Bol ima svoje razloge a patnja smisao. Riječi su to djetinjstva moga. U vremenu odrastanja slušala sam često te riječi, a izricane su ustima životno iskusnih i „ starijih „ ljudi. Kao dijete, nisam ih drugačije tumačila, nego poštapalicom odrasla čovjeka. No, dok ih sada analiziram osjećam dubinu i smisao tih riječi. Istinite su i imaju svoj put a dakako i cilj do čovjeka. Stoga, prijatelju tebi i sebi upućujem sljedeće riječi; „ Neustrašivo si biće“! No, unatoč neustašivosti imaš trenutaka kada si i slabašna biljka koja pod teretom života veneš i padaš. Nestaješ i gubiš se.
Pa, iako je život smisao, ti ga ponekad izgubiš. Pod teretom patnje, boli i briga, gubiš ravnotežu života i tada ponekad kloneš i želiš „ nestati„. Zar ne, čudna si biljka. Voliš biti u centru. Voliš da te ljudi primijete. Praviš se hrabar a nisi svjestan kako ispod te „ hrabrosti“ vire rese zavjese iza koje se skriva tvoja nježnost, slabost i nesigurnost.
Zavaravaš li time druge ili sebe?
Pa, čega se to ti bojiš?
Nadasve, čovječe, bojiš se križa prožet patnjom i boli. Strahuješ od svega što bi ti moglo prouzročiti tu bol a nadasve dugoročnu patnju.
Pri samoj pomisli na patnju i bol prođu te trnci. I u tim trenutcima, razmišljanja o ljepšim, bogatijim i drugim stvarima odmah prestaju. No, neboj se! Nisi sam. Kanalom boli i patnje cirkuliraju isti geni tvoje i moje naravi.
Shvati, bol i patnja su sok života i često vladaju tvojim životom ali gdje nema boli i patnje nema ni pravog života. Tu smo svi isti. Dakle, nema osobe koju kroz život ne prati bol, patnja, a dakako i radost okončana nadom i vjerom, kao i žalost. Pitanje je samo, jesi li svjestan koja su to trpljenja i koje su naravi?
Dakle, trpljenja, patnja i bol su razne naravi a najčešća su tjelesna i duhovna trpljenja. Osjećamo ih najčešće osobno kao i kroz obiteljske kanale. Pa, stoga, bol i patnja imaju svoj put do tvoje „dijagnoze“. Međutim, svaki susret s patnjom, ima svoj pozitivni duhovni protuučinak i pridonosi upravo tebi da duboko zaroniš u otajstvo Kristova križa i shvatiš otkupiteljsku vrijednost trpljenja. Tek kroz dubinu osobnog uranjanja u bit Božje naravi i kroz osobni susret s Bogom lakše ćeš otkloniti duboke tragove patnje i boli, a izravan su napad na tvoje osjećaje koji te dovode do straha, krivnje, gubljenja identiteta, vjere u život, nemoć i depresiju.
Iz ovoga proizlazi daljnje pitanje. Možeš li i kako se riješiti ove dijagnoze?
Jednostavno rečeno, sve dok se sjećaš onoga što je izazvalo tu bol i dok ju svjesno dubinom bića ne predaš Bogu, teško će ići na bolje. Nešto je jako važno, oprostiti sebi i onima koji su uzrok tvoje patnje i boli. Nažalost, od sjećanja ne možeš pobjeći. Stoga, pokušaj u sebi pronaći još puno novih putova do „ brisanja“ ružnih sjećanja. Ti najbolje znaš koji je to put. Ključ kojim otvaraš rezervoar „ svaštare“ ružnih sjećanja je u tebi. Pronađi ga što prije. I znaj, sve što ti se događalo, nije bez razloga.
I još nešto, znaj, bol nikada neće biti potpuno otklonjena i uništena. Ona uvijek ostavlja ranu koja rijetko kada zacjeljuje do kraja. I to jedan više razlog zbog čega trebaš pronalaziti nove putove i novi smisao koji će te voditi do novog puta. U magli života naziri novi put i pobijedi bol svoje duše, koja je ionako duboko preorala tvoju dušu. Znaj i u srce usadi, sva povijest je krvlju ispisana a sve vrednote produkt su boli i patnje.
I kao zaključak razmišljanju, prijatelju znaj da svaka bol i patnja imaju svoju svrhu. Stoga preporučam, kroz bol i patnju gledaj i vidi drugačije od drugih i tada ćeš dubinom sebe razumjeti život patnje i boli!
Za Posavinu.org piše s. Augustina Barišić
Klanjateljica Krvi Kristove