POSAVSKA JUTRA
Sunce se uporno ukazuje
Kroz ocvale krošnje,
Vjetar se poigrava raspuštenom kosom,
Ocvala grana lipe savila se
I ljubi vrhove trave umivene rosom.
Vjetar raznosi miris zemlje
Dok tek izorana brazda
Na umorne noge pada
Zuljevite ruke miluju vilenog dorata
Kao u mojoj Posavini davno prije rata.
Zeleni se žito kukuruzi niču,
Božanstvena slika obrađenih polja,
Svaka njiva ima svoju priču,
Klice umiru novi životi niču.
Ma kakav asfalt i beton,
Hoću proći travom
Da mi rosa umiva skute,
Hoću mirisati zemlju i ocvale voćnjake
Vratit se u djetinjstvo
U topli zagrljaj majke.
Želim prizvati uspomene
Na lelujanje pšenice
Poput valova kad se probudi more,
Hoću se vratiti na njive i sokake
I usnuti u svitanju posavske zore.
Kata TUTIĆ
Kata Tutić je rođena u Žeravcu kod Dervente, autorica je jedne zbirke pjesama a ova njena pjesma bude u novoj zbirci pjesama POSAVSKA JUTRA ...
