Od dragog nam profesora Ante Kneževića uvijek se može puno toga naučiti. To je čovjek bogatog iskustva koji aktivno radi na čuvanju kulturne baštine Bosanske Posavine.
Mr. sc. Anto Knežević rođen je u Potočanima 1959. godine. U Modriči je završio gimnaziju, studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao filozofiju i ruski jezik 1985. godine, a na Filozofskome fakultetu magistrirao je lingvistiku 1989. godine. U drugoj polovici osamdesetih godina odlazi u Sjedinjene Američke Države gdje živi i radi. Predavao je na raznim fakultetima: Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Indiana University u Bloomingtonu, California State University i drugima.
U prvoj fazi svog profesionalnog razvoja bavi se istraživanjem nastanka i razvoja crkvenoslavenskog filozofskog nazivlja i srednjovjekovne filozofske misli slavenskih naroda. U tom razdoblju nastaju knjige Filozofija i slavenski jezici (1988.) i Najstarije slavensko filozofsko nazivlje (1991.). 
U drugoj fazi bavi se promidžbom hrvatske ideje suprotstavljajući se protuhrvatskim napisima u stranim medijima. Tada nastaje knjiga Mitovi i zbilja (1992.), odnosno u engleskoj inačici An Analysis of Serbian Propaganda (1992.). Za svoja zalaganja odlikovan je 1995. godine Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića. U trećoj svojoj profesionalnoj fazi, Anto Knežević posvećuje se lingvistici i prikupljanju zavičajne baštine. 2010. godine sudjeluje u osnivanju Udruge građana „fra Grga Vilić“ i postaje njezinim predsjednikom. Vodio je udrugu četiri godine, kojoj je glavni cilj bio skrb za intelektualno nasljeđe fra Grge Vilića, kulturna i izdavačka djelatnost te humanitarni rad. Kruna njegovog lingvističkog rada je Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine (2020.) koji nastaje u suradnji s Tomislavom Lukićem. Rječnik sadrži 680 stranica, oko 7500 natuknica, 10000 pojmova s preko 800 ilustracija u boji i kapitalno je djelo nematerijalne kulturne baštine Bosanske Posavine. Objavio je pedesetak članaka na hrvatskom, engleskom i ruskom jeziku. Trenutno radi pri Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta Županije Posavske.
1. Poštovani profesore, počeci Vašeg profesionalnog razvoja usmjereni su na istraživanje srednjovjekovne misli slavenskih naroda. Kakvo se bogatstvo misli krije u slavenskih naroda, a kojega u našoj današnjici nismo dovoljno svjesni?
Suvremeni slavenski narodi vuku svoje podrijetlo iz srednjovjekovnih slavenskih plemenskih saveza. Stjecajem povijesnih okolnosti slavenski su narodi bili smješteni između dviju velikih jezičnih zajednica: grčkojezične bizantske i latinojezične zapadnoeuropske. Slavenska su plemena u početku bila poganska, a kršćanstvo su primila od Bizantinaca i „Latina“. Uz primanje kršćanstva, Slaveni su primali i apstraktnu terminologiju. Tako su slavenski narodi osim prijevoda kršćanskih, filozofskih, književnih i pravnih spisa dobili i na vlastitom jeziku riječi kao što su „istina“, „biće“, „sloboda“, „pravda“, „priroda“, „svijest“, „savjest“, „svijet“ i „duša“. Da nije bilo prevoditeljske djelatnosti solunske braće sv. Ćirila i Metodija, danas bismo za apstraktne pojmove imali grčke ili latinske nazive. Izvornih filozofskih spisa na crkvenoslavenskom gotovo da i nije bilo; radi se uglavnom o sačuvanim prijevodima s grčkog jezika. Što se tiče jezika, ovdje valja istaknuti činjenicu da je hrvatski narod bio jedini katolički narod koji je na Zapadu umjesto latinskoga jezika u crkvenoj službi imao i crkvenoslavenski, a zatim starohrvatski jezik (takozvani „popovi glagoljaši“).
2. U svojoj prvoj knjizi, Filozofija i slavenski jezici, navodite da „mudrost pretpostavlja odgonetaj vlastitog ja: spoznaju sebe samoga.“ Koliko je danas čovjek sposoban udubiti se u samoga sebe radi pronalaska smisla i određenosti vlastitog bitka? Je li to danas lakše ili teže nego što je bilo prije?
