Grupa hodočasnika uglavnom grkokatolika i nešto manje rimokatolika uputili smo se autobusom nas oko 50-ak od 28.travnja do 2. svibnja 2016. godine. Krenuli smo iz Sl. Broda u sitne jutarnje sate i put je trajao oko 14 sati u dužini oko 1000 km. Putovalo se preko Mađarske u Zapadnu Ukrajinu u grad Lavov, koji je bio glavna destinacija. To je najslobodniji dio, već sjeverozapadno se ratuje, pa put i nije preporučljiv.
Kao i Rim, Lavov je smješten na sedam brda, okružen šumama u dolini rijeke Politve preko koje danas ide betonska ploča i ona je potpuno prekrivena, za turiste ne vidljiva. Iz nje se širio smrad i prljavština pa je tako prekrivena u 19. stoljeću što je velika šteta učinjena gradu. Osnivač Lavova je Kralj Danilo 1256. godine. Lavov zauzima jako dobar strateški položaj sa prekrasnom prirodnom okolinom. Jednom prolazeći ovim krajem, dobrostojeći knez Haličko-Volinskog kneževstva. Danilo Halički stao je na ovom mjestu i odlučio ostati tu zauvijek.
To lijepo opisuje kroničar Lavova Bartolomej Zemorovič ovako je opisao ovaj događaj: „Ugledavši na samome kraju svojih granica pogodno strateško mjesto uzvišeno na brdu, zaštićenu u dolini kao vijencem šumovitu dolinu, on je istog trena naredio na ovom mjestu izgraditi utvrdu te prenijeti svoju kneževsku rezidenciju“. Jačajući svoj ugled, knez Danilo je 1248. godine oženio svoga sina Leva sa princezom Konstancijom, kćerkom Ugarskog kralja Bele IV.
On im daruje ovo mjesto, koje u čast svoga sina naziva Ljvovom. Konstancija je bila katolkinja i često je tugovala za svojom domovinom i vjerom. Lev je tada odlučio darovati svojoj ženi katoličku crkvu Ivana Krstitelja, koja je sagrađena u romanskom stilu. U 70-tim godinama 13.stoljeća ukrajinski knez Lav Danilovič, sin spomenutog kneza, prenio je upravu svoje razvijene države iz Haliča u Lavov koji se posebno razvija u 19-tom stoljeću. Država se prostirala od Visle do Crnog mora.
Nakon graničnog prelaza u Ukrajinu dolazi se u zakarpatje ili Veliku Ukrajinu. Prvi grad do kojeg smo došli je Mukačevo. Novac službeni u Ukrajini je grivnja (1 EU je 28 grivnja), cijena goriva se kreće od 16-18 grivnja (0,50 centi). Uz grad Nikolajev vezana je tradicija odakle potječu tkzv. „bijeli Hrvati“. Ta veza porijekla Hrvata duboko živi i sve više ova veza dolazi do izražaja. Poljička republika je nastanjena Ukrajincima. Ukrajina se odcijepila od SSSR-a 1991. godine, ali SSSR nije napustio Ukrajinu. Lavov je najveći grad Zap. Ukrajine, ima oko 1,000.000 stanovnika, a grad je osnovan 1256. godine po povijesnim zapisima.
Lavovska oblast ima oko 2,000.000 stanovnika i velika je kao RH. Objedinili su dva kraljevstva: Galicijsko i Habidsko. Tu se izmijenila Mađarska i Poljska vladavina, a 1772. godine Lavov pripada Austriji, zato se Lavov vrlo brzo razvija posebno u I. i II. svjetskom ratu. Cijeli centar Lavova uvršten je u svjetsku baštinu za zaštitu. Ovo je drugi grad u Europi poslije Beča koji je dobio tramvaj.
Trapnicki trg na kojem je rkt. crkva dokaz je da su rimokatolici bili do II. svjetskog rata najbrojniji u Ukrajini, a dana su neznatna manjina. Mnoge rimokatoličke crkve su poslije 1991. godine prešle u ruke grkokatoličke crkve, pretvorene u muzeje, arhive i drugo, pa i s razlogom jer se broj rimokatolika naglo počeo smanjivati preseljenjem u Poljsku, a dio grkokatolika se iz Poljske preselio u Ukrajinu. Tako se zbog nekih rimokatoličkih crkvi danas u Ukrajini vodi i sudski proces da se vrate u krilo rimokatoličke crkve.
Po mojem razmišljanju šanse za ovu mogućnost su minimalne. Grkokatolika u Ukrajina ima oko 10%, pravoslavnih oko 40% i rimokatolika oko 3%, i ima i ostalih Židova, ateista, Armenaca i drugih vjerskih zajednica.
Današnja katedrala u Lavovu odiše duhom gotike i razdoblja koja su slijedila nakon nje a koje svoje korijene ima u srednjem vijeku. God. 1360. ukazom Kazimira II. na mjesto pravoslavne crkve Uznesenja Presv. Bogorodice, koja se tu nalazila u vrijeme kneževe Ukrajine, postavljen je kamen temeljac buduće glavne katoličke crkve.
Građevinom je upravljao lavovski majstor Načko po projektu Petra Štehera. Gradnja hrama trajala je više od 100 godina 1360.-1481. i još uvijek se smatra nedovršenom građevinom. Nije bilo dovoljno novca, jer je građena isključivo prilozima vjernika. Katedrala je dobila mnoge građevinske stilove što je u skladu s vremenom koja su nadolazila. Današnji izgled dobila je u 18-tom stoljeću kad je dobila i svoj barokni izgled. Na njoj su ostala do danas zazidana vrata koja su u znak protesta okupacija Austrije zazidali demonstranti. U Lavovu danas ima 4 katoličke župe s otprilike 20-ak rimokatoličkih svećenika koji obnašaju razne dužnosti.
Ima više grkokatoličkih bogoslovija: Lavov, Irvan, Frankivsk, Ternopil, Drohobeč, Kijev i Uzhorod i bazilijanci imaju također svoju bogosloviju. Grkokatolici imaju peko 500 bogoslova u svim bogoslovijama. Na području Ukrajine imaju mnogi Zamaki koji su podizani za obranu od tuđina i neprijatelja, a u kojima su i stanovali kneževi i bogate obitelji. U jednome od njih rodio se Jan Sobjetski.
Da se odmah primijetiti da su sela u pravom smislu sa ruralnim življem u kojima živi onaj siromašnji čovjek i nižeg standarda a u gradu poput Lavova žive bogatiji sloj ljudi. Lavov je grad europskog nivoa, i lijepog standarda, a još boljeg urbanističkog plana. Ljudi na selu su siromašni, uglavnom se bave stočarstvom i poljoprivredom. Još se u pojedinim mjestima zemlja obrađuje na primitivan način.
Prosječna plaća u Ukrajini je oko 110 EU, tako da se može ručati za 2-3 EU i to dosta lijep ručak. Artikli su relativno jeftini. Robe ima ali joj je slab promet i kupovna moć. Na ulicama u večernjim satima nema korzo-šetnje, osobe se mogu takoreći izbrojati. Osjeća se strah i nepovjerenje, vjerojatno je to još odraz boljševičkog i komunističkog utjeravanja straha u osobe i ostavština razvijene špijunaže ljudi i osoba.
Jedni u druge još nemaju povjerenja, boje se špijunaže.
Ivan Ravlić, župnik u Pos. Mahali.