Po izvještaju naših mještanina u Posavini započinje pečenje rakije. Jesen je. Kukuruz obran, pšenice zasijane, drva za zimu pripremljena. Vrijeme berbe šljiva je već odavno privedeno kraju i sada je vrijeme da se peče rakija. Iako je ostao izraz peći rakiju za rakiju je to proces kuhanja i destilacije. Osobito je valjalo paziti već pri skupljanju da šljive budu zdrave. Taj proces skupljanja plodova, kao prve faze, za pečenje rakije bio je namijenjen djeci za školskih raspusta.

Dragi prijatelji i moji Garevljani, Ne mogu ostati nijem na činjenicu da su mnogi za samo nekoliko godina zaboravili dane i noći ispunjene neizvjesnošću, strahom i brigom za sudbinu našega Garevca. Zaboravili su koliko smo se borili da sačuvamo svoje selo, svoje domove i dostojanstvo ljudi koji u njemu žive.

U Posavini žive ljudi koji svojim žuljevitim rukama, poštenim radom i svakodnevnim odricanjem od jutra do mraka stvaraju bolji život za sebe, svoju obitelj i cijelu zajednicu. Njihov trud ne traži aplauz – on se vidi u njihovim djelima, poštenju i međusobnom poštovanju.

Naš portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Tražeći osobe koje samozatajno i bez ikakve medijske prašine da objelodane svoje posebnosti ovaj puta smo za vas iz anonimnosti izdvojili gospođu Anđu Stanić osobu koja živi život dostojan čovjeka baš onako kako bi naši stari kazali kako Bog zapovijeda i svojim posebnim talentima, velikim trudom i ustrajnim radom pronosi lijep glas Posavski izvan rodnog kraja njenih predaka.

Fotografija koju gledamo nije nastala u Garevcu, ali vrijeme, sudbina i teret tadašnjeg vremna su identični koja nosi težak teret tišine i boli. To nije samo prikaz teškog rada, već je to vapaj jedne duboke, nezacijeljene rane.Na slici vidimo skupinu žena u crnini, s bijelim maramama na glavi, kako ručno, bez ikakve mehanizacije ili stoke, oru kamenitu zemlju. One same, u nizu, povlače plug, dok se jedna od njih, na čelu, izravno okreće prema objektivu fotoaparata. Njezin je pogled miran, ali u njemu je utkana beskrajna tuga, ali i prkosna snaga. Taj pogled kao da nas pita: "Vidiš li nas? Vidiš li našu patnju?"

Povijest Garevca nije ispisana samo datumima i događajima. Ona je ispisana suzama majki, molitvama starih ljudi, žuljevima ratara i tišinom grobova koji i danas svjedoče o vremenima kroz koja je ovo mjesto prolazilo.Kroz stoljeća su se nad Garevcem smjenjivale carevine, kraljevstva i države. Dolazili su osvajači i vladari, ratovi i bolesti, glad i strah. Mijenjale su se zastave, ali je narod ostajao. Ostajao je unatoč svemu.