Prema novijem poimanju, naslovno Badnjak je samo jedan dan, koji prethodi božićnim blagdanima. Općenito u katoličkom svijetu poima se kao dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme.
Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati.
S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih katolika a posebno kod pravoslavnih. Međutim, znakoviti su običaji kod posavskih katolika, koji su vezani uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta.
Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi katolici posavskog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana.
Uostalom, ovakav način obilježavanja Badnjeg dana može se naći i kod katolika drugih krajeva. Međutim, ono što je posebno za naš kraj jest badnje jelo. Naime, običaj katolika posavskog kraja je na Badnji dan jesti posebno spremljen grah "Gnječ". Nakon varenja odstranila bi se iz njega sva točnost, da bi kuhana zrna bila gnječena. U tako kašastu masu graha doda se malo luka i češnjak. To bi bila badnja hrana, a za poslasticu bi se napravila gibanjica od lomljenih kora ispečenih na plati šporeta s jabukovim pekmezom i orasima.
Iako u drugom dijelu Badnjeg dana mnogi zanemaruju post,u našim krajevima naši katolici ga drže cijeli dan. Tek s polnoćnom misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju.
Ono, po čemu je Badnji dan poznat i po čemu je dobio ime je badnje drvo. Mi ga jednostavno zovemo "badnjak". Postoji i kod pravoslavaca, s malo izmijenjenim radnjama i običajima. U našem kraju to je drvo, koje se nasloni na kuću i stoji tijekom božićnih dana. U posavskom kraju to je lisnato hrastovo drvo. Izabere se lijep stup, ili lisnat hrastić u šumi, odsiječe i donese kući. Badnje drvo se "diže" u ranim jutarnjim satima Badnjeg dana.
Njime se najavljuje božično vrijeme, božični blagdani.
Što se tu čini? Potrebno je da netko od djece, momčića, urani prije svih i ode do susjedove kuće i na nju postavi "badnjak". Podigne ga od zemlje i zove: "Domaćine!" Tako zove, dok se ovaj ne odazove.
Dobro je kad je domaćin spreman i budan. U svakom slučaju, kad se odazove, slijedi pozdrav mladog susjeda-čestitara: "Badnjak na kuću, Bog i Božić u kuću! Ovi odgovaraju "I stobom zajedno" ili "Čestita Ti vjera i duša bila!" Obično u kući nastane komešanje. Ako ih je čestitar iznenadio, na brzu ruku se spreme i gledaju kako ovaj mješa lug zaziva Božiji blagoslov na ovo domaćinstvo s riječima: rodilo se, kotilo se, otelilo se, janjilo se, i slično. Domaćin ga darjuje s nešto novca a Domaćica voćem i kolačima.
Mišo Perak