Članovi najužeg političkog i vojnog rukovodstva Republike BiH znali su, čak godinu i pol dana prije zločinačkog pohoda Vojske Republike Srpske na Srebrenicu i Žepu, za zapovijed Ratka Mladića da se nekadašnje enklave pod zaštitom Ujedinjenih naroda napadnu i unište, a svi vojni zarobljenici likvidiraju po kratkom postupku!!!
PIše: Suzana MIjatović-Slobodna Bosna
Ova šokantna informacija otkrivena je nedavno na Sudu BiH, tijekom suđenja nekadašnjim pripadnicima ozloglašenog Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS optuženim za genocid u Srebrenici, i to zahvaljujući branitelju Franca Kosa, odvjetniku Dušku Tomiću. Tomić je, naime, Sudskom vijeću prezentirao tajni dokument čiju će vjerodostojnost, dakako samo formalno, uskoro potvrditi njegov autor, ratni načelnik Uprave sigurnosti Štaba Vrhovne komande Armije BiH Fikret Muslimović, koji će biti pozvan kao svjedok obrane. Zajedno s Muslimovićem, svjedočit će i nekolicina bivših pripadnika Službe državne bezbjednosti MUP-a RBiH, na temelju čijih podataka se došlo do saznanja da srpska vojska u proljeće 1993. priprema ofenzivu na Srebrenicu i Žepu.
MUSLIMOVIĆEVA SPECIJALNA INFORMACIJA
U „Specijalnoj informaciji“ koju je s oznakom strogo povjerljivo nekoć najmoćniji vojni obavještajac Fikret Muslimović 6. travnja 1993. poslao tadašnjem predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i njegovim najbližim suradnicima navedena su saznanja koja su dan ranije dobijena od Službe državne bezbjednosti MUP-a, a odnose se na planove Vojske Republike Srpske. U tajnom dokumentu se tako navodi kako su bosanski bezbjednjaci do povjerljivih podataka došli u kontaktu s pripadnicima agresorske strane, bliskih komandi VRS-a u Lukavici kod Sarajeva.
„Što se tiče poštivanja primirja u BiH, pripadnici agresorskih formacija smatraju da ono zavisi samo od muslimanske strane i da od njega nema ništa. Izuzetak čine područja Srebrenice i Žepe gdje, kako izvor navodi, imaju punu moralnu i istorijsku obavezu da osvete svoje mrtve, tako da ih nikakav potpis na papiru i nikakav svijet u tome ne može spriječiti. U vezi s ovim Ratko Mladić je, navodno, izdao naređenje da se Srebrenica uništi i da prilikom zauzimanja Srebrenice ne treba da bude ratnih zarobljenika. Ovo naređenje je, navodno, s oduševljenjem prihvatio komandni kadar agresora i borci,“ piše Fikret Muslimović u povjerljivoj depeši Aliji Izetbegoviću, napominjući kako vojska RS-a smatra da je pad Srebrenice spriječio general Philippe Morillon, jer „ da je stigao sam dan kasnije, sve bi već bilo gotovo“.
Francuski general Morillon, u to vrijeme zapovjednik UNPROFOR-a, podsjetimo, posjetio je Srebrenicu u martu 1993., kada je stanovnicima tog gradića u potpunom okruženju obećao da se nalaze pod zaštitom UN -a i da ih on nikada neće napustiti. Kako, međutim, srpska vojska pod Mladićevom komandom nije odustajala od pokušaja zauzimanja Srebrenice, 13. travnja 1993. su poslali ultimatum UNHCR-u da će okupirati grad ukoliko se Bošnjaci ne predaju i ne pristanu na evakuaciju. Tri dana kasnije Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezoluciju kojom su Srebrenica, Žepa i Goražde proglašeni „zaštićenim zonama“.
