Naš portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Stoga smo kao posebne osobe ovaj puta izdvojili braću Dominika i Marka Bajić koji svojim neobičnim i ustrajnim treninzima pronose lijep glas posavski u svijetu sporta.
Dominik i Marko Bajić, su imena koja će tek postati poznata u svijetu sporta , a Posavskih su i Garevačkih korijena, dok Posavljani i Garevljani skoro ništa o njima ne znaju. Stoga vam želimo predstaviti naše mlade talente koji su sinovi Dražena i Davorke Bajić.
Dražen je kao 12 godišnjak silom prilika u proljeće 1992. godine kada je vihor rata zahvatio Bosnu i Hercegovinu iz straha za budućnost napustio Garevac i s roditeljima našao sigurnost na otoku Viru. Tu mu je bilo sigurno, a da li i lijepo to samo on zna!? Tu se često čuo obiteljski smijeh u društvu Domazeta koji su među prvim BiH državljanima došli na otok Vir, ali i tužne priče njegovih roditelja o njihovom zavičaju iz kojeg su morali otići, ali kojeg ni dan, danas nisu zaboravili.
Kao i mnogi drugi zasukali su rukave i danonoćno radili da bi za život sebi i svojoj djeci na Viru nešto izgradili.
Otok Vir je danas njihov novi dom
Jedan je od otprilike 300 otoka i otočića zadarskog arhipelaga koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu dalmatinske regije. Udaljena je samo 30 km od Zadarske metropole. Mostom u Privlaki otok Vir je povezan j s kopnom i lako je dostupan automobilom. Vir je istoimeni grad koji se nalazi na početku otoka, a svojim posjetiteljima nudi širok spektar gastronomske ponude, raznovrsne sportske i zabavne aktivnosti te, naravno, lijepe plaže na otprilike 32 km dugoj obali Vira gdje možete uživati kako na službenim plažama, tako i u skrivenim, lijepim uvalama. Stare šljunčane plaže, prirodne plaže, stjenovite plaže a postoje i najljepše pješčane plaže na ovom području.
Svojim čitateljima preporučujemo da otkrijte znamenitosti, plaže i upoznajte i volite gostoljubivost stanovnika obiteljskog otoka Vir kao i obitelji Draženka Bajić.
No, ovdje nećemo pisati o otoku niti o njima, jer nam ovaj puta to nije cilj, cilj su nam Garevačke zvijezde s otoka Vira. Naime riječ je o dva brata koji se bave jednim od teških ekipnih vodenih sportova vaterpolom.
Riječ dvije o vaterpolu
Uz nogomet, najstariji je momčadski sport koji se pojavio na programu Olimpijskih igara davne 1900. godine u Parizu. Inače je Vaterpolo je najtrofejniji hrvatski momčadski sport.
Kao i svakom drugom sportu cilj igre je postići što više pogodaka. Utakmica se igra 32 minute, a podijeljena je na četiri četvrtine, od kojih svaka traje 8 minuta. Na početku svake četvrtine po jedan igrač iz svake momčadi pliva od gola prema sredini igrališta na kojemu je lopta; onaj igrač koji prvi dopliva do lopte osvaja ju i tako njegova momčad prva kreće u napad.
Vaterpolo se igra u pravokutnom bazenu najčešćih dimenzija 33x25m (iako dimenzije mogu varirati: 20-35x10-25), minimalne dubine 1.8m. Golovi su dimenzija 3x0.9m. Gol linije i centar označeni su bijelim stupićima kraj bazena, dvometarska linija označena je crvenim, a 5-metarska žutim stupićem. Lopta je opsega 0.68-0.71m, i teži 400-450 grama.
Ekipe se razlikuju po boji kapica: nekada su dopuštene bile samo plave/bijele, a danas se koriste bilo kakve, uz uvjet da su kapice protivničkih ekipa različitih boja (oba golmana nose crvene kapice). Igru kontroliraju dva linijska i glavni sudac. Napad traje 30 sekundi.
Zlatna braća Dominik i Marko Bajić
Svi dobro poznajemo izbornik Ivica Tucak te imena većine hrvatskih vaterpolista koji su se s Olimpijskih igara iz Londona 2012. i Rio de Janeiru 2016. godine vratili sa zlatnom i srebrnom medaljom, a u dahu ih je za naš portal nabrojio 16-godišnji Viranin Dominik Bajić.
Dominik se vaterpolom počeo baviti – silom (ne)prilika. Nakon što je završio prvi razred područne osnovne škole na Viru, Dominik je 2010. godine morao na operaciju zbog natečenosti i upale noge. Liječnička preporuka je bila – plivanje ili vaterpolo.
„Izabrao sam vaterpolo i nisam pogriješio. Sada je srećom sve u redu s nogom. Imam puno novih, sportskih prijatelja“, kaže nam Dominik prisjećajući se kako ga je put nanio do zadarskog Višnjika.
Karijeru je počeo igrom na polju, ali je trener Ivo Radetić uočio Dominikov dobar rad nogu pri plivanju, pa ga je poslao među vratnice.
Kako je vratarska tehnika vaterpolskih škara vrlo zahtjevna vještina, a golman prvi i posljednji čovjek u obrani, talentirani Dominik je brzo naučio „čitati“ i osjećati igru.