I danas, kao i u prošlosti, pojedinac može, ako je dovoljno uporan, posvetiti se vlastitu duhovnom razvoju. Međutim, takvi su pojedinci uvijek bili manjina. U srednjem su vijeku harale bolesti, ratovi i teški tjelesni radovi u poljoprivredi, tako da su obrazovani plemići i redovnici bili iznimke od pravila. Raditi na sebi je iznimno teško jer podrazumijeva i mijenjanje sebe i svojih loših navika. I danas je teško raditi na vlastitoj duhovnoj izgradnji jer postoji niz činitelja koji čovjeku odvlače pozornost od njega samoga na nešto drugo. Primjeri su moderni pametni telefoni i računala. To su naprave koje nas odvlače i od prirodnoga svijeta biljaka i životinja u umjetni svijet umjetne inteligencije. Moglo bi se reći da je suvremeni čovjek stvorio uvjete za vlastito uništenje, od stvaranja superotpornih bakterija pa do uništenja klime. Gledajući na razorne klimatske promjene danas i naše nerazumno ponašanje, prisjećamo se narodne izreke koja kaže „Selo gori, a baba se češlja“. U današnjem svijetu potraga za smislom vlastitoga postojanja može izgledati i kao suvišan luksuz.
3. U svojoj knjizi Mitovi i zbilja, bavite se, između ostaloga, i o isprepletenosti ideološkog, vjerskog i mitološkog u nacionalnoj svijesti. Po Vašem mišljenju, jesu li narodi na našim prostorima sazreli ili ih još zadržava plemenska misao i služenje plemenskim bogovima?
Odgovor na to pitanje je višeslojan. S jedne strane moramo ustvrditi postojanje nacionalnih poriva i ideala, ali je s druge strane jasno prisutan i utjecaj stranih (internacionalnih) činitelja koji su pridonijeli i nedavnim ratnim sukobima na ovim prostorima. Vrijeme europskog nogometnog prvenstva pokazuje nam koliko su jake navijačke strasti prema nacionalnoj reprezentaciji. S druge strane, sve je jači i nadnacionalni utjecaj stranih medija (glazbe, sporta, kulture) koji stvara nove mlade naraštaje diljem svijeta kojima je engleski kao materinji jezik. Mladi ljudi već danas u Hrvatskoj pišu i izvode pjesme na engleskom jeziku. Mali jezici su danas ugroženi, a s njima i cjelokupna nacionalna kultura.
4. Fra Grga Vilić preminuo je 7. siječnja 2009. godine, a godinu dana kasnije sudjelujete u osnivanju Udruge građana „fra Grga Vilić“ i postajete njezinim predsjednikom. Najprije, što nam možete reći o našem dragom fra Grgi? Kakav je Vaš doživljaj tog plemenitog čovjeka i njegovog doprinosa kulturnoj baštini Bosanske Posavine?
Imao sam čast da osobno poznajem fra Grgu Vilića. On je tipičan primjer onoga što se u Bosni naziva franjevcem „ujakom“. Izraz „ujak“ za franjevca nastao je za vrijeme turske vlasti kada je bilo opasno biti svećenik tako da su obitelji koje je posjetio franjevac govorile da im je u posjet došao „ujak“. Fra Grga je bio čovjek koji je s jednakom lakoćom razgovarao i s poljoprivrednikom o usjevima i s vrhunskim intelektualcima (i to na latinskom jeziku!). Fra Grga je bio prvi urednik franjevačkog časopisa „Jukić“ u Sarajevu. Osim toga je objavio četiri knjige koje pokrivaju razne teme: priručnik latinskoga jezika, knjigu o stradalima s odžačkoga područja koncem drugoga svjetskog rata, knjigu o zemlji i bogatstvima Podvučijaka te knjigu-prijepise i prijevode iz starih crkvenih matica. Treba uz to spomenuti da je fra Grga rođen u župi u kojoj je rođen i fra Josip Dobroslav Božić, vrstan pisac i osnivač prve hrvatske rimokatoličke župe u Americi. Nemjerljiv je doprinos fra Grge kulturnoj baštini Bosanske Posavine.
5. Udruga građana „fra Grga Vilić“ aktivno je djelovala pet godina. Unutar udruge pokrenuti su razni projekti kao što su „Čovjek u nevolji“ i „Bosanska Posavina 2030. godine“. Prošlo je deset godina od projekta Bosanska Posavina 2030. godine i mi smo bliže 2030. godini nego u vrijeme pisanja projekta. Koliko su se vizije o Bosanskoj Posavini iz 2014. godine obistinile i što još možemo očekivati u narednih nekoliko godina?
