U nedjelju 28. Listopada i 30 nedjelju kroz godinu u župnoj crkvi u Garevcu, pod pučkom svetom misom u 11,00 sati naša župa je proslavila Dane kruha i zahvalu za plodove zemlje. Dan kruha i plodovi zemlje obilježava se tijekom mjeseca listopada, kao zahvala na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao vjernici i kao pojedinci bili podareni.
U ime zahvalnosti Bogu za podarenu ljetinu svetu misu je predvodio garevački župnik vlč. Anto Stjepanović, a svetoj Misi je nazočio veći broj vjernika koji su za blagdan Svih svetih došli u svoj zavičaj.
Župnik Anto je nadahnuto propovijedao, a njegovu propovijed donosimo u cijelosti:
Kako naučiti razgovarati s Bogom u tihu, povjerljivu razgovoru?
Ponekad se pitam nije li misaona molitva tako odbojna katolicima samo zato što taj naziv zvuči zastrašujuće ezoterično. On nam u misli priziva sliku čovjeka koji, zatvorenih očiju i s rukama na sljepoočnicama, po sobi pomiče predmete od njega udaljene šest metara. Riječ je, međutim, o nečemu daleko skromnijem i domaćega ugođaja. Sveta Terezija Avilska misaonu je molitvu sažeto opisala kao "ništa drugo nego povjerljiv razgovor između prijatelja; ona podrazumijeva odvajanje vremena da bismo često bili s onim za kojega znamo da nas ljubi". U nekom je smislu svaka molitva "misaona molitva", budući da bi naše misli trebale biti potpuno obuzete molitvom koju molimo, bilo da je riječ o misi, krunici, devetnici ili nečem drugom.
Sveti Ivan Damaščanski samu je molitvu definirao kao "uzdizanje misli Gospodinu". Postoji, međutim, vrsta molitve koja naglašava naše misaone sposobnosti iznad svih ostalih, uzdizanjem razuma prema Bogu u tihu, povjerljivu razgovoru.
Upravo je to ono što kršćanska predaja naziva misaonom molitvom. Mi stječemo "misao Kristovu" (1 Kor 2,16) tako što provodimo vrijeme u njegovu društvu, u tihu, povjerljivu razgovoru.
Ovo nam je poznato iz iskustva. Na sve nas utječu naši prijatelji, naši učitelji, naši roditelji; a znamo da je taj utjecaj općenito veći što više vremena provodimo s dotičnom osobom u tihu, povjerljivu razgovoru. Međutim, vremenom ćemo naučiti da tih razgovor nije nešto što se samo od sebe dogodi, barem ne tako često.
Naši su životi prepuni obveza i bučni, tako da je takav razgovor ponekad potrebno unaprijed isplanirati i pobrinuti se da do njega stvarno i dođe. Isto je potrebno i želimo li porazgovarati s Bogom. Baš kao i u braku ili prijateljstvu, takav je razgovor nužan za međusobno povjerenje. Trebamo odvojiti vrijeme za misaonu molitvu.
Nije valjda da ne možete odvojiti pola sata? Sveti Franjo Saleški je rekao da ako smo prezaposleni da bismo molili pola sata, onda trebamo moliti cijeli sat! Brojni duhovni pisci ističu da je dvadeset minuta dnevno krajnji minimum koji trebamo posvetiti misaonoj molitvi. Nekoliko minuta je potrebno samo da bismo pokrenuli razgovor.
Potrebno je također neko vrijeme provesti u prijemljivu stavu, osluškivati" ne bismo li u svojoj duši čuli Božju riječ.
Za nas bi bilo dobro da pronađemo vrijeme i mjesto na kojem to možemo napraviti dobro. Neki se najbolje osjećaju u rano jutro, prije nego što nastupe dnevne obveze. Drugi se ne osjećaju svojima sve do popodneva.
Jedino ćete vi znati koje je vrijeme za vas najbolje za razgovor s Bogom. Najbolje je mjesto pred svetimhranilištem u crkvi.
Međutim, ako ne možete ići tamo, trebali biste težiti da pronađete barem neko tiho mjesto na kojem vam nitko ne će smetati. (Isključite svoj mobitel.)
Najbolji način na koji ćete započeti s molitvom jest "čin Božje prisutnosti", kratka molitva obraćanja Bogu i priznavanja njegove prisutnosti: "Gospodine moj i Bože moj, čvrsto vjerujem da si ovdje, da me vidiš i da me čuješ." Ovo je način na koji ćemo ga, takoreći, "pogledati u oči". To će nam olakšati ostatak razgovora i učiniti ga ugodnijim .O čemu bismo trebali razgovarati s Bogom? S njim možemo razgovarati o svemu. O našemu danu. O našim prijateljima. O članovima naše obitelji djeci, roditeljima, supružnicima. Razmišljajte o svakom od njih i izrazite svoju zabrinutost Bogu. Molite ga da im se dogode dobre stvari. Pitajte ga što možete učiniti kako biste im služili bolje.
Naša misaona molitva ne bi trebala biti vrijeme kad ćemo Bogu na brzinu iznijeti naše namjere. Ono što trebamo učiniti kroz molitvu jest iznijeti Bogu naše brige i s njim porazgovarati o njima. Trebamo također naučiti sjesti i slušati.
U odgoju djece roditelji ih od malena uče da se zahvale na svakom daru, pa tako smo i mi vjernici danas zahvalni dragom Bogu koji nam je podario rodnu i berićetnu godinu.
Nakon mise rado smo nastavili druženje uz razgledavanje onoga što su naše majke, bake, očevi i djedovi proizveli na svojim rodnim vrtovima, njivama i poljima. Imalo se doista što vidjeti. Sve ono što je bilo izloženo djelo je i rad ruku naših povratnika. S ponosom su mi pokazivali kome pripada koji proizvod, jer je svaki za sebe imao posebno značenje.
Poslije toga se nastavilo druženje u župnoj dvorani uz kolače i kavu. Bilo nas je preko 30 osoba.
Bila mi je izuzetna čast što sam taj dan mogao biti u Garevcu i nazočiti ovoj proslavi i blagoslovu Dana kruha i zahvale za plodove zemlje.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak