Kroz meditaciju, žedna mi je duša Boga, Boga živoga, o kada ću doći i lice Božje gledati, uočavam jasnu poruku dok sebe stavljam u situaciju dehidrirane osobe. Biti žedan, suh, čeznuti za kapljicom tekućine, zna samo onaj tko je bio u situaciji žednoga. I Krist je na križu rekao: „ Žedan sam". A Njegov probodeni bok, iz kojeg je prokapala krv i voda, postao je simbol stijene suhe, žedne, bezvodne o kojoj i govori psalama.
A, nije li to i naša situacija? Situacija života, kada duša vapijući izgovara iste riječi koje je i sam Isus izgovarao a dotični 42. psalam kaže; „ žedna mi je duša Boga, Boga živoga".
Pokušaj pitati se, na što te ove riječi podsjećaju? Mene, dok se promatram kako žedna stojim na potoku koji izvire, prolazi i teče, dok žedna osluškujem šum izvora koji me smiruje i potiče dušu na slušanje tišine, osluškivanje glasa u dubini sebe, a Bog mi govori i natače žednu dušu svojom Riječju kroz nadahnuće i od nje čini novo stvorenje ozdravljeno iznutra i tako me uranja u osobnu povijest u kojoj stanuje Duh mira, radosti, blagi odnos, povjerenje u sadašnji trenutak i budućnost jedinstvene i neponovljive osobe.
Psalam dalje kaže: „Pošalji Bože svjetlost svoju i vjernost, nek me vode, nek me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje! Citrom ću slaviti tebe Bože, o Bože moj!
Osjećam da je to upravo ljubav koja me na isti način dubinski povezuje s Bogom svjetlosti, s Božjom vjernošću u vrijeme mira i u trenutcima kušnje. Usuđujem se reći, da, to je savez Boga s čovjekom, zapravo, to je sloboda ljubavi.
I na kraju odvažno ću pozvati. Budimo osobe ljubavi, iskreni, jednostavni, budimo dobronamjerni i vjerujmo Bogu da On zna što je za nas dobro i koga stavlja na put našeg života.
Sam Bog, prijatelju dragi, poziva i mene i tebe na trajnu žeđ. Zato imamo razloga trajno biti žedni.
Isus nas po ovoj meditaciji i sada poziva na mir, razboritost i da olako ne izričemo svoje sudove o drugima.
A usput pročitajmo i u Lukinu evanđelju pogl. 4,24-30,kako Isus u svom gradu Nazaretu i svom narodu u sinagogi izgovara zabrinuto sljedeće riječi: „ Zaista kažem vam, niti jedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju". Stoga, prijatelji dragi, ne dopustimo sebi, izgon Isusa iz našeg života, obitelji, radne sredine, medija, fakulteta, škola i osobne povijesti.
Ne izbacujmo Boga iz javnosti, jer imamo pravo svjedočiti i žeđati za živim Bogom. Upravo zato, žeđajmo, kao što košuta žeđa za izvorima vode, tako neka i naša duša bude žedna Boga i sada dok čitamo ove riječi pa i danas i u vijeke!
I zato, neka na sve nas siđe blagoslov Oca, Sina i Duha svetoga kojega smo se napunili i ovih dana dok smo blagovali svetkovinu Duha Svetoga. Amen!
Za Posavinu.org piše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove