Dragi prijatelji, priču koju želim podijeliti s vama je poučljiva i dirljiva. Netko reče, kako je jedan dječak želio susresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje On živi, pa je spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od nekoliko boca voćnog soka.

Sjećam se, kao dijete, često sam slušala iz usta starijih, kako uspješni ljudi nikada ne odustaju od svojih snova i ciljeva. Nikada ili rijetko kada odustaju od onoga što žele postići i upravo radi te upornosti a mi bismo često rekli „ tvrdoglavosti“ oni i uspijevaju u svemu što si zacrtaju u životu.

Poštovani čitatelju, o slobodi govora Papa u miru, svima nama dobro poznat, Karol Woytila je rekao: „Slobodu govora neprestano valja osvajati, nije moguće tek posjedovati je. Za slobodu plaćaš čitavim sobom. Uz tu naplatu ulazimo u povijest i dotičemo njene epohe“.

Kao aspirantica  a to činim i danas, čitala sam mnoge životopise svetaca koji su mi pomagali kako što bolje upoznati sebe? Puno bih o tome mogla pisati, reći i svjedočiti što se tada u mojim mislima događalo, kako sam putovala s njima, pravila odluke a na poseban način vjerovala kako Bog uistinu od jednostavnih osoba stvara svetce, pojedince i unikate.


Poštovani i dragi čitatelji! U tijeku smo godišnjih odmora. Možda su neki već i zaboravili na odmor i umorili se na svojim radnim mjestima i kojegdje… ali s obzirom da se nismo već dosta dugo čuli, odlučila sam se javiti s ovo par riječi kako biste mogli „lomiti“ Riječ Božju i dok se odmarate.

Dragi prijatelji! U jednom od biblijskih teketova piše kako Andrija poziva svoga brata Šimuna Petra govoreći 'Našli smo Mesiju'. Bili su to prvi, pozvani učenici. Širokogrudni i mudri. U otkriću neprocjenjive vrijednosti nisu skrivali blago ili zadržali samo za sebe, nego su željeli saopćiti i reći i drugima.

Meditativnu priču koju ću interpretirati, dijelim s vama  jer  je glas  poziva u novi život, hrabrost istine i način pronalaska putova do srdaca jadnih, osamljenih, ovisnih, rubnih, nezbrinutih i iskrenih….Nepoznati  junak  priče, kaže: « Prisilno sam doveden do optuženičke klupe. Brane su zatvorene a jedan snažni policajac se naslonio na njih.Činilo mi se da me gleda sa izvjesnom zlom radosti, što sam napokon uhvaćen i što idem u susret zasluženoj kazni.

Dragi čitatelji i prijatelji ovoga portala! S pravom se smijemo upitati što je to Božić? Što je za mene Božić? Dakle, slobodno smijem reći, Božić je dan radosti. Upravo zato velika mi je radost i čast danas, na ovaj veliki dan, putem Posavina.org portala biti pisana riječ, čestitka i glas u vašim domovima. Stoga svima vama koji ste blizu ili daleko, vašim obiteljima,  iskreno želim reći sretan i blagoslovljen Božić i sveto Porođenje  Isusovo!

Poštovani čitatelji, složit ćemo se da većina ljudi odbacuje osjetiti bol ljudskih bića. Ne mogu si to dozvoliti, jer ako padnu, past će skroz do kraja. Tako je niječu, odbacuju, potiskuju, što god hoćete. I kada to izbije, izbija u tako različitim prikrivenim oblicima a ja susret s vama želim započeti s meni jednom dragom osobom. Naime, radi se o jednom mladiću koji je kao dijete ostao bez oca. Rekao mi je i kako je morao brzo odrasti. Postao je preozbiljan i nije imao vremena za igru i smijeh.

(Nikada čuo za ovako nešto) Dobro je prisjetiti se, što je to prijateljstvo? Što je pravo prijateljstvo? I tko sve može biti prijatelj prijatelju? Prijateljstvo je zapravo odgovornost koje u srži sadrži puno zahvalnosti i poniznosti a što je   prijateljstvo veće to je veća i količina odgovornosti prema toj osobi.

More Articles ...