Kako sam osobno imala turbulentan život s raznim fazama koje svi mi manje ili više prolazimo, odlučila sam neka svoja iskustva kao što su: kako se prilagoditi i ostati normalan i svoj prenijeti kao priču, jer vrijeme je radikalnih novogodišnjih podvlačenja crta kada svi poželimo i obećamo si da ćemo promijeniti nešto i onda zaboravimo ili nam nije jasan put kako to činiti. Možda vam cijenjeni čitatelji pripomognem sa ovim savjetima.
Ne gubimo vrijeme zamarajući se stvarima koje ne možemo promijeniti već promijenimo stvari koje možemo...
Eh da sam bila mudrija, slušala i poslušala starije i naravno mudrije oko sebe, više literature pročitala, možda bi mi bilo jednostavnije i lakše živjeti samoj u poodmaklim godinama. Kada zađemo u neke godine, brinemo se prvenstveno o zdravlju, psihi, ljepoti i životu, jer naš život nije stao, samo je malo drugačiji, nadalje želimo uživati u svakom mogućem trenutku, baviti se hobijima i raditi bez obzira na godine. Razmišljajući o svim događanjima proteklog vremena, shvaćam da sam mogla biti depresivna, tjeskobna zbog svih tih minulih godina koje nisu uvijek bile ugodne, ovisno o životnoj fazi, a posebno koje stižu sve brže i onoga što možda donose. Zapravo, generacijski se ništa puno ne mijenja, zakoni prirode svoje donose. Uvijek je roditelj roditelj, dijete dijete, dok se međusobni odnosi i druženja razlikuju od obitelji do obitelji.
Sada, kada sam sama, razmišljam o potpuno drugim temama, jer napokon sam pronašla vremena samo za sebe. Na kraju i početku, uvijek se čovjek nađe u situaciji da je sam, bez obzira na dobnu granicu koju ima. Sva moja usmjerenja i teme su o dostojanstvenom životu i kako postići balans. Nisam se odrekla svoga malenog svemira, to je moja krhka sičušna obitelj koju čine moja djeca, nadam se proširenju iste.
Svakodnevne rutine se mijenjaju od faze do faze života. Bitno je imati rutinu, lakše funkcioniram. Ali uvijek, baš uvijek vrijede neka nepisana pravila, na koja se sada osvrćem. Olakšajmo si život, komunikaciju, misli, pojednostavnimo sve, budimo pozitivni prvo sebi, pomislimo i mislimo na dostojanstveno starenje, zato i trebamo promijeniti stavove, priznati i sama sebi reći – ja to ne mogu kao ranije, imati samopouzdanje, širiti veze, razmišljati o ljepoti, i to ne samo kako kažemo oufit nego unutrašnjoj, imati svoj prepoznatljiv životni stil. Vrlo lako je doći do rezultata, promišljam kako se razlikujem od svojih prijateljica a opet sve se isprepliće i nijansirano je.
Uvijek treba imati na umu, da je samo jedan život
Svaka sitnica koja me je radovala, ne raduje baš uvijek i sada, zato trebamo nastojati ostati pozitivne i gledati na dobro u svakom životnom iskustvu. Imati na umu da se život događa sada i ovdje i zato se trebamo koncentrirati na ono što se događa. Prema tome, živimo svaki dan punim plućima jer nikad ne znamo što nam slijedeći tren se može dogoditi...život se može promijeniti za čas...
Zato jednostavno imajmo svoju osobnost i ne izgarajmo za savršenstvom, nekom je nešto savršeno, poimanja i kriteriji su različiti.
Kroz život imamo niz faza i svaka od njih je posebna a može biti i čarobna na neki način. Imati uvijek na umu da se niti jedne koja dolazi i nastupa ne trebamo se unaprijed plašiti. Bit ću debela i salasta, imat ću bore, koža mi se objesila, kosa je sa previše sijedih i ispada, vrat se smežurao, stopala su se iskrivila.... to su samo neki od ženskih strahova, a sve se to lijepo može zamaskirati, kozmetika, odjeća, malo vježbe, prehrana.
Važno je živjeti trenutak, sada imam uvijek na umu da je život prekratak i neću se brinuti što sve se može dogoditi ili će biti, živim sada. Sve više i sve češće izlazim van u prirodu, često pod pauzom posla odem u park, na klupu. Pronašla sam svoje nove hobije koji me okupiraju a posebno kad mi je teško. Čvrsto sam odlučila i tako sve prilagođavam jer ja Živim za danas.