Da, udruga građana „fra Grga Vilić“ objavila je i projekt „Bosanska Posavina 2030. godine“. Bio je to pokušaj sinteze futurističkih očekivanja većeg broja sudionika projekta. Neka su se očekivanja već ispunila, a neka nisu. Pogoršane klimatske prilike su posve očekivane, ne samo u Bosanskoj Posavini nego i diljem svijeta. Predviđali smo da će na područje Bosanske Posavine doći i migranti iz nerazvijenih zemalja, a to se već ostvaruje u susjednoj Republici Hrvatskoj, a polako zahvaća i Bosnu i Hercegovinu. Jer su i bosanske plaće privlačne radnicima iz Bangladeša i Nepala. Na našu žalost, u slijedećih nekoliko godina možemo iščekivati nastavak predviđenoga pražnjenja svih dijelova Bosanske Posavine: i Županije Posavske (u Federaciji BiH), i Distrikta Brčko i Republike Srpske. Mladih je sve manje, zatvaraju se odjeljenja osnovnih škola, mlađe odrasle osobe se iseljavaju na Zapad, a starije osobe polako izumiru. A znamo da bez ljudi nema ni života i kulture.
6. Nažalost, Udruga građana „fra Grga Vilić“ više nije aktivna. Postoji li potreba za jednom takvom udrugom u Podvučijaku? Mislite li da bi se slične udruge mogle pojavljivati u bliskoj budućnosti koje bi nastavile tragom udruge „fra Grga Vilić“?
Bilo bi lijepo kada bi se osnovala nova udruga koja bi nastavila djelovanje udruge „fra Grga Vilić“. Nažalost, zbog već navedenih razloga, teško da će se to ostvariti jer ne postoji kritična masa zainteresiranih stručnih ljudi da ju osnuje. Čak i postojeće udruge na podvučijačkom području imaju problema sa podmlatkom: stariji polako odlaze, a mladih aktivnih je sve manje. Sve više se tradicionalna aktivnost udruga sa „lica mjesta“, u Posavini, premješta na djelovanje društvenih mreža u virtualnom svijetu. I ova naša komunikacija se odvija u virtualnom svijetu. Ne treba zaboraviti da je nestala i tradicionalno najvažnija djelatnost posavskoga sela – poljoprivreda, a s njom i svi prateći običaji. Tako polako nestaje i običaj obiteljsko-prijateljskog okupljanja za blagoslov polja (god, kirvaj) po selima Bosanske Posavine. Pretpostavljam da će se buduće aktivnosti vezane uz Bosansku Posavinu preseliti u virtualni svijet (a to može biti i donekle dobro jer može interesno okupiti i članove koji žive izvan Bosanske Posavine).
7. Prije četiri godine napokon je svjetlo dana ugledao Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine, koji ste objavili u suradnji s Tomislavom Lukićem. To je plod dugogodišnjeg rada i istraživanja koji je zahtijevao puno truda, energije i koncentracije. Možete li u nekoliko riječi opisati kako je nastala ideja, kako je tekao rad i na koje ste sve poteškoće nailazili tijekom rada na Rječniku?
Moj interes za jezik rodnoga kraja pojavio se u danima kada sam pohađao gimnaziju u Modriči (1976. godine). Tada sam u školi naučio kako se izgovaraju naglasci u riječima. To me je ponukalo da napišem članak pod naslovom „Govor sela Jošave“ (iz fra Grgine župe Potočani) u kojemu sam zapisao mjesne riječi s odgovarajućim naglascima. Obnovljeni interes za govorom Bosanske Posavine pojavio se nakon mojega povratka iz SAD-a 2008. godine.
Tada sam počeo prikupljati riječi karakteristične za Bosansku Posavinu. Postupak je tekao ovako: prvo bih zapisao posavsku riječ i obilježio je odgovarajućim naglaskom jer neke se riječi isto pišu a različito izgovaraju i imaju različita značenja, naprimjer „kuća“ (naziv za jednu od dvije prostorije u staroj posavskoj kući) i „kúća“ (iskopana rupa u zemlji u koju se sadi grah ili krumpir). Nakon toga u Rječniku dolazi vrsta riječi (imenica, glagol, pridjev itd.) i značenje posavske riječi na hrvatskom standardnom jeziku. Iza toga slijedi prijevod značenja posavske riječi na engleski jezik te na kraju barem jedna rečenica (ili više rečenica) u kojima se upotrebljava posavska riječ.
