Lijepa li si, mom si srcu draga, Posavino rodna grudo mila...
U tebi nas porodila mati, u tebi se rodiše Hrvati...
Volim ljude, pjesmu, kolo i šargiju, običaje lijepe.
Tvoja sela i gradove, sve ulice i sokake tvoje.
Plodna polja, brda, šume i voćnjake rodne.
Čuti zvono sa crkvenog tornja, i nedjeljne mise.
Rodno selo, moj Pećniku mili uzdižeš se i prkosiš svima.
U tebi nas porodila mati, u tebi se rodiše Hrvati.
Rađat majko bojala se nisi, sinovima i kćerima, ponosila se ti si.
Učila ih kak' treba živjeti i susjede svoje poštivati.
Pećničanko majko mila, djecu svoju ti si odgojila.
Učila ih Bogu se molit, redovno ih u crkvu vodila.
Naši preci crkvu sagradili, i svetom Alojziji posvetili.
Naša zemlja krvlju natopljena, mnogi za nju život svoj dadoše.
Selo kuće...opljačkaše, popališe naše i mještane protjeraše.
Mili Bože, što im mi skrivismo, samo zato što Hrvati mi smo.
Ljubit bližnjeg, vjera nas učila, živjet sretno sa susjedom svojim.
Opraštati majka odgojila, selo moje, ponosim se ja imenom tvojim.
Posavina i Pećnik pjeva, i kad ih bol savlada, sve nemani do danas nadvlada.
Sveti Alojzije, ti se moli za nas, čuvaj nam Posavinu i Pećnik od propasti danas...
Za Posavinu piše Anto Aničić