Kada Isus ugleda mnoštvo, sažali se nad mnoštvom jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: ''Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Potom, dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima, da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Tu dvanaestoricu pozva imenom, posla ih i uputi kamo će ići riječima; ''K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite!
Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!'' Mt 9,36-10,8
Što nam Matej zapravo donosi u ovoj prispodobi? Što pripovijeda i što vidi u Isusu? Rekla bih, Matej vidi sažalnog Isusa. Vidio je kako se Isus sažalio nad mnoštvom jer je bilo izmučeno i bez pastira. Matej osjeća koliko Isus vidi bijedu mnoštva, i kako uočava potrebu poslanja koju će On povjeriti svojim učenicima. Isus poziva i traži one koji će ga slijediti. Daruje se onima koji se odazivaju. Ali? Kao što je Krist bio sažalan prema čovjeku, to sažalijevanje traži i od onih koje odabire i kojima povjerava svoje poslanje. Pozva dakle imenom: Šimuna kojeg prozva Petrom, Jakova, Mateja i tako redom… razmotrimo malo ovaj tekst i postavimo si pitanje, a što meni Isus ovim pozivom govori? Što mi poručuje? Pokušajmo se „smjestiti“ među pozvane, dakle, oko Šimuna, Petra i ostale. Ostanimo malo kod njih i osluškujmo kako Isus upravo sada izgovara i tvoje ime, imenom te poziva...
Čuješ li, umilni glas Isusov? Znaš li kamo te poziva i u koju životnu misiju te stavlja? Nema ti druge, pronađi sebe i pokušaj odgovoriti na povjereni poziv. Pokušaj čuti Isusa kako i tebi progovara: “Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”
Svi zajedno, dok iščekujemo korizmu, vrijeme pokore i obraćenja, pokušajmo otkrivati trag Božji dok naslućujmo tajanstvene smjerove Njegova plana s nama. Darujmo sebe za drugoga. Budimo budni i otvorimo svoje srce za dolazak Riječi, za Božji dolazak u naš život. Radosno recimo: Dođi, Gospodine Isuse, u moj život, naš život, život moga susjeda, subrata i onih koji te još nisu upoznali kao LJUBAV i MILOSRĐE!
Prizovi sigurnost, blagoslov i ozdraviteljsku Božju moć u svoj život i život onih koje ti Gospodin svakodnevno šalje na put života, koje susrećeš a da nisi svjestan da je osoba baš tebi poslana…. Pokušaj u susretu s drugima koristiti Božju tankoćutnost kako bi Bog po tebi bio prisutan sve do ozdravljenja, kako bi nam dao vlast da izgonimo sve što nije On i liječimo svaku bolest i nemoć kao što je On liječio.
I na kraju što reći? Pa, Isus je svojim utjelovljenjem ušao u ljudsku povijest i uzljubio ju je upravo onakvu kakva jest. Da bi ta ljudska povijest bila obnovljena onako kako ju je Bog isplanirao, On je na sebe uzeo grijeh svijeta i otkupio ga svojom smrću na križu. Krist se svojom blizinom solidarizirao s grešnicima, siromasima i robovima, želeći ih osloboditi patnje i tereta.
Ljubav je Isusa stajala nerazumijevanja, napuštenosti, osamljenosti i prezira. Poznato nam je iz Sv. pisma da se Isus nije štedio. Darivao se sve do smrti. Svjesno je išao u rizik. No znao je da će samo tako ostvariti pomirenje čovjeka s Bogom.
Zbog toga Isusovoga potpunog predanja do smrti, upravo ovaj odlomak Pisma iz Matejeva evanđelja poziva nas da budemo samaritanci svakom bratu i sestri, jer ogoljelost srca, šutnja i osamljenost izoštravaju sluh budne osobe, one koja srcem bdije i noću. Bog i nas po ovom odlomku poziva na budnu ljubav, darivanje i davanje sve do ozdravljenja.
Ako je tvoje i moje srce sposobno živjeti stanje bdijenja, znat ćemo razlučivati te pažljivo i dubinski osluškivati i prinijeti Bogu žrtvu zahvalnu ispunjajući Višnjemu zavjete svoje! Jer, Njegov smo narod i ovce paše Njegove. Kliči Gospodinu, sva zemljo! Služite mu u veselju! Znajte da je Gospodin Bog, on nas stvori i mi smo njegovi. Dobar je Gospodin, dovijeka je ljubav Njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.
I uračuna mu se u pravednost. Čak i nama kojima se ima uračunati, nama koji vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. A da nije tako, ne bih Isus rekao: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.“ Stoga osluškujmo poruku koja je i nama upućena: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ne pozivam pravednika, nego tebe grešnika! Obrati se i živi! I vjeruj evanđelju!
Za Posavinu.org piše s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove