Što radite od rođenja vaše djece, strepite nad njima, čuvate ih, kada su bolesni liječite, budite se noću, skidate im temperaturu i radujete se njihovom ozdravljenju, bili veliki bili mali oni to od vas traže, zahtijevaju i normalno svi mi to sa ljubavlju obavljamo.
To je kad su vaša djeca bolesni, ali ne daj Bože da to vi sebi dopustite, vi nemate pravo na to, i kad se dogodi nadate se,od te iste djece, doći će pitati, da li da ti skuham čaj, treba li ti nešto, ili samo da upitaju kako ste?
Odustajete od tog nadanja i idete sami u akciju, prvo pucate na socijalnu osjetljivost, pa molim te pa vidiš da sam bolesna,daj molim te…. onda dobijte odgovor i požalite što ste uopće i pokušali , sama si kriva, što se nisi čuvala, i sad već pomalo ljuti, ali sa još jednim adutom u rukavu, a to je „roditeljski autoritet“ , onako zapovjednim glasom kažete, molim te skuhaj mi čaj i dobijete odgovor .
Sad ću….. i još čekate.
Sad će……….