Dok liberalistički dušebrižnici sa Zapada, muslimani iz srednjeistočnog Zaljeva, pa i oni diljem svijeta, upućuju Europi opake žaoke zbog navodne besćutnosti prema migrantima iz Srije i Iraqa, istovremeno islamske države na Srednjem Istoku - osim Libanona, Jordana i Turske koja ne prima alevite, jezdie, kršćane i Kurde - nisu primile ni jednog izbjeglicu.
Najbogatije zemlje svijeta Saudijska Arabija, Oman, Bahrein, Katar, UA Emirati i još neke druge države Srednjeg Istoka, ponašaju se nezainteresirano kao da se radi o izbjeglicama s Marsa a ne muslimanima iz susjednih zemalja. To je ta dobrota i milosrđe izvornog selafijskog Islama koji u navedenim državam nije samo vjera već i politički, pravni i ideološki temelj.
S obzirom da slike govore više od tisuću riječi slijedi prikaz ogromnog kompleksa brojnih šatora u Saudijskoj Arabiji koji stoje prazni umjesto da su spasili tisuće izbjeglica.
Saudijska Arabija u gradu Mini ima 100.000 šatora u koje se bez guranja može smjestiti preko tir milijuna ljudi. Kompletan grad čine šatori s pripadajućom infrastrukturom koju inače imaju milijunski gradovi. Kao što se na slici vidi, svi šatori su elektrificirani i klimatizirani. Svih 100.000 visokokvalitetnih šatora zjape prazni jer su tijekom cijele godine tek pet dana popunjeni hodočasnicima za vrijeme hadža u osam kilometara udaljenoj Meki.
Tvrdnja Saudijske Arabije da je 2011. godine primila pola milijuna izbjeglica pokazala se kao laž. Udruge i aktivisti za ljudska prava dokazali su da je riječ o sirijskim radnicima koji su došli prije početka rata. To je isto kao da je Njemačka za vrijeme rata u ex YU, sve radnike s tog prostora u svojoj zemlji prikazala izbjeglicama iako su godinama prije rata imali legalnu radnu dozvolu i boravak.
Čitav ovaj ogromni grad-šator smješten je na površini od 20 km2, i 360 dana u godini je sablasno prazan s apsurdnim troškovima za održavanje. Poput svakog drugog grada premrežen je asfaltiranim cestama i ulicama.
Unutrašnjost šatora je veličine 8 x 8 metara. Na ovoj slici je čak osamnaest osoba u unutrašnjosti, i sigurno izvan kadra ima još mjesta, tako da ne bi bilo tijesno ni jednoj većoj obitelj s duplo manje članova.
Svi šatori su međusobno povezani popločanim stazama s noćnom rasvjetom i opremljeni vodom, kuhinjom, kupatilom, vrećama i kantama za smeće. Odvoz smeća je organiziran.
Na svakih pedesetak metara postavljeni su razglasi preko kojih se vjernicima prenose molitve, što je idealno i za brzo i efikasno obavještavanje u slučaju nekakve opasnosti ili nekog važnog priopćenja.
Široke ceste s više traka za automobile i kamione izgrađene su tako da povezuju sporedne ulice između šatorskih "kvartova", i noću su osvijetljene uličnom rasvjetom. Time je obezbjeđen brz dolazak hitne pomoći, policije, vatrogasaca, prehrane, i druge logisitike. Unutar kvartova su popločane pješačke staze kojima je u izvanrednim situacijama moguće proći i automobilom.
Zračna luka je udaljena 70-ak kilometara.
Grad-šator je opremljen brojnim ambulantama, vatrogasnim centrima i džamijama. Određeni broj šatora lako se može preinačiti u škole i trgovine. Ima dovoljno mjesta i za sportsko-rekreacijske sadržaje. Sirijiskim izbjeglicama je sve na dohvat ruke ali Saudijska Arabija kaže "lā", što je na našem jeziku "ne"!
Mogu li islamske vjerske vođe, vjernici, političari i intelektualci objasniti nama nemuslimanima kakva je razlika za njih i Allaha između muslimana hodočasnika i muslimana ratnih izbjeglica, zbog koje ovi drugi nisu zaslužili naći prenoćište u šatorima blizu svetog mjesta?! Kakav je to Islam kojeg prakticiraju kad u njemu nema ljubavi, milosrđa i pomoći za braću i sestre u vjeri i nevolji? Kad su već besćutni prema svojoj braći muslimanima što bi od njih mogli tek očekivati u nevolju zapali nemuslimani u susjedstvu ili kršćani iz Europe?! U kojoj pobožnosti je nestala savjest muslimanske zajednice diljem svijeta?!
