U četvrtak 10. listopada  2019. godine ujutro u 9.00 sati održana javna rasprava te promovirana i predstavljena izgradnja autoceste od Vukosavlja do Brčkog u Srpskom Kulturnom Centru u Modriči. Na raspravi je sudjelovalo oko 150 mještana Garevca, Kladara Donjih i Čardaka koji su ozbiljno ponijeli i pokazali razumijevanje ovoga projekta te poslali jaku poruku nadležnim institucijama da nisu protiv izgradnje autoceste ali jesu protiv ovakvog Nacrta trase koja bi išla na štetu hrvatskih sela, njihovih povratnika i njihove imovine.

Gospodine Mijiću, obnašate dužnost predsjednika Kluba Hrvata u Vijeću naroda pri Narodnoj skupštini Republike Srpske. Što se to dešava našem hrvatskom narodu na području Garevca, Donjih Kladara i Čardaka?

“Da, jučer smo u Garevcu sjeli sa mještanima i dogovorili jednoglasno da nećemo prihvatiti takav suludi projekat dok se trasa ne izmjeni. Istina jučer smo održali sjednicu RO HDZ BiH Posavina u Garevcu na kojoj smo kao prvu točku uzeli “Trasa auto ceste Vukosavlje - Brčko - Bijeljina. O svemu nas je upoznao predsjednik Općinskog odbora naše stranke Petar Gagulić koji živi u Garevcu. Jednoglasno je usvojeno da trasa koja je predložena nikako nije prihvatljiva te da se nađe drugo rješenje kako bi se zaobišle kuće i društveni objekti. HDZ BiH Regionalnog odbora Posavina se protivi takvoj trasi te će isto tako stati uz rame povratnika i ljudi koji žive na tim prostorima.”

Saborski zastupnik ivica Mišić je danas tijekom rasprave o izvješću rada Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske skrenuo pozornost na aktualno najveći problem Hrvata Bosanske Posavine,a to je pokušaj gradnje trase autoceste Banja Luka – Doboj – Bijeljina – Beograd kroz hrvatska povratnička mjesta Garevac, Čardak i Donji Kladari. Zastupnik Mišić je, između ostaloga ,kazao i:

“Zagreb ne smije šutjeti i mora reagirati na takve stvari, gdje se i ono malo Hrvata u Posavini želi istjerati nakon 100 tisuća onih koji su otišli, koje Srbi nisu nikada spominjali, a stalno spominju Oluju. Hrvatski narod iz Posavine je protjeran i opet se pokušava napraviti isto. I još gore,” kaže Kovač.

- Oko osam tisuća stanovnika koji su iz ova tri sela protjerani 1992. godine i kojima je uništena sva imovina danas su suočeni s potpunim  i definitivnim gubitkom svojih domova. Zamislite kako se osjećaju oni koji su teškom mukom posljednjih 20 godina skupljali krhotine svojih života da bi obnovili svoj dom, mnogi ga još obnavljaju i planiraju zasluženu mirovinu i ušteđevinu koju su skupljali radeći kao izbjeglice po raznim europskim državama uložiti u obnovu i novi život po treći put. Previše za jedan ljudski vijek, kaže Mijić Lukač.