Samo dva dana prije smo objavili članak s naslovom „Svijetli primjer rada MZ Garevac“, u kojem smo opisali kako je naša MZ svijetli primjer da se i s malo može učiniti dosta, ako se uloži trud, znanje, ideje i želja. Uz put smo zamolili Garevljane da ih pomognu svojim donacijama jer njih nitko ne spominje i ne traži za njih financijsku pomoć, a svi radovi koji su vezani za selo su na njihovim plećima. Oni su oni koji misle na selo, oni čiste i uređuju Garevac, bankine pored ceste, potkresavaju međe i uređuju garevačko groblje.
Veliki su to izdaci a malo ih se tko se od nas sjeti! Stoga dragi Garevljani, mi iz uredništva ovog portala vas molimo da ih financijski podržite, da podržite njihov rad, trud i muku, a ujedno vam i garantiramo da će oni svaki vaš uloženi Franak, Euro, Kunu ili KM kroz svoj rad opravdati.
Danas nakon dva dana nam stižu još bolje, još ljepše i još veselije i vrjednije vijesti i to upravo iz Garevca, u kojem bi se reklo da nema posebnih događanja i zbivanja, a upravo je dokazano da ih ima i te kako vrijednih.
I ovaj puta nam se javila MZ Garevac, javila i svojim radom pokazala da oni ne stoje skrštenih ruku i ne čekaju da im padne nešto s neba, oni rade, i misle na svoje selo i žele da ono bude kako njima koji tamo žive tako i nama jedno od najljepših u regiji. Ono to zaslužuje, ono to jest i bit će!
Ovaj put su nas neizmjerno razveseli viješću da se radovi na ogradi oko groblja privode kraju. Nekada nismo mogli ni novu boju nanijeti na postojeću ogradu koja je propadala od lošeg vremena i korozije jer se nije imalo sredstava a ni volje, a danas? Danas se završava i najduži dio ograde a to jest od glavne ceste do Ronđoševe kapelice.
Još jedna velika investicija i još jedan rad se privodi kraju za što možemo zahvaliti samo našoj vrijednoj i neumornoj MZ Garevac koja je to od početka tvrdila i kojoj je cilj bio da se i taj dio posla završi.
Prošle godine se nije moglo ići dalje, nije bilo sredstava, nema ih ni danas, ali MZ Garevac svjesno ulazi u kredit za kojeg se nada kako će ga razumom svojih Garevljana uskoro odužiti.
Privatno poduzeće MP Iz Miloševca je svoje obećanje ispunilo i ograda je postavljena i to dosta prija zamišljenog roka. Cilj je bio da se ograda postavi do blagdana Svih Svetih. No, ipak danas skoro dva mjeseca prija montaža je urađena tako da se više domaće životinje i zvijeri neće kretati po grobovima naših predaka.
Dragi Garevljani što reći na sve ovo, kako se zahvaliti onima koji vole i cijene svoje, koji se grčevito bore kako bi selo i život u njemu bio dostojan čovjeka dvadeset i prvog stoljeća.
Mi im možemo reći samo hvala, ali to nije dovoljno, od hvale se ne živi. Za ovo je potreban novac, a novac i ovozemaljska blaga nas znaju vrlo često i obmanuti, a posebno one koji su otišli i ne žive više tu ne znajući da se užurbano zna pojaviti bol u grudima, tuga i čežnja za svojim narodom, vjerom i zemljom.
Ako smo morali otići i otišli smo trbuhom za kruhom, srce i duša bi trebali ostati tu, u voljenoj Posavini.
Mi i naša generacija ne smijemo dozvoliti da Posavina izumire i da obitelj kao osnovna ćelija zdrave sredine nestaje, a sve radi blagostanja, stečenog na neki lagani način tamo negdje i pokušaju da se time nadomjestiti čežnja za domovinom i svojim narodom.
Zato našim ljudima danas nije lako ni ovdje ni u tuđini, napuštaju voljenu zemlju, mukom natjerani da bi novac prihvatili kao jedini životni cilj, sredstvo i potrebu. Jer kažu bez njega se ne može, a s duhovnim bolestima koje su nam nanijeli možemo.
Teško je živjeti tijelom tamo, a dušom ovdje.
Po meni to nije moguće, i za sada sam sklon tako da vjerujem. Zasigurno ne trajno. Jer genetski nas duše predaka sprečavaju, ako ne naša savjest.
Jer ako biljku ili životinju pomjerite s njenog prirodnog staništa, ona tuguje i vene, pa kako ne bi i posavski čovjek.
Danas nam jedino internet i društvene mreže olakšavaju te i slične tegobe, jer samo tako se virtualno može živjeti zajedno sa svojima.
Dakle, dragi Garevljani, rado bismo pisali i o drugim vrijednim akcijama koje su stale još prošle godine i o kojima se više ne priča a to su: obnova spomenika na Stanušića ledini, izgradnji spomen parka na Masovnoj grobnici kao i obnovi crkvenog krova.
Međutim o njima ne možemo pisati jer je obnova crkvenog krova to sve zaustavila, a o njoj se već duže od godinu dana ništa ne priča.
Iz gore napisanog mislim da smo i ovaj puta bili jasni i konkretni u svom izlaganju, a na vama je da odlučite. Odlučite po svojoj savjesti koga i na koji način pomagati, a red bi bio pomoći one koji nemaju, a puno toga za nas i naše mjesto urade.
06.9.2021.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak