Nitko slobodnouman više nije siguran smije li se papu uopće kritički komentirati, ipak je to papa, i kako je krenulo to bi kod nas uskoro mogao biti verbalni delikt. Brojni su oni koji su razočarani nastupom pape u Sarajevu, ali šute kako ne bi stradali u stampedu obožavatelja i politikanta.
Par dana iza posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini, objektivna analiza korskih izjava zaljubljenika u papu dokazuje očevidno glroificiranje. Zato što je na dan papinog posjeta sunce kao dukat sjalo, neki od svećenika su rekli: To je poklon od Boga. Da je nekim slučajem padala kiša, onda bi rekli: To su Božje suze kojima opominje sve nas u ovoj napaćenoj zemlji. Za nepovjerovat - zato što je papa u poluluk pognut naprijed - valjda zbog svakodnevnog nošenja teškog pastirskog križa - ovih dana neki stručni psihić čak je i to protumačio kao u svijetu još neviđenu poniznost i skromnost velikana?! Moja pokojna baka Marta bila je toliko pognuta da je u hodu nosom dodirivala zemlju i njušila tartufe pa se pitam zar ona po tom kriteriju nije bila još skromnija i poniznija od pape?! Okreni, obrni, zavrti - kako god uzeli - kad želiš nešto uljepšati, onda u to ime možeš upregnuti čak i s neba padajuće sjekire.
Multikulturaši konvertirali na papu
Masovnom ushićenju papom „spontano“ su podlegle i šire mase, a ne samo po službenoj dužnosti pripadnici klera, politike i politikantstva. Naime, kad mediji o nekom budućem događaju tjednima prije sračunato u superlativima pišu, onda sve to dobije isti efekat kao i promidžbeni članci uoči koncerta poradi prodaje što većeg broja ulaznica neke pop-rock zvijezde. Tako napravljen umjetni delirij na samom koncertu dovede u ekstazu čak i onu publiku koja nikad ne sluša glazbu tog pjevača, niti kod kuće posjeduje makar jedan njegov CD. Na isti način papinom posjetu udostojili su se, ushićeno i samopromidžbeno, nazočiti čak i pripadnici nepapinskih naroda kojima je do papine poslanice koliko i do lanjskog snijega. Prije nego li papa u povratku sleti u Rim opet će oni nastaviti po staroj unitarističkoj, centralističkoj i secesionističkoj navici.
Jedan dio "obožavatelja" iz reda nepapinskog stada obratili su se papi tek kako bi mu nahvalili neke svoje svete pape. Tako je aktualni reis a.s. papi napisao otvoreno pismo u kojem do nebesa hvali humanost i dobrotu osvajača sultana El Fatiha koji je u ISIL-ovoskom pohodu na Vatikan prevarom odsjekao glavu zadnjem kralju u BiH. Spomenuo je i blagodati vjerskih sloboda u okupacijsko-sužanjskoj Ahdnami, nakon koje je u BiH do temelja srušeno pestotinjak srednjovjekovnih katoličkih crkava i samostana. Njemu se pridružio i jedna njegov imam a.s. uputivši papi otvoreno pismo s veličanjem panislamističke karikature od turskog predsjednika Erdogana, koji je ujedno lider svih sunitskih muslimana na Balkanu.
Poradi propagande o „dobrom Bošnji“ predatori jednonacionalne multikulture na stadionu Koševo slikali su povezanu nanu Raziju koja je klicala papi jer ga više navodno voli nego li hodže pa se može pretpostaviti kako nedjeljom redovito ide na svetu misu. Ne znamo jesu li Sarajlije papi poklonile maketu crkve sv. Ante Padovanskog u Bihaću na koju su Ahdnamaši naslonili minaret i pretvorili je u džamiju, baš kao i u primjerima drugih petstotinjak srednjovjekovnih katoličkih crkava u BiH.
Na žalost, najveću korist od papinog posjeta imaju ugnjetavači Hrvata koji su svjetski šampioni u prodaji tzv. tolerancije i multikulture, ali samo pred uključenim kamerama i svjetskim facama. Dok dobronamjere političare iz Hrvatske primitivno marškaju kući, i prijete udaranjem po prstima, isti ti velikobosanski i velikobošnjački farizeji s jednakim žarom ljigavo se ulizuju moćnim svjetskim veličinama kojima prodaju vruću toleranciju u papiru za ponijeti kući. Kad posjet prođe, po svojem ustaljenom običaju, farizeji nastave dalje s ugnjetavanjem.
Jeruzalem od multikulture jedne nacije
Papine ekumensko-vjerske poruke su standardno uopćene, univerzalne i vrijede za sve višenacionalne i višekofesionalne zemlje bremenite problemima. Tu se nema što zamjerit, ali zbog izlizanosti od silnog kurtoaznog ponavljanja, nema se čemu ni divit. Samo zbog već stotinama puta izrecitiranog ekumenskog stiha, naš inače prezauzeti papa, nije morao potegnuti na put čak u srednjevjekovno udaljenu BiH. Ionako istu tu poruku svake nedjelje čujemo s njegovog balkona u Vatikanu. Šteta velikog organizacijskog truda i uzalud potrošenog novca.
Ono malo što je rekao o politici komotno možemo nazvati površno jalovim. Zauvijek će faliti njegove poruke o stvarnom stanju u ovoj zemlji punoj suspregnute agresivnosti i otvorene mržnje.
Iako je papa prvenstveno katolički vjerski poglavar, ne smijemo zaboraviti da je on ujedno i državnik države Vatikan pa ipak njegove političke poruke izrečene u Sarajevu nisu na razini odvažnog državnika. Sračunato izrečene na način da se svide jednonacionalnoj i jednovjerskoj multikulturi Sarajeva, umjesto da se vodio istinom bez obzira koliko je ona u BiH ružna, papa je sve izrečeno rekao tako da ništa konkretno ne kaže. Zar papa nije upućen da je iz BiH nestalo skoro 50% njegovih katolika Hrvata? Kad u jednoj državi nestane polovica jednog konstutivnog naroda, i o tome se šuti, kako to drukčije nazvati nego li prešućenim genocidom?! Kardinal Vinko Puljić i banjalučki biskup Komarica tvrde da su papu detaljno inforimirali o završnoj fazi nestanaka katolika Hrvata u BiH pa se normalan čovjek pita, nije li šutnja poradi „viših interesa“ također sudjelovanje u zločinu?!
Što znači unaprjeđenje u multietnički i multikonfesionalni Jeruzalem baš onog centra u kojem je zločin nad Hrvatima u BiH planiran, naređen, proveden i još se provodi - ako ne otvorena podrška državi koja poradi hegemonizma jednog naroda, i secesije drugog, sustavno i kontinuirano uništava svoj treći konstitutivan narod?
To što je papa žmireći rekao za Sarajevo da je "Jeruzalem" nagrada je Sarajevu za uspješno proveden kulturocid i etnocid nad nebošnjacima i nemuslimanima vidljiv na svakom kutu, u svakoj ulici, javnim poduzećima, TV institucijama, i sl.. Po toj logici, ako ćemo s prozora višekatnice brojati tornjeve crkava i džamija, onda je Jeruzalem i sarajevska blizankinja Banja Luka, dok – vidi čuda - to nisu svi oni veći gradići na Balkanu koji su stvarno multikulturalna središta kao npr. Orašje i Mostar?!
Nakon posjete pape tolerancija u bh „Jeruzalemu“ pokazala je svoje pravo ekstremističko lice na zadnjoj nogometnoj utakmici reprezentacija BiH i Izraela u kojem se, vidi paradoksa, nalazi stvarno multikulti Jerzualem. Dobre Bošnje bosanske i dobri Bosanci bošnjački, zaštićeni brojnim nasmijanim sarajevskim policajcima, masovno su klicali Hitleru, gazili i palili izraelsku zastavu i uz mlataranje nacističkim simbolima uzvikivali – Ubij Židova! Cijeli stadion u Zenici zviždao je izraelskoj himni uz povike Palestina.
Isus je čudesno hodao po vodi a papa po crvenom tepihu
Na susretu pape i političara neki od njih nisu se udostojili čak ni kurtoaznim pljeskom pozdraviti njegov govor. Ostali su kao duduk ukočeni s poluosmijehom koji normalni ljudi imaju tek kad ih stisnu tijesne cipele. Nije ni čudo. Čak i zakukuljene papine poruke o stradanjima upirale su prstom u njihov kalifat i Republiku u kojima je ubijeno i protjerano preko 90% Hrvata!
Danas u Posavini, umjesto pšenice i kukuruza, najzastupljenija poljoprivredna kultura je korov i visoka trava jer su vlasnici zemlje protjerani i nema je tko obrađivati. Ionako se plugom ne može zaorati, a da na površinu ne izlete ljudske kosti. Baš kao i u hrvatskim mjestima u središnjoj Bosni i Uskoplju koja su u ratu okupirali bošnjačka vlast i vojska. Umjesto Hrvata u njihovim devastiranim kućama izraslo je visoko drveće čija krošnja je zamijenila porušene krovove. Ovako nakaradno sklepana dvodjelna Bosna i Hercegovina je slučajna država i najveća masovna grobnica hrvatskog naroda u čitavoj njegovoj povijesti. Zar počinjeno zlo nije dovoljan razlog zbog kojeg bi jedan takav autoritet kao što je papa morao adekvatno i konkretno reagirati?
Zašto je papa pri posjetu Bliskom Istoku mogao otvoreno govoriti o nestanku tamošnjih kršćana i zločinima nad njima, ili o pravu Palestinaca na svoju državu, dok se na drugoj strani ni rječju nije osvrnuo na nestajanje Hrvata katolika u BiH, njihovo legitimno pravo na vlastitu teritorijalnu jedinicu i institucionalnu ravnopravnost kao jedini garant opstojnosti?! Isus je po cijenu vlastitog života uvijek jasno i glasno bio na strani ugroženih pa je za očekivati isto i od njegovog ovozemaljskog namjesnika u liku pape.
