Ja te volim, o moj rodni kraju, često mislim nate zavičaju.
Uspomene moje tu su tkane, ko bisere nizo sretne dane.
Moj Pećniku, često te se sjetim, u mislima svojim ko sokol poletim.
Letim tako o moj mili brate, iz mladosti sjećanja se vrate.
Od rođenja u srcu te nosim, moj Pećniku tobom se ponosim.
Uvijek tebi moje misli lete, moj Pećniku ja sam tvoje dijete.
Tebe volim, milo selo moje, sve sokake i šljivike tvoje.
Volim tvoje, sve bistre izvore, i pjev ptica, i brežuljke tvoje.
U noćima kad spavat nemogu, ja se molim zate dragom Bogu.
A kad me san savlada pred zoru, pijem vodu na tvome izvoru.
Sanjo sam te, i u snu plakao, moj Pećniku što si dočekao.
Bio pun si djece i mladosti, pun života, pjesme i radosti.
U tebi su sad stariji ljudi, sretni jer ih pjesma pijetla budi.
Sretni jer se tebi povratiše, i domove svoje obnoviše.
U tebi se, svi oni rodili, u tebi su svoj život sproveli.
U teb žele do kraja živjeti, u teb žele i smrt dočekati.
"Na tvom groblju sahranjeni biti, i u Vječnom Miru Počivati".
Anto Aničić