Domaljevčanima i Posavcima/ljacima raste zanimanje za "Svjetski kongres Domaljevčana" koji je planiran za kraj srpnja 2019. godine. Nije preuranjeno već sada načelno iznijeti neka promišljenija o tom događaju.
Naš suradnik Pejo Gašparević je za ugledni Deutsche Welle analizirao iznenadni posjet Željka Komšića Zagrebu. Čitateljima našeg portala prenosimo njegovu izjavu u jezičnoj varijanti kako je objavljena na portalu tog medija.
Vlada Posavske županije je prije desetak dana donijela odluku o utvrđivanju javnog interesa za dodjelu koncesije i odluku o pokretanju postupka dodjele koncesije. Tim je odlukama predviđeno da 1066,60 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta bude ponuđeno u koncesiju, od čega obradivog 874,70 ha, a zapuštenog 191,90 ha.
U sklopu manifestacije “Mjesec hrvatske knjige” koja se svake godine organizira u knjižnicama širom Hrvatske u Šibeniku je predstavljena knjiga intervjua književnika i novinara Ante Pranjkića,
Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju…
ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice…
Bila jednom jedna vrlo bolesna djevojka. Bila je član crkve. Jednoga dana je pala u zanos i dok je bila u tom stanju sanjala je da je umrla i stajala pred anđelom Gabrielom pred vratima Neba, dok je anđeo prelistavao stranice Knjige Života.
Jedan mali dječak upitao je svoju majku :” Majko, zašto plačeš ?”. Zato što sam žena, odgovorila mu je majka. Ne razumijem te!!! rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila nježno i rekla mu: “nikada i nećeš razumjeti sine”. Kasnije je upitao svoga oca: ” Tata, zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?”. Sve žene ponekad puste svoje suze bez ikakvog razloga, bilo je jedino što je otac znao reći.
Pružamo Vam mogućnost ponovnog čitanja jedne iz niza pjesama zbirki našeg suradnika Mije Vidaković. Pjesam nosi naslov Sveti Anto!
“POSAVINA PJEVA I PLAČE” – je glazbeno-scenska predstava osmišljena na bazi istoimenog sveučilišnog istraživanja Profesora Guide Raschieri i njegovih suradnika, koji su predstavili svoj projekt i u tiskanom izdanju u dva dijela, na talijanskom jeziku uz koje su priloženi i 3 DVD uratka s iznimno bogatim sadržajem.
Pružamo Vam mogućnost ponovnog čitanja jedne iz niza pjesama zbirki našeg suradnika Mije Vidaković. Pjesam nosi naslov: Moja kuća čekala je na me!
U 69. godini života i 42. godini svećeništva, 12. studenoga, preminuo je vlč. Filip Brajinović, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Vlč. Filip je rođen 1950. od roditelja Bariše i Antonije rođ. Jeleč u župi Gornja Dubica. Srednju školu je završio u Križevcima, a teološki studij u Sarajevu gdje je zaređen za svećenika 1977.
U nedjelju 28. Listopada i 30 nedjelju kroz godinu u župnoj crkvi u Garevcu, pod pučkom svetom misom u 11,00 sati naša župa je proslavila Dane kruha i zahvalu za plodove zemlje. Dan kruha i plodovi zemlje obilježava se tijekom mjeseca listopada, kao zahvala na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao vjernici i kao pojedinci bili podareni.
U subotu 20. listopada 2018. godine veliki broj Garevljana na čelu sa župnikom vlč. Antom Stijepanović sudjelovao je na XVII. Molitvenom danu za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaestom hodočašću katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih i redarstvenih snaga BiH upriličen na Bobovac na području župe Kraljeva Sutjeska.
