Teslić - Komušina: Lokalna samouprava kao rješenje

Svojim krojačkim škarama Savu su prešli i pojedinci, koji već godinama uporno ponavljaju teze o »dijeljiteljima BiH«, o dogovoru, prodaji, izdaji i sličnim konstruktima koji koriste znanim lobijima za regionalne podjele, u prvom redu unutar hrvatskog naroda. I upravo te dežurne kadije »djeljiteljima« BiH, u prvom redu dvojac Ivo Banac (RH) i Anton Bebler (SLO), sada kroje nekakve bh regije, kao da je to njihova očevina. Inače, autor ovog teksta kantonizaciju, federalizaciju i slične procese ni u kom slučaju ne smatra “dijeljenjem”, samo ukazuje na licemjerje “vanjskih eksperata”.

Osim tih lobista (običnim googlanjem možete pronaći podatke, sa čijim institutima navedeni dvojac aktivno surađuje), koji sa BiH nemaju nikakve veze, u javnu raspravu o samoj reorganizaciji, kako FBiH tako i kompletne BiH uključio se širok profil organizacija i pojedinaca, od raznih NVO i akademskih zajednica, do novinara, pa i svećenika. Na pisanje ovih redova upravo me potaknuo prijedlog jednog svećenika. Naime, fra Mirko Filipović, župnik župe Plehan u širu javnost plasirao je ideju koja već duže vrijeme kruži internetskim forumima, a po nekim mojim saznanjima i unutar četiri zida nekih političkih stranaka. U javnosti od njih za sad ni »a«.

Ta ideja koju je predstavio na nedavnom okruglom stolu vezanom za status Bosanske Posavine jest formiranje novih lokalnih zajednica, a fra Filipović je konkretno naveo mogućnost formiranja općine na području povratničkih derventskih sela na istočnom dijelu sadašnje općine Derventa koja bi se zvala Plehan. S obzirom da je prijedlog potpuno legitiman i u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi RS i zakonom o Teritorialnoj organizaciji tog entiteta, nema nikakvih prepreka da se o njemu, i sličnim prijedlozima ne otvori i šira javna rasprava. Slične iniciative već postoje i za neka područja u FBiH (Vareš-Kraljeva Sutjeska, Soli-Tuzla) A gdje smo u svemu tome mi?

Kontinuitet zasebnosti Komušine

Vratimo se na kratko u prošlost… Prostori koje nazivamo Komušinom od 13. stoljeća i  Banovine Usore imaju poseban status. Kao župa ali i kao skup naseljenih mjesta, Komušanski kraj bio je posebno važan faktor u dolini Usore, uz još dva veća središta, Tešanj i Doboj. Važnost nije izgubio ni dolaskom Otomanskih okupatora, što više, postao je katolička oaza i jedna od najvećih župa od Save do Neuma. Prvi veliki udarac doživljava 1686. godine, kada se sa tog područja u strahu od turske osvete u »Prekosavlje« povlači preko 5.000 Hrvata katolika pod vodstvom fra Jure Turbića, zajedno sa austrijskim vojskovođom Eugenom Savojskim. Komušanski kraj se polako oporavalja od velikog demografskog udarca tek dolaskom Austro-Ugarske vlasti, kada ponovno dobija na značaju, izgrađuju se objekti poput škole, pošte, probijaju se novi komunikacijski pravci, a čitav prostor povezan je i uskotračnom željeznicom. Tek desetak godina nakon dolaska austro-ugarske vlasti, primat u srednjem toku Usore Komušini oduzima novo i planski sagrađeno industrijsko mjesto – Teslić.

Svoj zasebni status Komušina održava i nakon odlaska A-O, a zanimljivo je da čak i nakon 2. sv. rata jugoslavenske vlasti iz mjesnog odbora Komušina (1948.) formiraju općinu Komušina (1953.) koja je obuhvaćala naseljena mjesta D. Komušina, Dubrave, G. Komušina, G. Vrućica, Kamenica, Radešići, Rajševa, Slatina, Studenci. No, u godinama koje sljede ukidaju se općine nekadašnjeg Kotara Teslić i sve se objedinjavaju u jedinstvenu općinu čije granice se 80% pokrivaju sa današnjim granicama te općine. Hrvatski faktor tako polako gubi na značaju,  utopljen u ogromnoj općini sa većinski srpskim stanovništvom.

