Od voća se može živjeti poručuje obitelj Jose Živković iz Matića

Slobodan sam kazati da je riječ o obitelji koja se ne boji  života,  koja u Bogu nalazi mir i radost u duši bez obzira na sve životne probleme i tegobe koje se čovjeku događaju za vrijeme njegova života.
Sjećaju se kako nije bilo lako poslijeratno vrijeme Domovinskog rata. Svugdje je bila neimaština, nema zaposlenja, a ako ga i dobiješ malo si plaćen. Mladi bračni par koji se uzeo iz ljubavi morao je kroz svakodnevni teški fizički rad graditi i osnovati obitelj te podizati i školovati djecu. Krenuli iz ničega, ali  su vjerovali da se zajedničkim životom i radom može ići naprijed. I uspjeli su.

Radili su od jutra do sutra, i žuljevitim i vrijednim Posavskim rukama obrađivali i do 400 duluma zemlje na kojoj su uzgajali pšenicu, soju i kukuruz i s tim kulturama tovili i po 30 svinja u svojim svinjcima.

Dakle riječ je o obitelji Živković: Joso (53), Ana (49) te  djeca: Daniel (27),  Đurđica (24),  Matej (19) i najmlađa  kćerka Marija (13).

Danas ova obitelj obrađuje dosta manje zemlje i  usjeve koristi samo za osobne potrebe kao prehranu domaćih životinja i slično, ali se već 13 godina bave voćarstvom o čemu vam ovaj puta želimo posebno pisati.

Tako su „Voćnjak Matići – Joso Živković i njihovi proizvodi  postali na daleko poznati jer su se Živkovići od davne 2007. godine počeli baviti uzgojem jabuka i zasadili su 5000 stabala na 1,8 hektara površine. No za vrijednu Posavsku obitelj to nije bio kraj. Nakon 5 godina  su proširili uzgoj voća te su na drugi voćnjak zasadili još 3000 stabala na površini od 1,1 hektara zemljišta tako da sada imaju ukupno 8 000 stabala jabuka i par stotina stabala krušaka.

Sorte jabuka u voćnjaku

Uglavnom se bave poznatim sortama jabuka u svojim voćnjacima a to su:
Idared
Fuji
Granny Smith
Zlatni delišes (Golden delicious)
Gala
Delbar
Jonagold

Od krušaka posjeduju široko poznatu „Viljamovku“ Williams sortu i kažu tko je jedan put oproba ponovo sepo nju vraća.

S vremenom su morali zaštiti voćnjak od tuče te su uz pomoć državnih poticaja i kredita, postavili i protugradne mreže, a onda su u 2015. godini započeli gradnju vlastite hladnjače koju su do 2017. godine zbog nedostatka novčanih sredstava mogli koristiti samo kao skladište.

A onda 2017. godine dolazi do velikog preokreta kada Bog poziva  jednog od sinova Mateja Živković da se prijavi na edukativni ciklus poljoprivrednog projekta „Iuvenes Fructus“ u Kornici  kojeg je pokrenuo „Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II“.

I tako je Matej osim stečenog znanja dobio i novčani poticaj s kojim su konačno završili već započetu hladnjaču. Izgradnjom hladnjače dobili su i svojevrsnu neovisnost o prodaji sirovine. Što znači da svoje jabuke više nisu bili prinuđeni prodavati po jako niskim cijenama koje im kao i u svim drugim kulturama nameću otkupljivači na veliko.

2017. godine počeli su s preradom vlastitih jabuka u sokove i ocat, a samo godinu dana poslije krenuli su i s preradom drugog voća i povrća koje otkupljuju od domaćih proizvođača, te ih kombiniraju s njihovim jabukama. Za sada osim soka od jabuka, imaju i sokove od aronije, višnje, te kombinacije: aronija-jabuka, mrkva-južno voće-jabuka, naranča-jabuka, cikla-grožđe-jabuka.

