Proljetni susret HŠL svećenika u župi Gospe Fatimske

U ugodnom prostoru župnog doma našli smo se nas šestorica svećenika: Tomislav Ćorluka (predsjednik naše Hrvatske schönstattske obitelji), Ivan Ravlić (voditelj HŠL svećenika) te  Stjepan Starešina, Veselko Župarić, Mirko Brlić i Vladimir Mikrut. Bilo je nazočno i nešto malo vjernika laika.

Nakon uvodnog pozdrava našeg Voditelja Ivana Ravlića po običaju uslijedilo je jedno predavanje sa vrlo praktičnim razmišljanjima za naše Schönstattsko poslanje. Izlaganje je imao  vlč. Mirko Brlić, župnik župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu kod Dugog Sela koji je u svojem predavanju iznio:   

    „Neka mi bude po riječi tvojoj“ Marija postaje ruka Božjeg milosrđa, kaže otac Kentenich. Schönstattska duhovnost na osobit način ističe ljubav prema Majci Božjoj. Ako nju ljubimo, ako našu djecu i mlade potičemo na to, smijemo se sa sigurnošću nadati da ćemo umrijeti u stanju milosti. Tako postajemo „oruđe, motike“ poput Marije. Ona je naša pomoćnica, izabire nas za svoje oruđe, bira nas takve kakvi jesmo. Motika zna udariti i u kamenito tlo, susreće se sa poteškoćama. Pa nije to kraj svijeta, ne treba se predati, nego dopustiti da nas Marija preoblikuje, pretvara u plodno tlo. Ne trebamo se uspoređivati s drugima, jer nas je Bog stvorio kao originale. Lijepa slika: majka pripravlja kolač, djeca dođu pomoći majci, ali od njih više štete nego koristi, suze… , ali oni će postati vrsni majstori kuhinje. Slično se tako postavlja i pravi otac. Očito: potrebno je vježbanje, trud, pa će biti i rasta… Misliti: što Marija želi od nas ulagati u milosni kapital. Ona nam daje primjer. Brižno je promatrala događanje na svadbi u Kani i na njezinu riječ Isus čini prvo čudo pomažući siromašnim mladencima. U običnom životu imati milosrđa za druge, a ovo ne mora biti ništa izvanredno, nego sasvim običnim djelima ljubavi u čemu nam je Marija najčvršći orijentir. Sadašnje geslo u pokretu Schönstatta  je „Kraljice, šalji nas od srca do srca“. Vapimo: Marijo, šalji nas tim putom. Tako uključujemo i brigu o duhovnim zvanjima. Kao „schönstattovci“ koristimo ponuđene prilike posjetom našim kapelicama Triput-divne Majke ne dolazeći onamo praznih ruku, nego obogaćujemo milosni kapital. Isto tako odlazeći iz tih svetište ruke su nam ispunjene milostima ne samo za sebe… Sve su to sredstva našeg posvećenja i ne samo za sebe, nego i za druge i za čitav svijet. Tu su i naši mjesečni susreti  kao i naši susreti s Majkom u našim kućnim svetištima. Majka treba našu molitvu i žrtvu. Ona treba nas, a mi nju. Majko, ništa bez tebe, ništa bez nas!“ rekao je vlč. Brlić.

Slijedila je sveta misa u crkvi uz nazočnost iznenađujući lijepog broja vjernika, a predvodio ju je vlč. Ravlić. U propovijedi je naglasak bio također na aktualnoj temi pod naslovom: KAKO ŽIVJETI GODINU MILOSRĐA.
U propovijedi Ravlić je istakao: „Godina Milosrđa je po mnogočemu dobro prihvaćena u vjerničkom narodu. Je li to što je malo milosrđa u ovom naraštaju ili zbog toga što trebamo milosrđe izgrađivati u sebi i oko sebe. Milosrđe je nutarnje raspoloženje čovjeka, način djelovanja i uspostave odnosa koji se usvajaju nasljedovanjem Krista. Iščitavamo je iz Isusovih prispodoba o dvojici dužnika i nepoštenom vjerovniku, o milosrdnom Samaritancu, o izgubljenoj ovci, drahmi.

„Izgubljeni“ bivaju ljubljeni više od onih koji se osjećaju spašenima. Tu vidimo kako pravednost ustupa mjesto milosrđu, a ljudska logika očekivanog daje prednost nepredvidivosti Božje mudrosti. Milosrđe uvijek iznenađuje. Samo današnji čovjek to ne primjećuje, jer je daleko od milosrđa   U ovoj godini naglašen je sakramenat pomirenja. „Božje je ime milosrđe“ naslov je najnovije Papine knjige. Nije to ništa novo. Svijet  je prije mnogo godina obišla Rembrandtova slika Milosrdnog oca. Prispodoba o milosrdnom Samaritancu ponovljena je bezbroj puta. Godina milosrđa donosi nešto što je vlastito jubilejskim godinama, a to je oprost.

Vrijeme praštanja milosno je vrijeme…

Mnoge bolesti nastale su zbog nepraštanja ni sebi ni drugima… Prigoda je da se sjetimo i svojih pokojnih, da molimo za sebe i za njih, da u obiteljima sredimo nesređene račune i oprostimo jedni drugima, pa i pokojnima. U utjelovljenom Sinu Božjem utjelovljeno je milosrđe. Bog se uvijek pokazuje bogat milosrđem. Bog ide tako daleko da želi doći do grešnika bez obzira koliko se od njega udaljio. Trebamo moliti za sve ohole, naduta srca, osobito za one koji nisu svjesni da su takvi: da ih takne Božje milosrđe kako bi to uvidjeli i na pravi se put vratili. Razmišljajući o djelima milosrđa probudit će se naša savjest koja je često uspavana“ kazao je vlč. Ravlić. Poslije sv. mise objedom nas je ugostio velikodušni domaćin fra Vjenceslav za što mu od srca zahvaljujemo.

Jesenski susret je predložen za 17.10.2016. u župni bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu.
                                                                                             Vlado Mikrut, svćenik u miru
                                                                                          Ivan Ravlić, župnik u Pos. Mahali