Ne mogu biti da ne odgovorim ovima koji toliko vole Bosansku Posavinu da čak ne znaju što sve pripada našoj regiji. Zar smo uistinu spali na to da nam platformu opstanka rade, kronični lažovi, prevaranti po Mostaru, Zagrebu ili drugdje. Vi koji ste prodali svoju imovinu, prodali ste sve one koji tamo žive, pa i (brata, sestru, majku, oca i svu rodbinu).

Jeste li nekada pričali sa svojim unucima o vašem rodom mjestu ili mjestu vašeg rođenja i odrastanja? Danas mnoga djeca o našem zavičaju ne znaju skoro ništa ili jako malo. Ne znaju i to je sasvim normalno, kako će znati ako im to mi nismo kazali ili prenijeli.
Oni ne znaju da su naša mjesta rođenja ujedno i groblje za tri generacije. Da je to nada, zalivena znojem i krvi koje su grijale promrzle ruke.

Danas nam djeca dođu u posjetu s automobilima skupljim od nekadašnje naše tri ljetine. Pričaju o “korijenima” i “autentičnom životu”dok im je Telefon stalno u ruci, kao da je produžetak njih samih.

Ako ih vidimo da poziraju uz vaš korodirani stari traktor koji stoji još od 90-ih godina i smiju se u kameru mi mislimo da se povezujem sa svemirom, a u upravo oni se tu osjećaju blagoslovljeno.
Kada ih tako vidimo, ne trebamo im ništa govoriti niti dobacivati. U ostalom oni u mislima i ne misle samo na nas, već i one prija nas.

Njima je zanimljivo kako naš bunar ili pumpa nemaju dovoljno vode i da se moraju produbljivati jer im izvori presušuju. Što je za njih izvor, njihov izvor je samo mjesečni dohodak za koji znaju da će sigurno doći bez žuljevitih i ispucalih ruku koje su tvrde i pune priča o svakoj suši, svakoj puknutoj cijevi, svakoj otpaloj tarabnjači i svakom prasetu ili teletu spašenom u ledenoj noći.

Odveo sam je u praznu štalu i pokazao kako smo tu nekada imali krave, bikove, konje, svinje i kokoši koje smo sve znali po imenu i to sve pod istim krovom. Vjerujte da nisam znao što joj odgovoriti na pitanje "što nam je sve to trebalo" jer znao sam da smo nekada i gubili novac samo zato da ih imamo i hranimo. Ali imali smo i to ne samo ja i ti, već svi. Imali smo domaćeg povrća i mesa što građani u životu neće pojesti.

Rekao sam joj kako smo čuvali našu zemlju koju smo posjedovali za njih, da je oni imaju, da je oni naslijede i posjeduju, a onda sam shvatio da im upravo mi time ostavljamo samo dug.

Tada je prvi put otkako je došla, spustila telefon. Gledala je praznu štalu, i u njoj i meni konačno vidjela istinu.
Ipak mi je rekla ovo nije kadar za slikanje ovo osjećam kao živo biće koje krvari i osjeća bol i traži od nas sve što imamo. Ne povezuješ se s njim pozom već mu služiš iz dana u dan.

Nastala je tišina, tišina koja je govorila više od bilo koje riječi. Osjetio se samo propuh kroz praznu štalu.
Onda me pogledala, bistrih očiju i rekla: “Djede... što mogu učiniti da pomognem?”

Podigao sam pogled prema šljiviku i rekao joj idemo do prve šljive da osjetiš ono što ona ima, a što ona novcem kupljena nema.
I na kraju sam shvatio da je došla tražeći sadržaj, i da je možda pronašla vezu.
A neke veze dolaze s razlogom koje traže da se pojaviš, staviš ruke u zemlju i osjetiš istinu života.
Mišo Vlado Perak

U subotu 29. prosinca 2025. godine bila je posebna večer u Otvorenom kazalištu u Garevcu upriličena je i dodjela nagrade "Garevljanka Bosanske Posavine" za postignuća u humanitarnom djelovanju. Tom prigodom posjetitelji su mogli pogledati i kazališnu predstavu Teatra Gavran "Na kavici u podne".

U utorak 23. prosinca 2025. u poslijepodnevnim satima kada svi razmišljaju kako staviti pečenicu-odojak na ražanj, pade mi čelična cijev koju sam bojio na prste od desne noge. Pogledam prsti krvare, ali ne osjećam pretjerano jaku bol.Ipak radi stalnoga krvarenja u 16.30 sati odem do ambulante svoje obiteljske doktorice koja me odmah uputi na hitnu službu KBC Osijek. Izlazim iz ambulante opće medicine i razmišljam da li da je poslušam ili da učinim po svom i kako ja hoću.

Nedavno smo pisali, a mnogi od vas sui čuli kako je veliki broj Garevljana sudjelovao da bi se kupio traktor s pomoćnim priključcima za održavanje Garevca. S obzirom na to da su početkom 2026. godini to jest jučer i danas bile obilate padaline snijega i da je bijeli prekrivač prekrio Garevac traktor s ralicom već dva dana kruži Garevcem i čisti snijeg kako lokalnom cestom tako i okolo, Doma i crkve kao i garevačkim sokacima.

Devetnaestu godinu za redom naš internet portal provodi akciju biranja Osobe godine a kriterij je uvijek isti, oni koji najvise pomažu u svakom pogledu svoj rodni kraj.
Naš portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Tražeći osobe koje samozatajno i bez ikakve medijske prašine da objelodane svoje posebnosti ovaj puta smo za vas iz anonimnosti izdvojili više Garevljana koji u ovom ludom vremenu ovisnosti: droge, alkohola, brzih automobila i svega onog što na prijeko razara svijet gledaju daleko naprijed i žive život dostojan čovjeka baš onako kako bi naši stari kazali kako Bog zapovijeda i svojim zalaganjem i ustrajnim radom pronose lijep glas kako izvan tako i rodnom kraju.