Svoje sokove proizvode na potpuno prirodan način bez šećera i konzervansa. Jabuke prvo idu na pranje, pa na hladno prešanje, zatim se sok dobiven prešanjem zagrijava na temperaturi od oko 80 stupnjeva. Taj proces se zove “pasterizacija”. Procesom pasterizacije se postiže produljenje trajanja roka na prirodan način, što je još uvijek znatno kraće za razliku od upotrebe konzervansa, ali oni od toga ne odustaju. Žele svojim klijentima ponuditi dobar i prirodan produkt.

Bio zaštitna sredstva

Za napomenuti je da voćnjake tretiraju  po EU standardima to jest sredstvima za integralnu zaštitu voća (sredstva sa zelene liste) po savjetu poljoprivrednog inženjera Slobodana Simića. Gospodin Simić im uvijek i  pravovremeno najavi moguće sezonske bolesti lista i ploda koje korištenjem bio zaštite pokušavaju spriječiti.

U voćnjacima se uglavnom  koristi  integralna zaštita  pod koju spada: kemijska sredstva samo ako je to neizbježno jer ne pomaže nijedna druga metoda dok se nastoji što više koristiti biološke i tehničke metode zaštite, čak i ako ne zadovoljavaju učinak u potpunosti".

Sezonski  plan radova u voćnjaku

Početkom se godine kreće s orezivanjem suvišnih grana na stablima. Kada se počnu pojavljivati prvi plodovi, kreću s rastrgavanjem, kako bi u vrijeme uroda na svakom stablu imali optimalan broj plodova zadovoljavajuće veličine.
Također se  pojavom plodova  prostire protugradna mreža kako bi mlade jabuke na vrijeme zaštitili od mogućeg leda/grada. To sve naravno, iziskuje jako puno vremena te su stoga često prinuđeni tražiti i dodatnu radnu snagu.
S proljećem se počine sa sezonskim uređivanjem voćnjaka kako bi bili pregledni i lijepo izgledali - svaka 2-3 tjedna voćnjaci se kose i odstranjuje se korov.

Pomagala i mehanizacija

Obitelj Živković  pretežno posjeduje  vlastitu mehanizaciju za održavanje voćnjaka kao što su: malčer za košenje i uništavanje korova na travnatim površinama, freze za okopavanje između  stabala, atomizer za prskanje pa sve do traktorskog viljuškara, tako da su dosta solidno opremljeni priključcima koji su im potrebni za brže i jednostavnije obrađivanje voćnjaka gdje  do izražaja posebno dolazi iskustvo, znanje, radišnost i čestitost posavskog čovjeka.

Berba plodova

Od mjeseca kolovoza počinje sezona berbe plodova. Plodove izrazito beru ručno (kao što se može vidjeti na nekim fotografijama), i u tom dijelu posla ne mogu sve sami stići već im je potrebna dodatna radna snage i tada pozivaju svoje stalne sezonske radnike “nadničare” koji se uvijek rado odazovu i dođu na obostrano zadovoljstvo gdje se vlasnicima pomogne u ovom važnom djelu poslu, a njima rad bude odmah isplaćen.
Sokove proizvode na poznatom eko-bio-gen stroju koji je zadruga voćara kupila od dobivenih državnih poticaja.

Na mladima svijet ostaje

Matej je prošle godine završio četverogodišnji ekonomski smjer poslovno-pravnog tehničara, najmlađa  Marija pohađa 7. razred osnovne škole u Boku, dok su Daniel i Đurđica kao i mnogi drugi Posavljani iz sličnih razloga otišli u Njemačku.

Iz Njemačke doprinose tako što istražuju o voćarstvu, preradi voća, i tako se međusobno nadopunjavaju. Daniel u Njemačkoj radi, a Đurđica polako privodi kraju studij informatike.

