ZAŠTO VJERUJEM U POSAVSKE LJUDE
Pročitam tekstove o novoj autocesti preko posavske grude i sjetim se što do veže posavske ljude. (Tomislav Ivčić: Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude...) Pa se vratim u proljeće 1993. Sa srpskog koridora tuku po Orašju i Domaljevcu, „svim sredstvima”. Moj prijatelj, danas pokojni, Mato Krajinović iz Bosanskog Šamca, samo otvori prozor na staroj „jeti” i nastavi voziti. „Onu tvoju granatu nećeš čuti, samo će te udariti”, kroz zube procijedi i nastavi voziti ka Domaljevcu. „Dobro jer moramo na tu crtu baš?” pitam ga, a on šeretski odgovori kako i ne idemo na prvu crtu nego u tiskaru po knjige.