06
Mon, Apr
16 New Articles

Lily Laum
Typography

Dubrovački slikar Miša Baričević otvorio je u prizemlju Narodne knjižnice Grad izložbu pod nazivom "Dubrovnik I. - XII." a pri tome je rekao "Kako je ovaj Grad napravljen po mjeri čovjeka, ne mogu da ga ne slikam 12 mjeseci u godini" O izložbi je više rekao povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.

1

- Varijacije Baričevićevih prizora u ovome ciklusu, na tragu konstatacije kako je Dubrovnik njegov predmet obožavanja, donekle podsjećaju na fotografske seanse lijepe žene koja, nesvjesna svoje privlačnosti iz bilo koje perspektive, traži najbolji kut za biti 'uhvaćena' i prezentirana promatraču. Tako se na stolici ovamo-onamo i puteno koketira s umjetnikom koji je već ionako zaluđen njenom ljepotom da bi znao koliko je slika dovoljno.
Našeg umjetnika, naime, nimalo ne zamara vraćati se Dubrovniku i dubrovačkim motivima iznova i iznova', jer 'On, kao da je njegov stvaratelj, a ne njegovo dijete, pronalazi beskrajno mnogo noviteta u cjelini koja je stoljećima zadana (...) on secira grad i sve njegove simbole stvarajući album neograničenih uprizorenja koja su vrijedna divljenja. Ako je itko, naime, približno toliko čuvao Dubrovnik kao sveti Vlaho, onda je to cijelim svojim životom Mišo Baričević. Zaokružujući temu "Grudobrana", naš se slikar upisao u nevelik, ali svečan niz književnika, graditelja, dobrotvora, slikara i branitelja, dakle onih koji su se poput ljubavnika predavali Dubrovniku i gubili glavu za njegovom neuhvatljivom istinom, napisao je Ivanović.2

Više o svojim djelima rekao je i sam umjetnik.

- Malo je neobičan naziv "Dubrovnik I. - XII.", ali kako je ovaj Grad napravljen po mjeri čovjeka onda ja ne mogu da ga ne živim, da ga ne volim i da ga ne slikam 12 mjeseci u godini. Pogotovo, jer je jedinstven, jer je zanimljiv, jer je moj... Ne mogu pobjeći od Dubrovnika! Istina, ne slikam samo Dubrovnik, ali sve što slikam opet mora biti povezano ili s Mediteranom, Dubrovnikom, svetim Vlahom... Očito, od toga ne mogu pobjeći! Sad to rješavam na jedan novi način, gledam koliko je neiscrpnih mogućnosti u prikazivanju Dubrovnika, a da ne bude slikopis, da ne bude razglednica, nego da dvije kule i jedan krov budu cijeli Grad.
Pokušao sam, ne znam je li to uspjelo u ovom zadnjem pokušaju?! Ova izložba je u meni i nije joj dugo trebalo da se rodi. Malo je smiješno, nedavno sam u Zagrebu imao veliku izložbu u Galeriji AZ Hrvatskog slova i kad sam došao u Grad, a izložba je ostala u Zagrebu, kao da su mi ostala djeca u Zagrebu! Odmah moram nešto napraviti! Došao sam ovdje i vidio ovaj krasan komorni, nazvao bih ga, "likovni salon", ako ga budu uredno vodili - a mislim da hoće, mogao bi postati dio knjižnice jer knjiga jest slika, a slika jest knjiga. Gledajući sliku, možete pročitati knjigu, a čitajući knjigu, možete potpuno vidjeti sliku! Znao sam ja i kritizirati: pusti Grad zimi, kruzere... Ukažem na ono što mislim da nije dobro ili da je pretjerano, ističe Baričević.

