Želim s vama podijeliti priču o Mag. Ružici Kopačević-Miličević, majci troje djece, rođenoj u Donjem Svilaju kod Odžaka. Studij sociologije završila je na Fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu. Zbog rata je 13. travnja 1992. napustila Sarajevo i otišla u Austriju, u grad Bad Ischl, gdje i danas živi. Radi kao voditeljica Ureda za integraciju, a također vodi seminare i radionice za odrasle i omladinu na teme rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.

Sjećanje nije prošlost, ono je naša obveza za žrtve Burića štale koje ne smiju pasti u zaborav jer Burića štala je mjesto boli, molitve i opomene za one koji više ne mogu govoriti!
Prošla su dva tjedna od velikog događaja; postavljanja i svečanog otkrivanja brončane skulpture u Garevcu. Za organizatora je to bio poseban trenutak, i kruna uloženog truda i zalaganja.

Postoje priče koje nastaju u velikim europskim gradovima, u modernim poslovnim centrima i među ljudima čija su imena odavno poznata. Ali postoje i one druge, nama možda još važnije – priče koje počinju u malim sredinama, među običnim ljudima, a svojim rezultatima daleko nadmaše granice mjesta iz kojeg su potekle. Jedna takva priča dolazi nam iz Mahale kraj Orašja, srca bosanske Posavine i Perice Džoić, osobe o kojoj smo pisali u travmju 2022. godine pod naslovom "Perica Džoić unikatnim rukotvorinama osvaja svjetski vrh umjetnosti"

Crkva je danas postala bogatija za tri nova anđela vjere : Rita, Matej i Viktor krštenjem su započeli svoj put s Kristom. Ovaj naslov nosi snažnu poruku i posebno je prikladan za objavu na župnoj stranici ili katoličkom portalu jer ističe radost zajednice i ljepotu sakramenta krštenja.

Naš portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Tražeći osobe koje samozatajno i bez ikakve medijske prašine da objelodane svoje posebnosti ovaj puta smo za vas iz anonimnosti izdvojili jednu mlaü osobu koja u ovom ludom vremenu ovisnosti: droge, alkohola, brzih automobila i svega onog što na prijeko razara svijet gleda daleko naprijed i živi život dostojan čovjeka baš onako kako bi naši stari kazali kako Bog zapovijeda i ustrajnim radom pronosio je lijep glas kako u svom rodom kraju, tako i izvan njega.

Na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, u jutarnjim satima 4. lipnja, Poreč je ponovno postao mjesto snažnog svjedočanstva vjere, zajedništva i ljubavi prema Kristu. Svečano misno slavlje u porečkoj katedrali, koje je predvodio porečki i pulski biskup Ivan Štironja u zajedništvu sa svećenicima Ordinarijata i župe Poreč, nastavilo se veličanstvenom tijelovskom procesijom ulicama drevnoga grada.

Želim s Vama podijeliti jedno lijepo i pomalo nostalgično sjećanje na nekadašnji rad oko kukuruza, na mukotrpan posao, njegovu težinu, ali još više na ljubav, zajedništvo i međusobnu povezanost koju smo tada imali.

I ove smo godine, u srcu svibnja i svibanjskih pobožnosti, svoje korake usmjerili prema Međugorju, Kraljici Mira, mjestu gdje mnogi dolaze tražeći utjehu, mir i snagu za životne križeve. Ondje smo, okupljeni u molitvi i zajedništvu, predali svoje nakane, svoje obitelji, radosti i brige njezinu majčinskom zagovoru.

Grb koji često vidite na našem portalu nije samo jednostavna slika, on je emotivna priča utkana u simbole zavičaja, identiteta i tradicije. Svaki njegov element nosi toplinu doma, uspomene i ponos posavskog naroda.

Ovaj puta ću vam opisati spoj rada, ljubavi prema rodnoj grudi i sjećanja koja neumoljivo prati povratke u naše krajeve. provesti nekoliko dana u Garevcu je iskustvo i prava slika života u Posavini, između procvjetale nade i tišine koja boli.