No, informacije do kojih su početkom aprila '93. iz srpskih izvora u Lukavici došli operativci SDB-a zorno potvrđuju kako je genocid nad srebreničkim Bošnjacima tada već bio isplaniran. „Pripadnici agresorskih formacija namjeravaju da iz čisto političkih i humanitarnih razloga dozvole evakuaciju žena i djece, a nakon toga, kako izvor prenosi, opet napadnu Srebrenicu, makar se u njoj nalazio i čitav UNPROFOR. Identičnu operaciju agresor planira i na području Žepe, gdje je, navodno, odbio prijedlog pripadnika OS RBiH da predaju Žepu pod uslovom da im se pod zaštitom UNPROFOR-a garantuje bezbjedno povlačenje sa tog područja.
U Lukavici smatraju da se vojne operacije u istočnoj Bosni moraju što prije završiti, jer to područje veže veliki broj vojnika koje bi trebalo rasporediti na ostale frontove“, navodi se u informaciji koju je Muslimović dostavio Izetbegoviću i ostalim članovima Predsjedništva BiH. Iako su, dakle, na vrijeme upozoreni da VRS planira operaciju napada VRS na Srebrenicu i Žepu s jasnim ciljem istrebljenja bošnjačkog stanovništva tog kraja, tadašnji najviši politički, policijski i vojni dužnosnici u Sarajevu nisu povukli niti jedan konkretan potez kako bi spriječili genocid koji se dogodio 11. srpnja 1995., kada je ratni zločinac Ratko Mladić započeo realizaciju istog, krvavog scenarija.
KAKO JE KAČAVENDA FINANCIRAO DIVERZANTSKE AKCIJE
Tajni dokument Fikreta Muslimovića o planiranom genocidu nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice koji, nedvojbeno, teško kompromitira ratne civilne i vojne vlasti Republike BiH, nije i jedini inkriminirajući dokaz u sudskom procesu vojnicima 10. diverzantskog odreda VRS. Tijekom prošlotjednog svjedočenja na suđenju Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijaninu i Zoranu Goronji, svjedok Zijad Žigić zvani Žiga, njihov nekadašnji suborac, otkrio je tajnu vezu između optuženih diverzanata i vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilije Kačavende. Žigić je izjavio kako je Kačavenda 1994., pretpostavlja se od sredstava dobijenih donacijama iz inozemstva, osobno platio pripadnicima Diverzantskog odreda da miniraju most na lokalnoj cesti na Ozrenu (na prostoru pod kontrolom Armije BiH), i tako presjeku put prema Tuzli?!
Žigić je posvjedočio da je bio prisutan kada je u Obavještajnom centru u Doboju vladika Kačavenda u prisustvu Petra Salapure (bivšeg šefa 410. obavještajnog centra, a kasnije načelnika Obavještajne uprave VRS), i obavještajaca Mirka Slavuljice i Čede Kneževića izvadio iz torbe 20.000 američkih dolara kao nagradu diverzantima. Pored vladike Kačavende, Zijad Žigić je izjavio da su njegove nekadašnje suborce iz 10. diverzantskog odreda nakon rata izdašno honorirali i predsjednik Vlade RS-a Milorad Dodik (u vrijeme njegovog prvog premijerskog mandata), te bijeljinski tajkun Gavrilo Bobar.
Informaciju da je vladika Vasilije Kačavenda financirao vojne operacije pripadnika Desetog diverzantskog odreda koje optužnica tereti da su na farmi Branjevo u julu 1995., nakon pada Srebrenice, strijeljali više od 800 bošnjačkih muškaraca i dječaka, ovog je tjedna na Sudu BiH, istina posredno, potvrdio i Mićo Milanović, koji je za prvog zapovjednika u to vrijeme diverzantsko-protivterorističkog odreda imenovan u januaru 1994. „Grupu sam napustio jer sam vidio da se moji ljudi zloupotrebljavaju, i da se preko njih i njihovih akcija uzimaju velike pare od donatora, a da se njima daje neki sitniš. To su svi iz grupe shvatili. Ja sam to vidio na Ozrenu, kada je stiglo 20.000 dolara za jednu akciju, a vojsci je dato samo 2.000 dolara.