4

Dubrovnik I – XII’ zanimljiv je naziv izložbe dubrovačkog slikara Miša Baričevića otvorene ovog ponedjeljka u prizemlju Narodne knjižnice. Riječima autora kataloga izložbe, povjesničara umjetnosti Marina Ivanovića, riječ je o nizu veduta nadrealnog sižea, kombinatorike formi koje u naravi ne stoje zajedno, ali ih autor povezuje u jedinstvene cjeline kako bi svaku sliku pretvorio u znak Dubrovnika, u totem kojemu je materijalno tijelo nužno za evociranje emocionalnog naboja, a autor ju je nazvao ‘Gradobran’.

-Gradobran je asocijacija na Kraljev Grudobran i na Game of Thrones. Ipak, mislim da je znakovitiji ovaj dio naziva Dubrovnik od I do XII, pomalo neobičan naziv. Ovo je takav grad po mjeri čovjeka da ga mogu slikati svih 12 mjeseci. Jedinstven je, zanimljiv, moj – istaknuo je za DuList autor izložbe Mišo Baričević.

Dodao je kako mu za novu izložbu nije trebalo puno vremena te da je riječ o maloj izložbi od 12 slika. Podsjetio je kako je nedavno u Zagrebu imao izložbu koja je tamo ostala izložena mjesec dana. Po povratku u Grad, otkrio je novi prostor u prizemlju knjižnice, taj ‘mali umjetnički salon’, kako ga naziva i odlučio u njemu upriličiti otvorenje svoje nove izložbe.

5

Dubrovnik mu je posebna inspiracija, istaknuo je te dodao kako ga fascinira kako na što manje tvrđava i kuća ‘izgraditi’ Dubrovnik, a da on ‘liči na sebe’.
-Moja izložba pokazuje ono što ja želim, tu hrid na kojoj treba ostati. Ona mi znači još jedan osvojen prostor unutar zidina. Manje – više sve sam osvojio osim Dulčić-Masle-Pulitike. Ovo mi je novi izazov, svidio mi se ovaj prostor. A što se tiče daljnjih planova, ja ne prestajem raditi. Svaki dan krećem u 7 sati, kao da idem na posao – otkrio nam je Baričević.

U Katalogu izložbe njegov autor, povjesničar umjetnosti Marin Ivanović istaknuo je kako je Baričevićev cjeloživotni slikarski boj kojemu je cilj obraniti Grad od niskosti i malodušnosti, svoju kulminaciju ostvario kroz novouspotavljeni sukob s izmišljenim identitetom tako zvanog Kraljevog Grudobrana, imena pridanog Dubrovniku za potrebe televizijske serije ‘Igra prijestolja’ (‘Game of Thrones’, stoga su i nazivi djela svedeni na ‘Games of Dubrovnik I. – XX.’).

-Njegov Gradobran, odnosno obranjeni Grad, istovremeno je jukstaponiran amalgamu realnih povijesnih nedaća od srednjega vijeka do recentnih ratnih zbivanja, dakle turbulentnim vremenima i posezanjima za našim prostorom, nakon čega je Grad uvijek izlazio obranjen ili obnovljen, samosvojan i vrijedan štovanja. Baričevićev ciklus stoga je ideja ideala koja stoji između dvije paralelne agresije – one svjesne i one nesvjesne – piše Ivanović te zaključuje kako ‘Našeg umjetnika, naime, nimalo ne zamara vraćati se Dubrovniku i dubrovačkim motivima iznova i iznova’, jer ‘On, kao da je njegov stvaratelj, a ne njegovo dijete, pronalazi beskrajno mnogo noviteta u cjelini koja je stoljećima zadana (…) on secira grad i sve njegove simbole stvarajući album neograničenih uprizorenja koja su vrijedna divljenja. Ako je itko, naime, približno toliko čuvao Dubrovnik kao sveti Vlaho, onda je to cijelim svojim životom Mišo Baričević’ – napisao je u katalogu izložbe Marin Ivanović.

3 1024Izložba u organizaciji Dubrovačkih knjižnica ostaje otvorena do 13. ožujka 2020.u prizemlju Narodne knjižnice Grad.

Za osavinu.org piše Lily Laum