29
Sun, Nov
8 New Articles


Poziv adventa, je i na uzajamnu dinamiku povjerenja, dubinu ljubavi, vjere i nade. Odlomci Svetog Pisma – misnih čitanja kroz advent su direktni poziv upućen tebi i meni – dođi bliže k meni i budi moje svjetlo, nada, mir, povjerenje i ljubav. To je Božji poziv tebi i meni. Dakle, imaš veliki razlog – i ovaj advent biti svijeća koja gori polako. Predlažem ti prijatelju - budi četiri svijeće koje predstavljaju advent.

Poštovani čitatelji, pokušajmo na trenutak u ruke primiti sv. Pismo te usput bar malo „ svratiti“ k Luki evanđelisti koji u Pismu (11.1-4) želi dočarati kako i nas zapravo Isus želi naučiti ili bolje reći učiti, kako treba moliti? Što to znači? Dok sam razmatrala ovaj tekst Pisma, čini mi se kako Isus, sa svakim želi osoban pristup, kontakt, komunikaciju i osoban susret. Zašto? Jednostavno, želi te naučiti moliti, jer, važan si mu! A Isus je uvijek direktan i jasan. Sjećate se, rekao je; «Kad molite, govorite». Oče! Sveti se ime tvoje! Što u prijevodu znači, Oče velik si, tajanstven i moj pravi Otac.

Dragi čitatelji i prijatelji ovoga portala! S pravom se smijemo upitati što je to Božić? Što je za mene Božić? Dakle, slobodno smijem reći, Božić je dan radosti. Upravo zato velika mi je radost i čast danas, na ovaj veliki dan, putem Posavina.org portala biti pisana riječ, čestitka i glas u vašim domovima. Stoga svima vama koji ste blizu ili daleko, vašim obiteljima,  iskreno želim reći sretan i blagoslovljen Božić i sveto Porođenje  Isusovo!

Poštovani čitatelji, s pravom se pitamo ponekad a možda čak i često, pogotovo kada je teško, što je život? Što je to misterij koji nas uvodi i vodi u susret životu? Zanimljivo je „zaviriti“ i pogledati što su o misteriju života pisali, svjedočili i govorili, veliki ljudi?

Neka u nama i ovaj Božić bude poziv na životnu budnost. Preispitivanje osobnog života, ali u vjeri i nadi koje nam kažu da je svaki ljudski život, ma kakav bio vrijedan dostojanstva,,,,Svidjela mi se misao A. Schopenhauera koji je rekao;“Kad dođe veselje u liku Božića otvorimo mu sva vrata i prozore, jer Božić nikad ne dolazi u krivom trenutku."

Bol ima svoje razloge a patnja smisao. Riječi su to djetinjstva moga. U vremenu odrastanja slušala sam često te riječi,  a izricane su ustima životno iskusnih i „ starijih „ ljudi. Kao dijete,  nisam ih drugačije tumačila, nego poštapalicom odrasla čovjeka. No, dok ih sada analiziram osjećam  dubinu i smisao tih riječi. Istinite su  i imaju svoj put a dakako i cilj do čovjeka. Stoga, prijatelju tebi i sebi upućujem sljedeće riječi; „ Neustrašivo si biće“! No, unatoč neustašivosti imaš trenutaka kada si i slabašna biljka koja pod teretom života veneš i padaš. Nestaješ i gubiš se.

Dragi prijatelji i čitatelji ovoga portala, danas, dok tražim misao dana, pod „ ruku“ mi dođoše riječi pape Benedikta XVI koje s vama želim podijeliti a izrekao ih je prigodom posjeta Republici Hrvatskoj. Citiram; « Grlim vas sve kao djecu. I ostavljam vam svoj blagoslov. Budite uvijek radosni u Gospodinu. Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga»! ( papa Benedikt XVI ).


Predragi! Vjerujem, sljedeće riječi su i moje i tvoje, jer želim biti riječ, srce i glas za sve vas koji niste imali priliku, način, volju, snagu svojoj majci reći hvala ti majko i volim te. Zato, neka ovi stihovi budu od srca dar mojoj i tvojoj majci i majkama cijeloga svijeta. Neka bude poklon mojoj baki i bakama cijeloga svijeta, mojoj rođenoj sestri i svim časnim sestrama u cijelom svijetu.

Poštovani čitatelji portala! Razlog zbog kojega se nisam dugo javljala nazvala bih da je to bio prostor između dviju tišina u kojima je bilo previše buke, zadaće, pisanja i obveza. Međutim, neka ovaj prostor sada ispuni snaga Onoga kojega slijedimo posebno u korizmenom vremenu. I nije to razlog da svoje srce ne usmjerimo prema Kristu i križu.

Sjetva i žetva. To je Božji način rada u svemu što čini. Samo čovjek je u stanju poremetiti plan Božji i zasijati kukolj na njivi života.
Poštovani čitatelju, bili mi svjesni ili ne, pred vratima smo korizme. Pozvani smo dakle na sjetvu i žetvu. Pozvani smo da u korizmi nešto posebno napravimo, da zaoremo neku osobitu brazdu svoga života, da ju zasijemo milosrđem i blagošću prema drugima.

Život je kao vožnja vlakom, sa svim nebrojenim stanicama kojima ne pamtimo ni ime, sa ulascima i izlascima, obilascima i zavojima, ubrzanjima i kočenjima... radostima i nesrećama. Ulazimo u vlak, upoznajemo svoje roditelje koji već sjede u njemu i mislimo da će zauvijek s nama putovati. Ali oni će u jednom trenutku na nekoj stanici izaći, a mi moramo nastaviti putovanje bez njih.

More Articles ...