Postoje umjetnici koji pjevaju za publiku, a postoje oni koji pjevaju iz duše naroda. Ilija i Marko Begić nisu bili samo izvođači; oni su bili čuvari vremena, sakupljači suza i osmijeha bosanske Posavine i svakog onog tko je ikada osjetio čežnju za rodnim krajem.

Dragi Garevljani i prijatelji Garevca, nedavno smo objavili vijest o projektu koji za naše mjesto znači mnogo više od same ceste. Planirano je asfaltiranje dionice od pruge do garevačke crkve, projekta vrijednog 249.798,00 KM s PDV-om, koji je pokrenuo Ured za povratak Općine Modriča na čelu s Franciskom Brdarićem te kandidirao prema Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Danas, 12. svibnja 2026. godine, stigla je radosna vijest. Komisija za ljudska prava i izbjeglice BiH prihvatila je projekt asfaltiranja ove važne dionice ceste u dužini 900 i širine 5 metara. Općina Modriča, zajedno s Komisijom, osigurala je 174.858,60 KM, odnosno 70 % potrebnih sredstava.

Pred nama je sada zajednički zadatak i velika odgovornost: mještani Mjesne zajednice Garevac trebaju u roku od dva mjeseca prikupiti preostalih 30 %, odnosno 74.939,40 KM.

Na današnjem sastanku u Općini Modriča načelnik Jovica Radulović, predsjednik Ureda za povratak Francisko Brdarić i predsjednik Mjesne zajednice Vlado Tokić potpisali su sporazum o zajedničkom sudjelovanju u ovom projektu. Već sljedećeg utorka načelnik Jovica Radulović potpisuje ugovor s Ministarstvom u Doboju, čime ovaj projekt ulazi u svoju najvažniju fazu.

Ovo nije samo asfaltiranje jedne ceste. Ovo je prilika da nakon više od 50 godina zajedno učinimo nešto veliko i trajno za naš Garevac, za našu djecu i za buduće naraštaje. Uz asfaltiranje će se postaviti i vodovodne cijevi, što ovom projektu daje još veću vrijednost za cijelo mjesto.

Sada je sve na nama.
Ako uspijemo prikupiti potrebna sredstva, projekt ide dalje i uskoro ćemo gledati strojeve na našoj cesti. Ako ne uspijemo u predviđenom roku od dva mjeseca, projekt nažalost propada.

Zato pozivamo sve Garevljane, ma gdje bili, kao i sve prijatelje našega mjesta, da se uključe prema svojim mogućnostima. Nije važan iznos, važna je zajednička volja, ljubav prema rodnom kraju i želja da ostavimo nešto vrijedno iza sebe.

Ako smo znali pokazati zajedništvo kada se gradilo i uređivalo naše groblje i spomen obilježja našim majkama i ako ga svaka ima na svom vječnom počivalištu, vjerujemo da možemo zajedno obnoviti i cestu koja nam je svima potrebna i kojom svakodnevno prolazimo.

Mi ćemo kao medijski pokrovitelj voditi potpunu transparentnost svih dobrovoljnih priloga te redovito obavještavati javnost o prikupljenim sredstvima i tijeku projekta.
Također se mi iz uredništva iskreno nadamo zajedničkom uspjehu te izražavamo zahvalnost načelniku g. Jovici Raduloviću, g. Francisku Brdariću i našem predsjedniku Mjesne zajednice Garevac, g. Vladi Tokiću, koji nesebično izdvajaju svoje dragocjeno vrijeme i predano se zalažu za dobrobit našega mjesta.
Mišo Perak

Dok se proljeće spušta nad posavska polja i miris Spasova polako okuplja ljude oko zajedništva, Kladari Donji ponovno okupljaju Posavinu na X. Kladarsku fešta u znaku zajedništva, pjesme i tradicije.Kladrari Donji ponovo otvaraju svoje srce za sve dobre ljude, prijatelje, obitelji i goste namjernike. Još samo dva dana dijele nas od blagdana Spasova, blagoslova polja i velike X. Kladarske fešte, događaja koji nije samo zabava, nego susret duša, tradicije i ljubavi prema rodnom kraju.

​Nakon tri desetljeća propadanja ili neadekvatne funkcije, dvorana Osnovne škole u Kladarima Donjim ponovno je postala središte društvenog života.Činjenica da je dvorana ustupljena mještanima jer škole više nema (zbog nedostatka djece u povratničkom naselju) istovremeno je sjetna i praktična.

Uskoro se približava kraj svibnja i s njim “Dan sjećanja” na žrtve Burića štale i stradanja Drugog svjetskog rata i poraća. Za Hrvate Podvučijaka i Odžaka, osobito za mještane Garevca i okolnih sela, svibanj nije samo mjesec pobožnosti i zajedničkih okupljanja, nego i vrijeme dubokog, gotovo opipljivog pijeteta prema onima koji su izgubili živote u jednom od najtežih razdoblja njihove povijesti.

Prateći društvene mreže, često imam osjećaj kako je Švicarska postala neka vrsta obećane zemlje za mlade Hrvate: veliki magnet koji ih neodoljivo privlači. Gotovo svakodnevno mogu se pročitati ista pitanja: kolika je plaća, kako pronaći stan, gdje se najlakše zaposliti. U tim pitanjima osjeti se nada, želja za boljim životom, ali i umor ljudi koji više ne vide budućnost ondje gdje su rođeni.