Godišnji odmor provode u Matićima tako da se aktivno uključe u rad s ostalim članovima obitelji u voćnjaku a po potrebi, prodaju proizvode na tržnici i sajmovima. „Tako se najbolje odmaramo“ sa smiješkom na licu govori nam Daniel.
Matej, veseli mladić iz Matića kazao nam je da je od djetinjstva učio od roditelja i gledao ih kako stvaraju sve ono što sada imaju. Zajedno se raduju svakom uspjehu, a kada nešto ne ide po planu, uvijek su tu jedni za druge.
Također je Matej od malih nogu želio za igračke imati mini verzije strojeva njegovog oca, kao što su kombajn, traktor i bager. A kako je vrijeme prolazilo i kako je Matej rastao, s njim je rasla i želja za radom u polju. Za naš portal kaže kako je imao dosta prijatelja, ali se nije nastojao prilagoditi društvu. Oduvijek je bio drugačiji od ostalih i imao je svoje interese, koji su uveliko razlikovali od interesa njegovih vršnjaka, jer se zanima za rad u polju dok to drugi nisu htjeli ni čuti.

Na kraju se uspostavilo da je sve ono što je radio još kao dječak činilo ga sretnim, te ga je prihvaćanje obitelji i užeg kruga prijatelja motiviralo da i dalje njeguje svoje neuobičajene hobije.
Jedno izvjesno vrijeme je trenirao nogomet ali priznaje da mu je uzbudljivije bilo majstorirati i voziti traktor s ocem. Većinu svoga slobodnog vremena provodi u voćnjaku i to mu je bilo zanimljivije od nogometa. Zapravo, želja za voćarstvom javila se gledajući i pomažući roditeljima u izgradnji voćnjaka. Matej je shvatio da je to za njega jako lijep posao i u svojoj budućnosti mogao se zamisliti u tom poslu. Smatra kako je za njega svaki posao u poljoprivredi izazovan i to ne samo na početku, jer plod i urod ovise prije svega o vremenskim uvjetima, tako da je čovjek svake sezone u iščekivanju i vjerovanju da će godina biti rodna.

Dao Bog da im se svima ti snovi i ostvare

U razgovoru s nama kazao je kako je edukacija o voćarstvu koju je pohađao u poduzeću Iuvenes Fructus u Kornici ostala mu u jako lijepom sjećanju. Kaže bilo je izuzetno korisno i zanimljivo sve što su naučili kroz godinu dana edukacije. Imao je priliku upoznati puno mladih, potencijalnih ljudi s kojima je dijelio interese. Predavanja i radionice su bile kvalitetne, jer je puno korisnih stvari naučio, tako da mu nikad nije bilo teško odvojiti vrijeme za odlazak u Kornicu.

Svoj poticaj u iznosu od 10 000 KM, Matej je uložio u panele za hladnjaču koju su njegova obitelj i on prije nekoliko godina izgradili. Preostali novac stavili su u fond za postavljanje profesionalnog rashladnog uređaja. S obzirom na to da su odmah bili u mogućnosti spremiti ljetni urod u hladnjaču i produžiti svježinu jabuka, rezultati su, kaže, jako zadovoljavajući.

„Bez obzira na lošu ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, mladi trebaju pokušati ostvariti imati nešto svoje. Naša bogata ravnica i plodna posavska zemlja nudi mnoga bogatstva i bila bi šteta da ih ne koristimo u dobre svrhe. Odvažite se i uzmite stvar u svoje ruke“- na kraju je svim mladima poručio Matej Živković

Početkom ove 2020. godine počeli su zanimljivosti iz svakodnevnog rada i novitete iz voćnjaka dijeliti i na njihovoj facebook stranici „Voćnjak Matići – Joso Živković“. Poticajni komentari i poruke njihovih prijatelja daju im dodatnu motivaciju za  daljnji rad.  

Tu se rađaju i nove ideje i projekti na kojima se već duže vrijeme rade, a nesebična suradnja i podrška grada, općine i federacije bila bi im neophodna u daljnjem razvoju ovoga obiteljskog poduzeća što se iskreno i nadaju ostvariti jer je to recept za ostanak mladih na našem području.

Svoje jabuke, kruške, sokove, ocat, i druge prerađevine prodaju isključivo na kućnom pragu u ulici Vladimira Nazora 18, u Matićima, a veće količine dostavljaju po dogovoru i na kućnu adresu.

Od mjeseca listopada do veljače sa svojim proizvodima se nalazei na tržnicama u Orašju i Brčkom.

Dođte i uvijerite se u našu kvaliteteu poručuju Živkovići!

Za Posavinu.org piše Mišo Perak