Da, jaka sam, neosvojiva tvrđava, stabilna, čvrsta, nepokolebljiva. Ne baš kao nekada, ali neslomljiva, prepuna ožiljaka, mudrija, s ciljem ispred. Samoća svakog koraka je učinila svoje, a to je da cijenim svoj mir.
Podstanarstvo i seljakanje, cimerstva su također svoje napravila, da počnem gledati svoj boljitak i znati reći ne.

"Close your eyes so you dont feel them, They dont need to see you cry I cant promise I will heal you, But if you want to I will try..." Robbie Williams-Eternity. "Zatvori oči tako da ih ne osjećaš, Ne trebaju te vidjeti da plačeš, Ne mogu obećati da ću te izliječiti, Ali ako želiš ja ću pokušati...." Robbie Williams-Eternity

..stigla mi je poruka, prijatelj poslao, dugo sam čitala, jednostavno nisam znala kako ju shvatiti I prihvatiti, ali sad ju shvaćam porukom ohrabrenja…..još sam u svom predugom slijepo gluhom razdoblju istraživanja I traženja sebe, dok je prijatelj uspio definirati sve svojom porukom I jednom jediom rečenicom.

Samoća je tišina koja je glasnija od bilo kojega zvu ka.Kako i zašto živjeti sama? Usamljenost sam izabrala.Pa što, to je moja odluka, dobra ili ne, otkrivam sv akodnevno težinu njenu ali ju i ne mijenjam. Moj instinkt taj maleni alarm je nepogrešiv i dobar usmjerivač.

“Ja ne znam ništa o tebi ali tvoje riječi sve govore, sve je osim tebe savršeno nevažno, želim te samo za sebe a ne dobivam te, nema te, a ni razuma koji bi govorio za nas, ti si taj s kojim želim sve, baš sve, plesati, plivati, ti si taj s tobom želim ja pronaći neki novi svijet, bez povratka.

Dragi moj prijatelju, primijetio si, baš uvijek kad mi je teško, zapravo najteže, pomislim na tebe i sigurnost koju mi uliješ brigom o meni, od vrtića još. Naša povezanost je nemjerljiva i neupitna. Sada sam ranjena srna, nepomična, nepokretna, ne dišem, ne mislim, nemam zraka, ne postojim. Trebam te, posebno čuti tvoje tople riječi, utjehu, smjer. Molim te, otvori mi put jer sam pred zidom.

Sve dok te ne snađe potraga za nečim, ne znaš zapravo koje su to muke, koja su to trčanja i traženja, koja je to potrošnja energije, živaca. Koliko samo strpljenja, diplomacije i snalažljivosti trebaš, a tek kratko pamćenje? Ono je bitno. Zaboraviti sve neugode jer nema naprijed.

Da, jesam, jaka, neosvojiva tvrđava, stabilna, čvrsta, nepokolebljiva. Ne baš kao nekada, ali svakako neslomljiva, nepokolebljiva, iako prepuna ožiljaka, zato i mudrija, s novim ciljem ispred. Vratila mi se snaga, mentalna čistoća, san, mir, spokoj. Sama danima, mjesecima, godinama. Samostalna, neovisna, sebi jedini nadređeni, upravitelj vremena, samo sebi odgovorna, udovoljavam si sitnicama. Moto mi je: sve što želim, imam, trebam, hoću, mogu, moram.

Politika je život, život je politika... nažalost je sve politika u životu.

Često sam sama, misli su okrenute istraživanju kako će mi biti bolje, sve ostalo važno je izdržati, posebno ono vrijeme koje mi nije baš ni malo ugodno, kad se ne osjećam dobro, kad predosjećam promjene za koje ne znam kako će završiti. Kako se kaže, nelagoda koja visi kao mač u zraku. Sve nedoumice prebroditi nimalo nije lako. Izdržati pritiske, posebno.

Dom, kuća, napokon, uvijek liječi. Nerado se osvrćem iza sebe, analiziram, slažem utiske, prebirem. Doputovala sam nakon 16h vožnje autobusom, omamljena, opijena, šmrcava i bolesna. Jedno cijelo popodne i noć i jutro u zagušljivom autobusu sa stajanjima gotovo svakih sat vremena, kroz sva mjesta kroz koja smo prolazili je bilo putnika, ulaz, izlaz ili predaja paketa.

Porukom prijateljica savjetuje, ma naprosto naređuje: "Ukradi što god budeš mogla za sebe: vremena, posteljine, ljubaznosti, hrane ... sve što ti se nađe na putu..." Nisam najbolje u zadnje vrijeme, uspona ni jednog, samo padovi, srećom u razmišljanju i predviđanjima mogućih ishoda raznih situacija. Ne vidim povoljno rješenje za išta. S tim da jedan dan je bio totalni pad "sistema", moga duha, energija nestala, kao davljenik sam se cijeli dan osjećala.

More Articles ...