To se vrlo dobro pokazalo na turniru završnice Kupa Hrvatske na Korčuli prija tri godine kada je prve tri četvrtine sačuvao čistu mrežu, a do kraja utakmice primio samo 3 zgoditka, pa je i poziv u kadetsku reprezentaciju bio neminovnost za talentiranog virskog sportaša garevačkih korijena
Uz Ivana Jurišića iz dubrovačkog „Juga“ i Duju Đulu iz splitskog „Jadrana“, mladi Bajić je standardni vratar kadetske reprezentacije koja je odradila petodnevne pripreme u Zagrebu i Šibeniku.
Zanimljivo je da je Dominik prvi virski vaterpolist, vratar Vaterpolskog kluba „Zadar 1952“ i već je dvije godine kadetski reprezentativac Hrvatske, ili golman Baja – kako ga iz milja zovu prijatelji i klupski kolege.
Iako je još daleko od zvjezdanog statusa i velikih olimpijskih uspjeha svojih starijih uzora iz reprezentacije, Dominik je marljivo počeo sa skupljanjem „obiteljske zlatnine“.
Sjeća se onih dana kada se vratio s međunarodnog klupskog turnira na Pagu na kojemu je njegov klub „Zadar 1952“ osvojio zlatnu medalju. A u finalu je stradala rumunjska „Oradea“ rezultatom 10-7.
Prvo zlato ikad osvojeno za Klub donio je sa suigračima iz francuske Nice u travnju ove godine kada su mladi Zadrani uz pomoć virskog vratara uvjerljivo trijumfirali u konkurenciji domaće „Nice“, ljubljanskog „Triglava“ te dvije talijanske i jednom momčadi iz Mađarske.
Kada vratar u finalu turnira primi samo 4 zgoditka i osigura svojoj momčadi naslov prvaka, u sportu kao što je vaterpolo ne treba GPS za traženje prvog imena susreta.
„Svi smo bili presretni. Odličan osjećaj je osvojiti međunarodni turnir, pogotovo jer je to bilo prvo zlato za Zadar“, govori Dominik Bajić koji je u finalu protiv domaće „Nice“ uspio obraniti i peterac.
Treninzi su dosta teški, naporni i zahtjevni
„Radili smo kombinaciju suhog treninga na otvorenom i plivačkih priprema u vrlo strogim uvjetima. Nismo imali mobitela niti bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom“,.
Dominik kaže kako se pripremao s reprezentacijom Hrvatske i upoznavao kolege s kojima će dogodine na velika natjecanja. U međuvremenu je kao član „Zadra 1952“ počeo s novom sezonom i pripremama kako bi kroz kvalifikacije izborio pravo na turnirsko Prvenstvo ili Kup Hrvatske. Do sada je ih je odradio već nekoliko, a najveći uspjeh postigao je u srpnju kada su se mladi Zadrani plasirali među šest najboljih te na koncu osvojili brončanu medalju.
„Do tada smo uglavnom osvajali peta ili šesta mjesta. Splitski Mornar nas je dobio u polufinalu, ali smo za broncu golom u posljednjoj sekundi dobili riječko Primorje i skakanjem u bazen proslavili veliki uspeh“, ponosno ističe Dominik čijim koracima je krenuo i njegov mlađi brat 12-godišnji Marko Bajić te Markov vršnjak Toni Galušić također s Vira.
O Marku i njegovim uspjesima ćemo naknadno pisati jer je on još uvijek u teškim i napornim treninzima.
Zasad svega tri Viranina plivaju na Višnjiku, ali jednog dana možda će i Vir svjedočiti rađanju vlastite momčadi satkane od domaćih igrača, i to Hrvatskih reprezentativaca.
Na fotografiji je šestero igrača VK Zadar 1952 u U-15 i U-16 reprezentaciji Hrvatske, a Marko je 7 u crnoj majici s plavim motivom
Volim ovaj sport i nadam se da ću jednog dana predstavljati svoju zemlju
„Iako imam puno obaveza, odricanja i treninga, zavolio sam vaterpolo i sportski život. Sanjam jednog dana igrati za prvu momčad Zadra i reprezentaciju Hrvatske te predstavljati svoju zemlju. Naša trofejna seniorska reprezentacija je veliki uzor“, nadahnuto zaključuje prvi virski vaterpolist i naš Garevljanin Dominik Bajić.
Danas je Dominik kao šesnaestogodišnjak ušao u U-16 reprezentaciju Hrvatske na čemu mu posebno čestitamo kao i njegovim roditeljima koji su uložili dosta truda i napora kao i pređenih kilometara da bi Dominik danas bio ono što jeste.
Dok mi ovo pišemo mlađi Dominikov brat Marko Bajić igrao je finalnu utakmicu otvorenog Prvenstva Hrvatske za kategoriju "mlađe nade" (godište 2007 i mlađi) u Vukovaru gdje se natjecalo 17 vaterpolo klubova iz cijele Hrvatske. Utakmica je završena rezultatom 7:6 i osvojili su drugo mjesto u Republici Hrvatskoj.
Velika je to stvar za mlađeg brata koji ide Dominikovim stopama.
Sudionici turnira bili su: VK Solaris (Šibenik), VK Jadran (Split), VK Mornar BS (Split), VK Jug CO (Dubrovnik), HAVK Mladost (Zagreb), VK Medveščak (Zagreb), OVK POŠK (Split), VK Primorje EB (Rijeka), ZPK - Zagreb, VK Zadar 1952, VK Palada-Njivice, VK Opatija, KPK – Korčula, VK Cavtat, VK Vukovar, VK Osijek i VK Delfin (Rovinj).
Za Posavinu.org piše Mišo Perak
02.09.2018.