Pomirila sam se s činjenicom, htjela ili ne, da galopirajući nastupaju promjene koje se događaju tijelu i umu tijekom starenja, nisam više razigrano dijete, postala sam bolno iskreni prije svega sebi. Stanem pred ogledalo i vidim sve ono što mi nije na ponos, ali uz korekcije prije svega uma, se umirim.
Dugo mi je trebalo, ali mi je uspjelo, ne živim od uspomena, njih sam smjestila gdje im je mjesto. Radim na nečemu drugome, što je jako važno i pametnije, a to je da ne budem dosadna svojoj okolici, biti dosadan znači i sve manje sugovornika. Dobro treba promatrati svoje sugovornike kako reagiraju dok pričate. Kolutanje očima znači odmah stop sa temom. Pokušavam biti informirana, radi sebe prije svega, sa velikom lepezom i nadasve širokog spektra znanja. Ne moram biti vrhunska na svakom polju ali bar biti aktualan sugovornik na mnogima. Nema ništa neugodnije kada si u društvu i ne sudjeluješ u temi razgovora jer ne znaš ništa i nemaš svoj stav.
Godine prolaze, bez obzira na sve naše strahove, zato - živimo!
Razmislila sam što mi je prioritet, oduvijek sam jednostavna, skromna, uvijek štedljiva, provodim vrijeme u šetnjama, družim se, vježbam u skladu mogućnosti, učim neprekidno, čitam, putujem,.. bilo gdje bilo kad, u sklopu svojih trenutnih mogućnosti, svaka promjena je dobro došla. Nikad nisam propustila mogućnost i priliku da budem inspirirana. Sa svojom gazdaricom ili stanodavkom gledam redovno sapunicu, inspirirali me odnosi među likovima, baš za ovaj tekst. Gledam filmove zahvaljujući svome djetetu koje mi je snimilo na externi disk, slušam lokalni radio na mobitelu, a vrlo često promatram prolaznike i šetače... nikad ne zna što će me nadahnuti za neki novi hobi i kreaciju.
Svako ima svoju povijest, da ne kažem prošlost
Proteklih godinu dana sam intenzivno razmišljala o svom minulom vremenu i životu, prisjetila sam se što me je činilo sretnom, zapisivala. Svaka takva dogodovština mi je pripomogla, pronašla sam svoj životni stil, ono sam što jesam, i kako mi kaže prijateljica sjajim vlastitom svjetlošću.
Živim sada, u sadašnjosti, kakva je doista, svjesno svaki trenutak koristim za sebe, nisam sebična i ne nosim traume, smeće i otpad sa sobom kroz dalji, preostali život. Živim sa strašću i to na način da budem sretnija i zadovoljnija. Zato obraćam pažnju na jednostavne stvari u životu i ništa previše ne kompliciram. Moto koji me pogurava i pomiče uvijek kad se zamislim i zastanem je -Živim za sadašnjost - a najbolje tek dolazi.
Ponekada, da ne kažem redovno, nije pametno dati svoju ljubav otvoreno i bezuvjetno, ali volim i poštujem na način na koji bih htjeli da me se voli i poštuje. Za svoje dobro sam svu svoju ljutnju pustila, nema svrhe, izjeda samo i unijela sam zahvalnosti i radosti u svoj život. Trudim se i ne idem na spavanje ljuta, ogorčena, jadna, bijesna..... uvjerila sam se da teško zaspim i izmuče me snovi. Ne gubim vrijeme zamarajući se stvarima koje ne mogu promijeniti već mijenjam ono što mogu. Mijenjam sebe u svim segmentima, na svim poljima, mogu reći da sam sama sebi hobi. Istražujem svoje mogućnosti, snagu, kreativnost, radujem se svakoj stvari ma koliko malena bila.
Danas sam u rano jutro prije posla dobila topli kroasan s marmeladom. Došla sam prerano na autobusni stanicu i kako puše jaka bura, zamolila sam mladog gospodina koji je zastao ako me može povesti do slijeće postaje gdje su češći autobusi. Pitao me kamo ću, kažem u koji dio grada idem i on me doveze do ureda, pokloni mi kroasan. A naša tema razgovora za vrijeme vožnje je bio kamion i popravci. Sad neka mi netko kaže da ne treba imati osnovna znanja na svaku temu, da ne treba biti duhovit, nasmijan i zahvalan.
Za Posavinu.org piše Lily Laum