06
Mon, Apr
16 New Articles

Lily Laum
Typography

U Kazalištu Marina Držića Dubrovnik, premijerno je izvedena predstava „Kate Kapuralica“ prema tekstu Vlaha Stullija u režiji i dramaturškoj obradi Ivice Kunčevića.
U predstavi igraju: Izmira Brautović (Kate), Branimir Vidić (Kapural), Bojan Beribaka (Luko), Ivana Gulin (Mare), Nika Lasić (Pavle), Hrvoje Sebastijan (Vukić), Edi Jertec (Tikvulin), Mirej Stanić (Kanđe), Nina Hladilo (gospođa), Nikola Sekulo (cilindraš, prvi), Boris Matić (cilindraš, drugi), Andreo Bezić (zdur, cilindraš, treći) i Paula Japunčić (kozica).


Pored Kunčevića, autorski tim čine Miljenko Sekulić (scenografija), Danica Dedijer (kostimografija), Zoran Mihanović (oblikovatelj svjetla), Paola Dražić Zekić (skladateljica), Zrinka Japunčić (oblikovanje scenskog pokreta) i Maro Martinović (jezični savjetnik).

Ova komedija, koju nazivaju i dramskim fenomenom hrvatske književne baštine, djelo je dubrovačkog pjesnika i komediografa Vlahe Stullija (Stulića) (Dubrovnik, 8. 10. 1768. – Dubrovnik, 19. 12. 1843.).
Vlaho Stulli živio je u Dubrovniku na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Kao jedan od vodećih intelektualaca svoga vremena, povijest ga pamti po književnome radu i po proučavanju zdravstvenih prilika ondašnjega Dubrovnika.

kazaliste 900

Po političkome opredjeljenju bio je jakobinac, zagovornik građanskoga liberalizma i demokracije. Često je bio u neposrednom kontaktu s bijedom i neimaštinom najnižih slojeva dubrovačkoga društva, a na osnovu čega i nastaje kritika jednog vremena, (tragi)komedija Kate Kapuralica.

Riječ je o komadu koji prati jednu marginalnu dubrovačku sirotinjsku obitelj opisujući dva dana njihova života prikazujući sveopću bijedu. Takvim stanjem svaki pojedinačni član te obitelji duboko je emocionalno rastrojen, a u pokušaju bijega iz postojeće životne situacije, svatko se služi svojim sredstvima. U suštini, ovaj komad tematizira život potpuno oprečan idejama i duhu novoga vremena koje donosi 19. stoljeće.

Stulli je radio kao činovnik u Zdravstvenom gradskom nadzorništvu u Dubrovniku, a bio je i zastupnik dubrovačkoga Okružnoga zdravstvenog povjerenstva. Pisao je na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Godine 1800. napisao je komediju na hrvatskom jeziku koju je nazvao „Kate Sukurica“. Njegovo djelo nastaje u vrijeme kada valovi Francuske revolucije zapljuskuju Europu, svega par godina prije nego li će Napoleonova vojska definitivno dokinuti Republiku, a Jakobinske ideje nalaze plodno tlo većinom među bogatijim pučanima kakvima je pripadao i Stulli (otac mu je bio lučki kapetan). Vrijeme je pokušaja plemstva (vlastele) da zadrže vlast koja im izmiče iz ruku.

Stulli u ovom djelu u središte stavlja najbjednije stanovnike Grada. Radnja drame odigrava se u sirotinjskom dijelu Među vratima od Peškarije, u gradskoj stražarnici, odnosno bijednom kućerku siromašnoga postolara i djelatnika gradske straže Luke, njegove žene Kate i njihove djece. Stullijev komad je naturalistički prikaz stvarnog života dubrovačke sirotinje tog doba. Odigrava se u vremenskom periodu od dva dana, a radnja se vrti oko pokušaja obitelji da udaju najstariju kćer Mare za mornara Tikvulina.

kazaliste 901

Kate Kapuralica fenomen je, ne samo dubrovačke, već i svjetske dramske književnosti zbog načina na koji pozicionira socijalnu marginu. Od kada je napisana 1800 g još uvijek jednako privlači ljude svojim tekstom jer je autentični iskaz života grada, nema ni osnova uljudnog ponašanja. Kate Kapuralica u realizmu svojeg jezika i danas poziva da kroz sebe ocrta sliku grada, sirovu i stvarnu, da progovori o ljudskim sudbinama, onim manje sretnima na socijalnoj mapi grada.