Višestoljetna ženska crna odjeća
Zapamtio sam pokojnu majku koja je cijeli život nosila crninnu u kojoj je i umrla. Ovdje u BiH, na braniku kršćanstva i papinskog carstva, crna odjeća već je stoljećima jedina odjevna nošnja na ožalošćenim Hrvaticama katolkinjama čije su muževe, sinove, braću, očeve i djedove ubijali svi mogući zlotvori koji su se smjenjivali jedan za drugim. Prvo su ih stoljećima ubijali Turci, zatim crveni komunistički fašisti, četničke i muslimanskobošnjačke ubojice, a danas bošnjačko-bosansko institucionalno nasilje uzurpirane države potpomognuto moćnim dijelom međunarodne zajednice.
Kad su katolici Hrvati u Bosni i Hercegovini čuli za posjet pape Franje, povjerovali su kako dolazi ponajviše zbog njih - svojih vjernika – i njihove zaštite. Uzalud. Crnina je i daje ostala najčešća hrvatska odjevna boja. Papa je Hrvate katoliko spomenuo tek uzgred kao kad u ogromnom loncu punom graha pliva samo jedan komadić suhog rebra, tek da bi se jelo moglo nazvati grah sa suhim rebrima.
Papini papagaji
Sve one slatkorječive koji tvrde da nakon papinog posjeta ovdje nikad više neće ništa biti isto kao prije, a pri tomu misle na bogomdane pozitivne promjene, njih je već dan kasnije demantirala surova realnost. U BiH je sve isto kao jučer ili se već promijenilo na još lošije, kao npr. raspad koalicijske vlasti u Federaciji BiH zbog velikih apetita velikobošnjačke i velkobosanske hegemonističke politike. I dalje ova nasilna država ima dva privilegirana naroda i jedan obespravljeni u nestajanju.
Nakon što je Ivan Pavao II 1997. bio prvi papa u posjetu BiH, među Hrvatima katolicima isti nerealni optimizam frcao je posvuda kao drveno iverje. I što se promijenilo nabolje?! Ništa! U nedostatku konkretnih političkih poruka sad se sveznalice natječu tko će više i bolje tumačiti sve ono što papa nije rekao a oni „pouzdano“ znaju što je mislio?! Iako u ovom tamnom vilajetu ni jedna svjetiljka ne može svijetlit ispada kako je u sarajevskoj tami vidljivo tko što misli ali ne i tko što čini.
Superman u bijelom
Samim tim što se rimski Superman u bijelom smilovao doći među Hrvate, njima bi vlastiti nestanak morao biti bezbolan i milost Božja. Nema svaki narod toliku sreću da mu u manje od dvadeset godina čak tri puta u posjet dođe adapter za bezbolni nestanak. Dugo pamćenje potvrđuje: Kroz čitavu povijest Papistan je Hrvatima u BiH bio i ostao tek razvikana mitska pomoć, i tu papa Franjo nije iznimka već ustaljeno pravilo.
Revijalno - eskurzijski posjet pape dokazuje da je najveća katolička religijska institucija mišlju, djelom, rječju i propustom amputirala glavnu poveznicu s vjernicima i pravdom. Turistička atrakcija od crnog i bijelog dima ne može više sakrit svoju secesiju od temljnih kršćanskih vrijednosti. U suprotnom Vatikan ne bi mogao tolerirati nasilnu politiku međunarodno-domaćih aktera koju u BiH na svojoj koži Hrvati osjećaju kao tešku nepravdu. Današnje kozmetičke promjene jezuitskog generala, isto kao i djelovanje njegovih prethodnika, ništa bitno neće promijeniti. On je samo strojovođa zastarjelog vlaka koji putuje davno zacrtanom rutom.
Naš dragi papa morao bi znati - umjesto u malom Ford Focusu provozati se u velikom Mercedesu, BMW-u ili Audiju manji je grijeh, i počinjena šteta, nego li štunja na uštrb istine o ugroženima koji su se ufali u njegovu pomoć kao u zadnju slamku spasa. Zasad se Hrvati u BiH spašavaju tako što jedan po jedan preko Save, Une i Biokova zauvijek odlaze iz svoje domovine iako u sadašnju nepodnošljivu situaciju nisu dospjeli jer su bili kukavice u obrambenom ratu već zato što su ucjenama prevareni za zelenim stolom. Ako ništa drugo, čak i najlošiji ishod po Hrvate ima u sebi i jedno dobro - Za razliku od Vatikana Hrvati u BiH samo sebe nose na duši.
Za utjehu ostaje nam jedna pozitivna činjenica: Hrvatima u BiH veće pape od samog pape su etični hrvatski europarlamentarci koji se jedini ne libe reći istinu i javno obznaniti adresu s koje zlo dolazi.
Na kraju je ostala jedna dilema: Je li papa došao u Sarajevo zbog ugroženih katolika Hrvata ili su Hrvati masovno došli u Sarajevo zbog pape?!
Oprosti nam pape ove istinite riči, možda ih nećeš razumit, jer Tvoj život pape na naše živote ne sliči.
Filip Antunović