Ples, nošnja i glazbeni instrumenti Bosanske Posavine

Kad se čuju zvuci od šargije,
poigrat će tko igrao nije!
Mlado staro prema kolu kreće,
i u kolu igraju od sreće.

A još kakva tad’ bude milina,
kad zasvira tu i violina,
igra mlado, a igra i strao,
veseli se cijela Posavina!

Još u kolu, kad se nošnje nose,
Posavljaci sa tim’ se ponose!
Cure, žene a i mlade snaše,
nose nošnje one stare naše,
što su nekad nosili nam stari,
posve iste kao onda stvari.

Pa se sve to prenosi na mlade,
da ostane i neka se znade!
Odakle smo i kojeg smo roda,
potječemo od naroda svoga!

Kad se kolo uhvati igrati,
po svijetu će odmah svi saznati,
da igraju kolo mili sine,
djeca naše ravne Posavine!

Ali kolo nikad pravo nije,
bez zvukova šargije i violine!
Šargija i violina poznati su svima,
To se u Posavini svira od davnina!

A izvorna je muzika
za Posavce, ponos a i dika,
izašla je iz naroda svoga
od Brčkoga pa sve do Broda.

I Dervente i Odžaka,
voli slušat kuća svaka,
dalje Šamac i Modriča,
i tamo je ista priča!

Iz gradova svih ti skupa,
izniklo je dosta grupa!
Izvornjake što pjevaju,
i mladi ih slušat znaju.

Pa po svijetu čuti vole,
kad pjevaju Mara i Lole!

A dva brata naše dike,
Kraljevi su te muzike.
Što pjevaju mila majko,
Braća naša Ilija i Marko.

To su naši stari suveniri,
izvorna se pjesma svuda širi!
Prenose je širom svijeta,
Svud se igra, svuda pjeva.

Pa po pjesmi i običaju,
usvijetu nas ljudi znaju.
Izvornjaci naši mili,
veseli nam uvijek bili.

Gdje god ima našeg slavlja,
nek se vaša pjesma javlja,
i očuva mili sine,
izvor naše Posavine!

A ja zovem stare, mlade,
da doprinos svatko dade!

Pjesmama iz rodnog kraja,
pričom naših običaja.
Nošnjama i sve što znate,
treba prenijeti i na mlade!

Stihovi: Mijo Vidaković