Ratna zbivanja u BiH 90-ih, među prvima potresaju i te prostore. Uskoro se izabrani hrvatski predstavnici u lokalnim vlastima odlučuju formirati zajednice, koje bi zaštitile interese naroda gdje god je to moguće. U nastavku ratnog razdoblja na slobodnim prostorima zbog organizacije obrane i normalizacije civilnog života formirana je Općina Teslić-Komušina, koja ne prestaje djelovati ni nakon vojnog zaposjedanja tih prostora od strane VRS. Zasebnu samoupravu na tim prostorima nudili su i neki mirovni planovi, počevši od revidiranog Wance-Ovena, preko plana europskih moćnika tzv. Kontakt grupe i Washingtonskog sporazuma, no Daytonska linija na kraju je ipak povučena »na Dubravi«. Sve nakon toga nam je dobro poznato.

Protiv protuargumenata

Kao što sam naveo u uvodu, formiranje općina potpuno je legitiman proces i u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi RS i zakonom o Teritorialnoj organizaciji tog entiteta, a europska praksa i norme smatraju lokalnu samoupravu i određenje lokalne zajednice kao temelj demokracije.  No, ipak, to ne znači da bi tu ideju svi sa radošću prigrlili. Najizgledniji protuargumenti po mom mišljenju bili bi – (ne)brojnost, presjecanje komunikacije Teslić-Blatnica, izostavljanje objekata od važnosti za šire područje Teslića (crpna stanica vodovoda), nedostatna infrastruktura i pitanje ekonomske održivosti.

S obzirom na iskustva i pozitivne primjere i prakse iz drugih europskih zemalja kao i iz same BiH, svi protuargumenti se mogu bez većih problema pobijati.

Argument brojnost populacije ne drži vodu, s obzirom da na čitavom području BiH vrvi općina koje imaju manje stanovnika (relevantan je broj prijavljenih glasača, s obzirom da oni odlučuju na izborima i referendumu). Primjerice općina Trnovo ima svega 1300 osoba u izbornom imeniku, Petrovac 1007, a da ne spominjemo seoske općine poput općine Istočni Drvar tj. sela Potoci (339), općine Istočni Mostar tj. selo Zijemlje (215) ili pak općine Kupres RS – Novo Selo, koja broji 403 osobe u izbornom  imeniku. Školski primjer formiranja manje općine zbog interesa lokalnog stanovništva je slovenska općina Hodoš – Hodos Község, koja broji svega 356 stanovnika (popis 2002.), a formirana je kako bi mađarska manjina u Sloveniji dobila svoju prvu i jedinu samoupravnu lokalnu jedinicu – općinu. Ujedno je to i općina u Sloveniji gdje je osim nacionalne posebnosti, jedina općina sa većinom vjernika protestanske vjeroispovjesti. Sve u duhu očuvanja raznolikosti i bogatstva jedne nacionalne, vjerske i jezične manjine u Sloveniji. (Kao dodatak – 50% švicarskih općina broji do 1000 stanovnika).

Argument o presjecanju cestovnog pravca ne drži vodu s obzirom da imamo 30-ak primjera u BiH gdje od jednog do drugog mjesta iz općine A prelaziš preko općine B. Dobar primjer je magistrala Doboj – Teslić. Vozeći tim pravcem promjenite dva entiteta i pet općina – Doboj, Doboj Jug, Usora, Tešanj, Teslić. S obzirom da općinske granice nisu međa, ograda ili Kineski zid, ovaj argument je potpuno banalan. Zanimljiv je primjer općine Trnovo (RS) koja čak ni teritorialno nije povezana (prekida je teritorij općine Goražde). Nepovezana je primjerice i Posavska Županija. Školski primjer i lekciju iz demokracije ovog puta pak pronalazimo u Republici Hrvatskoj. Unatoč tome da mjesta čak ni teritorialno nisu povezana (diskontinuitet), formirana je općina Šodolovci, kako bi lokalno srpsko stanovništvo bilo okupljeno u zajedničkoj općini. Na dva dijela Šodolovce i ostala sela pak presjeca teritorij općine Ernestinovo. Sličnih primjera ima na desetke u Švicarskoj kako na općinskim tako i na kantonalnim razinama, a na pojam diskontinuiteta možemo naići i u mini državicama poput Luksemburga.