Pri pisanju Rječnika koristio sam se raznim usmenim i pisanim izvorima: knjigama, člancima, arhivama, neobjavljenim rukopisima, web stranicama, seljačkim pjesmama, intervjuima sa starijim Posavcima i Posavkama. Najveći izazov predstavljalo je prevođenje lokalnih posavskih izraza na engleski jezik. Par godina prije tiskanja Rječnika pridružio mi se i dr. sc. Tomislav Lukić. Njegova je zasluga da je Rječniku dodana bogata leksikografska građa o posavskim biljkama i životinjama, kao i oko 800 fotografija u boji vrhunske kvalitete. To je sve rukopisu dalo istinski enciklopedijski karakter.
8. Kako vidite budućnost pisane riječi, a posebno pisane riječi Bosanske Posavine i govora na našim prostorima? U zadnje vrijeme pojavljuju se mnogi autori s mnogim naslovima, obrađuju se razne književne i povijesne teme. Hoće li se zadržati neka osobitost Bosanske Posavine ili će se ona utopiti u standardni jezik?
Na posljednje pitanje odgovor daju novi naraštaji posavske djece koji ne poznaju ni osnovne riječi koje su bile u uporabi u Bosanskoj Posavini. S nestankom prijašnjih predmeta nestaju i prijašnje riječi za te predmete. Na primjer, sa nestankom krava u selu nestala je i riječ „teočnjak“ za ograđeni prostor u štali u kojemu živi tele. Istina je da je danas tehnički lakše objaviti knjigu nego što je to bilo prije. Međutim, i te objavljene knjige posavskih autora pisane su hrvatskim standardnim jezikom. U tom smislu se može reći da su jezične posebnosti Bosanske Posavine već utopljene u standardni jezik. Taj će se proces nastaviti i produbiti.
9. Sudjelovali ste na promocijama mnogih knjiga autora podrijetlom iz Bosanske Posavine, napisali ste mnoge predgovore i recenzije različitih knjiga. Po Vašem mišljenju, koje bi knjige, izuzev Enciklopedijskog rječnika Bosanske Posavine, najmanje još trebao imati svaki posavski dom?
Postoji malo zapisa o cijeloj Bosanskoj Posavini, kao što je enciklopedijska natuknica „Bosanska Posavina“ dr. sc. Marka Babića iz „Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine“. Ostalo su uglavnom brojni autori (šezdesetak autora) koji obuhvaćaju samo dijelove Bosanske Posavine, a ne cijelu Bosansku Posavinu. Posavci mogu birati između brojnih usko lokalnih monografija o raznim selima i župama Bosanske Posavine, počev od Zovika kraj Brčkoga preko Sivše i Tolise pa do Plehana kraj Dervente.
Među autorima koji obrađuju nešto šira područja Bosanske Posavine treba istaknuti knjige franjevaca iz toliškoga kraja (npr. fra Martina Nedića), knjige podvučjačkih franjevaca fra Grge Vilića i fra Josipa Dobroslava Božića, zatim fra Andriju Zirduma itd. Najnovija knjiga koja obuhvaća općeposavske običaje jesu „Niti duše posavske“ autorice dr. sc. Ružice Sarić-Šušnjara (objavljena 2024. godine).
10. Uskoro Vas očekuje mirovina i nadam se da će Vam to dati više prostora za nova stvaranja. U podnaslovu Enciklopedijskog rječnika Bosanske Posavine naglašeno stoji „prvo izdanje“, što bi značilo da rad na Rječniku nije konačan, ako to on uopće može biti. To znači da možemo očekivati dopune Rječnika, ali možda i neka nova Vaša djela?
Da, mirovina ne mora značiti i razdoblje mirovanja. U razdoblju koje je preda mnom bavit ću se rekapitulacijom onoga što sam do sada napisao. Što se Enciklopedijskoga rječnika tiče, planiram pisati dodatke Rječniku koji će biti dostupni na internetu. Jer rad na Rječniku traje koliko i sam život sastavljača Rječnika. Planiram se upustiti i u još neke projekte. Jedan od njih je i pisanje priloga za monografiju posavske župe Pećnik kraj Modriče. Za tu monografiju kanim napisati tekst o seljačkim (izvornim) pjesmama podvučijačkoga kraja. Osim toga planiram sudjelovati u radu raznih znanstveno-stručnih konferencija u Bosanskoj Posavini i Hrvatskoj.
