Nevolja je sudbina dodijeljena svim ljudima, težak jaram sinovima ljudskim,
od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kada se vrate majci svega živog.Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga.
Od onoga koji sjedi na prijestolu slavom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu; od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeću - sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir,
strah od smrti, svađe i borba.
I kad počiva na svojoj postelji, san mu noćni samo izmjenjuje brige: tek što je legao,
a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao.
I kad se probudi u času izbavljenja, čudi se svojem ispraznomu strahu.
Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima-prijeti smrt i krv, i boj i mač, nesreće, glad, patnja, kuga.
Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo.
Sve što je iz zemlje u zemlju se vraća, i što je iz vode došlo u more odlazi.
Sirah 40, 1-11.