Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, u nedjelju 26. svibnja 2024. u dvorištu Burića štale, pretvorenoj u spomen kapelu u župi Garevac pokraj Modriče u Bosanskoj Posavini, domaći sin vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske katedrale, predvodio je Svetu misu za sve koji su krajem Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. godine bili zatvoreni u toj štali i odatle odvedeni i ubijeni i za brojne druge poginule tijekom Drugog svjetskog i nedavnog rata na tim prostorima.

spomen ploca garevljanaNISTE i nikada nećetebiti ZABORAVLJENI! Od one kobne  nedjelje 10 svibnja 1992. godine proteklo je puno  vode rijekama, dogodilo se dosta poplava, ciklona, suša, bolešćuga,  nekada mi se čini puno, a nekada mi se čini ništa posebno, ili jako malo.

Prošlo je više od deset godina kako se umjesto našeg sna, umjesto onog što smo sanjali i čemu smo se nadali, došlo naše stradanje ili mala ljudska kalvarija.
To što nam se dogodilo početkom devedesetih godina ostavilo je takav neizbrisan trag o nama i u našim dušama evo do dana današnjeg. Šta je tada bilo u ovim redovima ne želim detaljizirati, kao ni što je danas. Ali želim napisati neka svoja promišljanja.

Danas je Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu kršćanski blagdan koji se slavi 40 dana nakon Božića. Svima koji nose ime Marija, Marina, Marica, Mara, Maja, Marinka, Marijana, Mira, Marijan, Mario, Mijo i slično neka je sretan imendan. Na današnji blagdan se u crkvama slave svete mise i blagoslivljaju svijeće.

Oprostite mi što Vas ponekad vratim u ratnu 1992. godinu, ali TKO NIŠTA NIJE NAUČIO IZ POVIJESTI, OSUĐEN JE DA MU SE ONA PONAVLJA... Danas, tridesetak godina nakon Domovinskog rata, u kom smo bili žrtve (i grješnici samo što smo branili svoja ognjišta) DRUGI PIŠU NAŠU POVIJEST, A MI ŠUTIMO! U toj “našoj novijoj” povijesti, “povjesničari” su ciljano posebnu pozornost posvetili odgovornosti i karakteru samog rata.

Nekada je dijaspora Garevcu bila sve, a danas je zadnja rupa na sviralu kazali bi naši stari.
Preko dvije decenije je garevačka dijaspora prikupljala i slala novčana sredstva svome mjestu i na taj način pomagala da život u Garevcu bude dostojan današnjem čovjeku. Kupili smo Burića štalu i pretvorili je u spomen kapelu, obnavljali crkvu i zvonik, priredili proslavu posvete crkve i zvonika, izradili smo Garevcu ono što nikada nije imao: grb, mjesnu zastavu i snimili himnu. Godinama smo čistili, obnavljali i uređivali Garevac te organizirali sedmodnevne „Garevačke susrete“ koji su sadržavali društvene, sportske i zabavne programe kako bi mladi zavoljeli Garevac i život u njemu, te mu se s ljubavlju ponovo vraćali.

More Articles ...