Pitanje infrastrukture i objekata od važnosti pak ne treba ni otvarati, s obzirom da su normalne prakse sudjelovanja više općina u komunalnim radovima i projektima (zajedničke javne službe, korištenje istih objekata, kapaciteta itd.)

 Zbog čega ZA zasebnu lokalnu samoupravu?

Svima je jasno da je hrvatskom političkom faktoru u granicama općine Teslić potpuno ukinuto pravo na pluralizam. Za jednog samog vjećnika potrebno bi bilo okupiti sve stranke sa hrvatskim predznakom za jedan stol, što se na prošlogodišnjim izborima pokazalo kao nemoguća misija. Druga varianta dobiti 1/30 političke snage u općini Teslić jest podređivanje jednoj od stranaka sa srpskim predznakom. Treće opcije nema. I ta snaga 1/30? I kad je imamo, nemamo toliko koliko zaslužujemo. Sa zasebnom lokalnom samoupravom konačno bi dobili pravo izglasati predstavnike koji bi (valjda?) brinuli za naše ceste, puteve, šume, vodu. Jer kako moj kolega jednom napisa: “Ragrađena livada – svačija ispaša.” S druge strane, na kartu bi vratili ime Komušina, a time vjerojatno i barem još stotinjak povratnika koji se njime diče. Već samom simbolikom općine vratili bi samopouzdanje Hrvatu toga kraja. Kraja u kojem je obnovljenih više stambenih objekata nego duž cijelog puta od Save do Johovca. Kraja koji od svog naroda nije zaboravljen, samo što taj narod nema nikakvog poltičkog utjecaja na svom vlastitom gruntu. Potencialnom općinom, svako korištenje prirodnih resursa, njihova sječa i eksplantacija punila bi proračun koji bi radio i gradio u tim istim naseljima odakle su resursi izvučeni. Svaki turist koji bi na štandu povodom Velike Gospe il Dana Mladih katolika kupio suvenir, dio potrošenog bi posredno uložio u općinski proračun iz kojeg bi sanirali prekopane i zarasle puteve, obnvili javne ustanove, brinuli za okoliš…

Interes Komušine zbog svega navedenog nije samo interes Komušanaca (koji bi se doduše i sami trebali malo trgnuti i društveno-politički aktivirati). Trebao bi biti sveopći hrvatski interes, zaštita jednog duhovnog epicentra, gdje upravo teče milijunski projekt izgradnje svetišta, jednog od najznačajnijih, ne samo za BiH, nego i katoličku Europu. Trebao bi biti i interes entiteta RS, čiji lideri širokogrudno pozivaju Hrvate na povratak. Prihvaćanje potencialne općine kroz skupštinske procedure bio bi veliki pomak naprijed, ali i opravdanje navodnih socialdemokratskih, europskih i multi-kulti nazora tih lidera. Isto tako, formiranje općine bila bi protuutega prostorima Drvara, Grahova i Glamoča u HBŽ. Interes bi trebao biti i strankama sa hrvatskim predznakom, koje bi se na taj način oprale raznih epiteta koji se nameću zbog »nebrige« o nekim Hrvatima. Nadam se da će se u buduće barem deklarativno netko sjetiti i te zemlje i tih ljudi. Kada se vrti priča o RS, obično čujemo dvije regionalne odrednice vezane za Hrvate – »banjalučka regija« i češće onu »Bosanska Posavina«. Vrijeme je da se konačno čuje i za taj kompaktan prostor na kojem je živjelo 2x više Hrvata nego primjerice u općinama Kupres i Kreševo. Vrijeme je da se čuje i za Hrvate komušanskog kraja, Hrvate koji su utkali svoj dio i u Žepču i Lašvanskoj dolini, kao i u Hercegovini i Zapadnoj Bosni. Vrijeme je da im se konačno nečim uzvrati.

preuzeto s hb.org