Je li ima još neki Islam osim ovog pohlepnog i uskogrudnog, ili ga nema pa su od njega ugroženi muslimani prisiljeni tražiti spas čak na drugom kontinentu među kršćanima?!
Kada neku državu pogodi prirodna katastrofa zapadnokršćanski svijet šalje humanitarnu pomoć i ljudstvom pomaže bez obzira na vjersku, nacionalnu i rasnu pripadnost, ali nikad ne možemo ući u trag pomoći od strane islamskih država.
Bogate zemlje Srednjeg Istoga ne interesira nesreća nemuslimana kao npr. tsunami u Japanu ili nedavni katastrofalni zemljotres u Nepalu. Ne treba se čuditi kad nisu spremni pomoći ni svojim muslimanima u susjedstvu.
Najveći vjerski autoriteti srednjoistočnih muslimanskih država u svojim pozlaćenim dvorcima nisu se sjetili u ime Allaha izdati fetvu, i svoje bogate države i vjernike podsjetiti na Kuran po kojem je dužnost svakog muslima pomoći ugorženima. Te fraze citiraju samo kad se deklarativno distanciraju od zločina islamskih terorista. U pet godina sirijsko- iračkog rata makar je petnaestak milijuna muslimana za vrijeme hadža koristilo šatore pa ipak, iako tako blizu Bogu, nisu se sjetili dići glas za braću ugroženu ratom i omogućavanje pristupa šatorima. Kakav je to hadž, od koga, i kojem Bogu?!
Nije li na muslimane pala tama? Nije li ovo početak kraja Islama? S visokih minareta čuju se glasovi sitih i bogatih dok su obični sirijski i irački muslimani, kršćani, jezidi, aveliti i Kurdi, u susjedstvu zaboravljeni i ostavljeni na milost i nemilost neposrednih i posrednih ubojica.
Potpuno prazni šatorski grad Mina noću sija kao Las Vegas čime se ne dokazuje bogastvo već odsustvo humanosti kojom se kiti tzv. izvorni Islam. Saudijska Arabija ne želi primiti izbjeglice ali se ovih dana službeno ponudila izgraditi 200 džamija za pola milijuna muslimana migranata koliko ih se očekuju u Njemačkoj. Nakon izgradnje 200 džamija slijedi izvoz 200 vehabitskih imama. Isto važi i za druge eurpske države. Za islamizaciju Europe imaju srce i novac.
Integracija Europe u Islam
Što panislamisti žele postići s muslimanskim migrantima u Europi pojasnio je truski predsjednik Erdogan povodom izglasavanja zakona o integraciji stranaca u Njemačkoj. Tim povodom je prije par godina posjetio Njemačku i muslimanima u toj zemlji i Europi zabranio integraciju svojevrsnom fetvom:
“Ne dozvolite da od vas naprave nešto drugo. Džamije su naše vojarne, minareti naša koplja, kupole su kacige, a vjernici naša vojska”???!!! Erdoganovu definiciju hegemonije političkog Islama praktično primjenjuju sve islamske države. Ne, integraciji muslimana u Eurpi - Da, islamizaciji Europe.
Nakon svega navedenog jesu li Europljani krivi što se opravdano plaše organizirane invazije muslimana koji su u tuđim državama već dokazali da umjesto integriranja domicilnoj većini nemeću ono zlo od kojeg su i sami pobjegli. Je li islamske veličine odbijaju sirijske i iračke izbjeglice jer se muslimani ne mogu tako uspješno integrirati u njihove islamske države kao u kršćansku Europu drukčije vjere i kulture?!
Spremnost i spobnost većine muslimanskih migranata na integriraciju u vrijednosti Europe na svojoj koži su ovih dana osjetile dvije francuske feministkinje u Parizu. Došle su na skup odavno doseljenih i učenih muslimana, a iz dvorane su iznesene doslovce prebijene jer su istakle parolu - Žene ne žele biti potčinjene. Možda za odavno useljene muslimane nisu dovoljno feminizirane i liberalne?!
Na kraju, smijemo li priupitati - tko to kršćanima i Europljanima drži moralne pridike o besćutnosti i ljudskim pravima?!{jathumbnail off}
Filip Antunović