ODŽAK - U malenom odžačkom Osječku veliko je srce sa puno ljubavi Benićevih za rodni posavski kraj. Potvrđuju to povratkom u svoje domove i "kabriolet" općinu bez krovova.
Piše Nada Koturić
Nakon svih ratnih pustošenja krenuli su od nule. Andrej i Božo Benić pokreću biznis, a Osječak postaje informatičko središte sa tvrtkom Eurocompany. Kroz više od deset godina stvorili su zavidno poslovno okruženje.
Posavsko malo misto otvorili su prema Europi. Pouzdana i sigurna oprema, stalna ulaganja, zadovoljni djelatnici i upošljavanje mladih informatičara Posavine sa desne i lijeve obale Save, neke su od značajki koje su Benićevi ugradili u započeti biznis.
Posavac i Hercegovka
Najmlađi iz šire obitelji Andrej odlučio se za povratak iz Zagreba, unatoč tomu što je sa diplomom ekonomiste mogao ostati u stabilnoj tvrtki.
Zov rodnog kraja bio je jači, pa su Andrej sa Božom u Švicarskoj a srcem u Posavini, pokazali da se EU standardom može živjeti i raditi i u Posavini.
Zaposlili su mlade informatičare, njih 20-tak, i tvrtka postaje jedna od najuspješnijih u FBiH. Uz ljubav koja je u međuvremenu povezala Posavca Andreja sa Hercegovkom Teom, čak ni poplava nije potopila odlučnost, pa su po treći puta krenuli iz početka.
Tomu je doprinjela i Božina odlučnost za nastavljanjem posla u rodnom kraju, umjesto u Švicarskoj, pa sa Andrejom već nakon povlačenja vode i štete od nekoliko stotina tisuća eura, (sva vrijedna informatička oprema našla se pod 1,5 m vode), ponovo kreću od nule.
Od samog početka bili su "osuđeni" na uspjeh jer osnovno je načelo tvrtke - humanost. Mnogobrojne su humanitarne akcije ispratili, organizirali i pomagali škole, ustanove, potrebite, pa ne čudi stoga što je Andrej Benić primio prestižan Večernjakov pečat.
Dobro je činiti dobro
Andrej je bio vidno iznenađen kada su pročitali njegovo ime na svečanosti dodjele priznanja. Kratko se obratio, ali čak ni u takvim trenucima zamjetne treme nije želio propustiti trenutak za kratak pozdrav supruzi Tei i tek rođenom sinu Tadeju koji su, kaže nam, temelj njegove stabilnosti i u poslu.
Naravno da sam imao tremu jer bio sam zatečen, iznenađen, zbunjen, počašćen, sve u jednom.
Ni u snu nisam očekivao da će mene prozvati, i da ću dobiti tako veliko priznanje. Svakako da mi je drago što su baš mene odabrali u tako jakoj konkurenciji, iako u biti, svi smo mogli dobiti pečat jer se radi o nominacijama osoba koje iznimno poštujem.
Drago mi je što je bilo toliko imena humanih ljudi koja čine velika djela, samozatajeno i bez prevelike buke. Po meni istinski humanisti pomažu, ne zato da bi ih netko pohvalio, već žele drugima pružiti ruku dobrote, pomoći i činiti dobra djela. Ako je samo meni dobro, tu nema dobra. Dobro je onda kada je dobro i ljudima oko mene.
Uvijek se osjećam puno potpunije i dan je ljepši ako nekome pomognem kome je ta pomoć neophodna, kaže nam Andrej.
Hvala Večernjaku i Pavkoviću
Benićevi uostalom, kažu nam, ne bi nakon poplave niti započinjali ponovno posao da u njima nije prevagnuo osjećaj za brigu o 20-tak obitelji koji su životno vezani za Eurocompany .- Dobro je činiti dobro, jer uvijek se vrati to ozračje pozitivne energije kada smo takvi, otkriva nam svoju životnu filozofiju Andrej.
I još nešto, kaže nam na kraju razgovora. Želio bih doista od srca čestitati i zahvaliti Jozi Pavkoviću i cijeloj vrijednoj ekipi Večernjaka na prekrasnoj večeri koja je priređena u Mostaru za Večernjakov pečat.
Već nekoliko godina dolazim i svaki puta osjetim kvalitetan pomak, svaki puta je to doista spektakularna manifestacija sa pozitivnih poruka koje danas možda trebaju više nego ikada.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić{jathumbnail off}