Adolf Polegubić, Kolijevka od kamena, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb 2013., pjesme
Dugo pred sobom nisam imao poetski pismeniju knjigu pjesama nekoga našega autora, autora eruptivni potencijala, duhovne i umjetničke širine.

Anka Maksan, Djeca planine Runu, Gradska knjižnica Zadar, Zadar 2014., roman za djecu i mladež. Kada netko pročita nečiju pjesmu, priču, roman, itd..., a koja ga dotakne... koja bez kucanja uđe u njegovu dušu, učini mu se da poznaje autora... kao da je s njim zajedno odrastao i živio.

Već duže vrijeme ko zloduh u meni progoni me misao. Duboko zagreba po svemu što se doticalo Alfreda Bernharda Nobela. Osvjedočih se u spoznaji o njegovome držanju matematike na pijadestalu oltara znanosti. Logično se postavljalo pitanje: Kako to da nema Nobelova nagrada za matematiku?

Kada djevojka uzme na sebe sedamnaest godina, tada prvi puta, stavlja kitu na čelo („šarenu krpicu“), kita iskićena naizmjenićno: crno, bijelo, crveno i plavo... Naprijed bi ta kita prićvršćena u kosu činila krunu, a nazad bi između dvije pletenice visila niz leđa.

Prva nedjelja uoči Uskrsa. Proljetno doba. Snjegove popile ledine. Vodoskoci podno mostarskih džamija, silan kamen na sve strane prska, tamnomodra od vedrine voda. Žuboreći pad poskok vode, dole do nize, užurbaje stići rijeke Neretve šir.

U, za ovo doba godine, neizmjerno toplo jutro, Zadar izlijepljen plakatima Željka Samarđića. Koncert pod Pekom, sportska dvorana Krešimir Ćosić na Višnjiku. Sijedi gospodin širokog osmijeha smiješi nam se s plakata. Popis eminentnih hrvatskih estradnjaka na plakatu pod stavkom: Gosti večeri.

Obljetnica, 17. ožujaka  2014.... sto  je godina od smrti Antuna Gustava Matoša. Redovnik umjetnosti, zaređen u hramu poezije, sa stigmama od slova, sa pjesmama, odkidcima bola.

Malo je znana, ili i nije sasvim i neznana, Romska pobožnost, priklanjanje najbližoj vjerskoj zajednici, vjerskoj većinskoj suživotnoj opciji. Tragom toga, tako negdje, oko  grada, Dugoga sela, roditelji novorođenog djeteta oveće  Romske zajednice odluče prikloniti se katoličkoj crkvi. Uz stalne pripomoći od fra Antiše X. isprose i krštenje.

Grabeći prigodne prigode za ugrabit čašicu razgovora s pjesnikom prijateljem Miljenkom Mandžom, novinar, književnik i glumac, Valter Šarović, nacrta se i taj dan, točno u deset, na istome kultnome mjestu tadašnjega i zdravijeg dijela današnjega, Zadarskoga književnoga kruga, terasi picerije: Pet bunara, jedinom prostornom opcijom na nivou grada.

Ivana Milutin, Šapat tišine, Gradska knjižnica Zadar 2014., pjesme. Slovima srca, tragovima duše, u redovima pjesme, načitane pjesnikinje, sa same gornje, prve pjesničke crte, koja dijeli i ukazuje na osobite, ukazujući nam na Ivanu Milutin, Šapatima tišine, odvajajući je od pjesničke osrednjosti, od osrednjih pjesnika.