Meni je taj novac dao vojni bezbjednjak Čedo Knežević, a čuo sam da je donaciju na Ozren donio vladika Kačavenda, kojeg je vidio Zijad Žigić Žiga. Moram reći da je vladika Žigu više puta pojedinačno pomagao u hrani“, svjedočio je Mićo Milanović. Milanovića, predratnog časnika JNA, kojeg su poslije višegodišnjih prijetnji i pritisaka '94. nasilno mobilizirali vojni obavještajci, kako bi diverzantskim vještinama podučio skupinu Hrvata i Bošnjaka koji su prešli u VRS, u septembru iste godine na toj dužnosti zamijenio je znatno „efikasniji“ Mišo Pelemiš. Nakon dolaska Pelemiša, formiran je Deseti diverzantski odred koji će do kraja rata ostati pod izravnom komandom Glavog štaba Vojske Republike Srpske.
Špijuni u neprijateljskim redovima
MLADIĆEVE RATNE PLANOVE SU PRVI RAZOTKRILI OPERATIVCI SDB-A NA ČELU S NEDŽADOM UGLJENOM
Pored ratnog načelnika Uprave vojne bezbjednosti Armije BiH Fikreta Muslimovića, o povjerljivom dokumentu u kojem se navode planovi VRS za zauzimanje Srebrenice i Žepe trebali bi svjedočiti i nekadašnji visokopozicionirani operativci SDB MUP-a RBiH. Kako je, međutim, podsekretar SDB-a u proljeće 1993. bio kasnije ubijeni Nedžad Ugljen, dok nekadašnji šef analitike Edhem Bešić u to vrijeme nije bio u Sarajevu, sudski pozivi za svjedočenje vjerojatno će biti poslani Bešićevoj zamjenici Ani Hafner i bivšem glavnom analitičaru Mirsadu Abazoviću. Svjedoci Hafner i Abazović bi tako trebali objasniti kako su i od kojih „izvora“ iz Lukavice došli do informacija o Mladićevim ratnim planovima za koje će se, godinu i pol dana kasnije, ispostaviti da su bile točne i pouzdane.
Ratne zasluge
MIRKO ŠAROVIĆ JE VLADIKI KAČAVENDI DAO ČIN GENERALA
Iskazi bivših pripadnika Desetog diverzantskog odreda koji su na Sudu BiH svjedočili da je Vasilije Kačavenda, osim duhovnog blagoslova, i novčano motivirao srpske vojnike prije njihovih zločinačkih pohoda, više su nego dovoljan razlog za analizu ratnog angažmana zvorničko-tuzlanskog vladike. Kačavenda je, naime, jedini pravoslavni svećenik sa činom generala, koji mu je svojedobno dodijelio predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović, premda nije poznato koje su njegove vojne zasluge.
Bože oprosti, zgriješio sam
FRANCA KOSA ĆE U PRITVORU ISPOVJEDITI BEOGRADSKI NADBISKUP STANISLAV HOČEVAR
Nakon više od godinu dana koliko se nalazi u pritvoru Suda BiH (od lipnja 2010.), slovenskog državljanina Franca Kosa ovog će tjedna po prvi put posjetiti netko od njegovih sunarodnjaka. Za razliku od službenika Veleposlanstva Slovenije u Sarajevu koji do sada nisu imali nikakvih službenih kontakata sa svojim državljaninom Kosom, tog će bivšeg vojnika Vojske Republike Srpske, Armije BiH i HVO-a ispovjediti nadbiskup beogradski monsinjor Stanislav Hočevar. Nadbiskup Hočevar, inače, u Sarajevo dolazi u četvrtak, 20. listopada, kao gost jubilarne Skupštine dječije ambasade, na poziv Kosovog odvjetnika Duška Tomića.