U ovoj komediji Stulli je opisao dva dana dubrovačke obitelji na rubu egzistencije, njihov brutalni fizički i verbalni odnos, govorom puka, tjeskobnog, gladnog u želji da se izdigne iz vlastite nemoći. Parcijalni 'spas' udajom starije kćeri, krajnji je uspjeh životne tjeskobe protagonista kao uzoraka sloja vječite gradske sirotinje.

Važno je napomenuti da je djelo sačuvano u rukopisu, a ponovo ga je otkrio i objavio 1964. Marko Fotez, da bi ga 1966. po prvi puta postavio u Splitu. Od tada je komedija postavljana više puta, između ostalog i u Kazalištu Marina Držića, u režiji Tomislava Radića i s Milkom Podrug Kokotović i Mišom Martinovićem u glavnim ulogama.

Redateljsku palicu u novom insceniranju „Kate Kapuralice“ na daskama KMD-a ima Ivica Kunčević koji je na konferenciji za medije rekao: „Pedeset godina prije naturalizma u Francuskoj naš Vlaho Stulli piše komediju ‘Kate Kapuralica’ i to je nešto na što moramo i možemo biti ponosni – da smo imali naturalizam pedeset godina prije nego Pariz. Druga važna stvar i drugo čudo tog čudnog čovjeka jest to da uspijeva napisati komediju na temu koja nimalo nije zabavna ni komedijska. Naime, to je komad o siromaštvu i taj Stulli uspijeva napraviti briljantnu komediju na temu siromaštva. Osim ovih glasovitih klimatskih promjena, zaista ne znam neku društveno relevantniju temu danas – i u nas i u svijetu – od siromaštva. To su razlozi za postavljanje, za insceniranje ovog teksta.“

kazaliste 1024

Nesvagdašnji tekst, pun psovki i kletvi, obiteljska drama o obitelji u kojoj ima previše djece, alkohola, seksa, a premalo novaca za miraz i urbani lagodni život u visokom stilu više je nego aktualan, ali i razumljiv i onima kojima je namijenjen, običnom puku. Stulli svoju “Kate” nije pisao za povjesničare književnosti ni da bi dobio onodobne literarne nagrade te onda slavno putovao po Europi kao pjesnik Dubrovnika. Napisao je tekst o suptilnoj ljudskoj intimi koju svatko od nas i danas skriva u osami svoja četiri zida. U realizmu svojeg jezika ocrtava sirovu i stvarnu sliku grada, progovara o ljudskim sudbinama, onim manje sretnima na socijalnoj mapi grada. Subverzivnost teksta i poganski jezik kojim se, na publici smiješan način, obraća, ipak progovara o vrlo ozbiljnim temama.

Taj segment, riješiti se djeteta, je gotovo isti u svim sirotinjskim obiteljima ljudske povijesti, aktualan je, a ponegdje i često tragičan. Niz prizora je koji se mogu vidjeti i neki drugi dan na nekim drugim lokacijama, alkohol i psovka, poruga, sablažnjivi postupci. Nema nikakve finoće jer je niti u stvarnom životu nema niti je bilo.

Publika se često smijala, predstava je pučka komedija, groteska s mediteranskim začinima.
Predstava je bezvremenska i kad se sluša sklopljenih očiju, tada dolaze slike ulica i dopiru zvukovi. Biti na ulici, slušati sugrađane kako sada učtivo razgovaraju, kako spretno i diplomatski skrivaju svoje jade, može samo specifičan naglasak i govor te smjestiti u Grad Dubrovnik, poznat po svojoj diplomaciji, uspješnosti i liderstvu.

Predstava koja te duboko dirne i potakne u tebi da moraš donijeti neke životne odluke, napraviti prekretnicu. Sve nas je predstava zamislila i donijela jasnu sliku kako se treba a kako ne ophoditi u obitelji.

Za Posavinu.org piše Lily Laum