Jednom je jedan govornik započeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi. Pitao je: “Tko želi ovu novčanicu?” Svi su podigli ruke. Nastavio je: “Ovih ću 50 eura dati nekome od vas, ali najprije ću još nešto napraviti.”
Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao: “Želite li je još uvijek?” Sve su ruke bile i dalje u zraku. Zatim je nastavio: “A kad ovo napravim?” Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod. Podigao je novčanicu; bila je zgužvana i skroz prljava.
“Dobro, tko je od vas želi sada?” upitao je. Ruke su još uvijek bile podignute. Onda je rekao: ”Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu veoma dragocjenu lekciju. Što god da sam napravio s ovom novčanicom, vi ste je željeli i dalje, jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrijednosti. U svakom je trenutku vrijedila 50 eura!”
Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo kao zgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života. Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa. Bez obzira što vam se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi, vi nikada nećete izgubiti na vrijednosti. Bili prljavi ili čisti, izgužvani ili ispeglani, vi ste i dalje neprocijenjivi za sve one, koji vas vole više od ičega na svijetu. Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo, već prema onome što jesmo. Vi ste nešto posebno, ne zaboravite to!
Preneseno s fejsbuka pater Stjepana Ivana Horvat, misionara Krvi Kristove